Tag: urbani mitovi

Urbani mit: Thulava baba

U urbanim mitovima balkanske mitologije vrlo često možemo naći neki mit u kojem se traži rupa u zakonu ili se zakon zaobilazi na groteskne načine, e kako bi se što više omastio brk.

Ljudi iz naših krajeva često idu na skijanje. Netko preko agencije autobusom, netko preko agencije ali svojim autom, netko nešto treće. Jedan ode zatim u BiH na Kupres ili Vlašić, drugi će u Francusku u Val d’Isere, treći u Austriju u Nassfeld, u Sloveniju na Vogel, u Italiju u Sestriere …. svuda skijaš voli otići. I kao i svi mi voli što više uštediti. U našim krajevima se štedi na svakojake načine, koji u trenutcima graniče i s ludilom i s groteskom. Read more

Urbani mit: Ruski manevar

Posebna podskupina balkanskih urbanih mitova čine mitovi iz rata koji su, povijesno gledano, sigurno nadahnuti pričama iz NOB-a, poput recimo priče o hrabroj partizanki koja je bacila ćebe iliti deku na gorući tenk (?). Ratnih mitova ima toliko da bi se mogla napraviti jedna čitava kolekcija priča za jednu podeblju knjigu. Ovdje ću predstaviti jedan mit koji se navodno dogodio u Slavonskom Brodu za vrijeme prošlog rata.

Naime, 1992. godine u bosanskoj Posavini odvijale su se borbe između hrvatsko-muslimanskih i srpskih snaga. Upravo je most u Slavonskom Brodu predstavljao ključnu točku komunikacije između bosanske Posavine i Republike Hrvatske (Brod – „vrata Bosne“) i zbog toga je logično bio cilj udara neprijateljske vojske. Zrakoplovi JRV (Jugoslavensko Ratno Vazduhoplovstvo) su 65 puta u 200 naleta borbeno djelovali u periodu od 2. do 8. svibnja 1992. na područje Slavonskog Broda, a od svih ispaljena oko 70% bilo je upućeno na most. [1.] Zanimljivost je da je tada zapovjednik JRV bio general Zvonimir Jurjević, brođanin koji je osobno naredio raketiranje ciljeva u rodnom gradu (postoji priča da je navodno i sam Jurjević upravljao zrakoplovom i raketirao Slavonski Brod kao „primjer“ ostalim pilotima, iako osobno mislim da je prilično nevjerovatno da zapovjednik ratnog zrakoplovstva pilotira zrakoplovom u ratnoj zoni, takve akcije su moguće samo u hollywoodskim blockbusterima). Druga zanimljivost je da su ljetos članovi brodskog Kluba podvodnih aktivnosti “Marsonia” za ronjenja u rijeci Savi u blizini izletišta na Poloju otkrili dio mlaznog motora MiG-a 21, zrakoplova bivše JNA koji je 1992. godine raketirao savski most i Slavonski Brod. Read more

Urbani mit: Motociklist u baru

Ovo je u pravom smislu riječi urbani mit zato što se u prvoj verziji koju sam ja čuo ovaj mit dogodio u centru Slavonskog Broda, koji je, recimo urbano mjesto. Kako bi moj prijatelj nedorečni rekao: „Slavonski Brod je največi nesveučilišni grad u Hrvatskoj.“ To je kao da kažeš da si najviši muškarac bez one stvari. Možda si visok, al džaba ti.

Dakle, ovaj mit se u prvoj verziji koju sam ja čuo dogodio ni više ni manje nego u centru Slavonskog Broda, a kasnije sam čuo da se i verziju s mjestom radnje u Duvnu, tj. Tomislavgradu, što je bilo više nego dovoljno da se ova priča smjesti u folklorno blago balkanskih urbanih legendi.

Ja ću ovdje ispričati, tj. napisati verziju koja se navodno dogodila u Slavonskom Brodu.

Naime, to se dogodilo nekad 80-ih godina prošlog nam stoljeća, koje godine točno ostaje nepoznato iako vjerovatno postoji i ta informacija. Bila je noć, a kako to dolikuje Slavonskom Brodu – ulice puste. Kad najednom probije se snažan zvuk kroz ulicu Petra Krešimira IV., u narodu poznatije kao „Široka“ (širina ulice po mom skromnom mišljenju ne prelazi 800 centimetara), a u doba kada se navodni incident dogodio zvala se Omladinska ulica. I uglavnom jak zvuk praćen snažnim naletom motocikla sportskog tipa koji je po mišljenjima navodnih očevidaca (iako je bilo mrklo doba noći i ulice su bile prazne) vozio brzinom preko 200 kilometara na sat. I tako je vozio strahovitom brzinom kroz čitavu Široku ulicu od poteza župne crkve Gospe Brze Pomoći (među građanstvom poznatije pod nazivom „mala crkva“) pa sve do križanja Široke ulice i Vukovarske ulice, za koju se ne mogu sjetiti kako se zvala u vrijeme nemilog događaja. Read more

Urbani mit: Milicajac i Jaguar

Još jedna navodno istinita priča, prerasla s vremenom u urbanu legendu. Do mene je došla posredstvom glavnog aktera koji je priču mom izvoru ispričao u strogoj diskreciji, kao što je moj izvor u diskreciji ispričao meni, a ja je tako u diskreciji dalje ispričao Tunji iz Đakova, Raletu iz Sombora, Stipi iz Makarske, Rudi iz Zaprešića, Fadilu iz Maglaja, a kanio sam je i ispričati i Imri iz Zmajevca, međutim on je već čuo tu priču od drugog aktera priče. U strogoj diskreciji, naravno.

Ljeto 80 i neke na cesti koja iz Osijeka vodi prema Belom Manastiru a i dalje prema vječnoj zemlji salame i sira stajao je odmah kraj mosta na Dravi milicijski stojadin, a u njemu su sjedila, što je i za očekivati, dva organa narodne milicije SFRJ.

Ljeto, sedmi, možda osmi mjesec, noć mrkla oko 4 sata ujutro. Osim gomile komaraca, sparine i ova dva organa kao da ništa drugo nije postojalo te noći u Osijeku. Plavi dečki su već utonuli u san kada se kroz tišinu počeo provlačiti zvuk motora koji je bio preprofinjen za jednu baranjsku cestu. Profinjen, a jak! Nije FAP, a bogamu ne može biti ni od auta. Read more

Urbani mit: Koza na pruzi

Urbana legenda je moderni mit o pojavama kojima, kako i dolikuje svakom pravom mitu, nitko nije direktno svjedočio ali zasigurno može tvrditi da se to dogodilo jer je njegov stric, tetak, amidža, ćaćin kolega s posla, svastika, zaova, babina komšinica ili neko treći direktno svjedočio. Problem je što se do te osobe redovito nikako ne može doći jer je baš netragom nestao. Ovim postom otvorit ću seriju urbanih mitova koji su aktualni u našim krajevima, tj. koji su specifični za Balkan, tim više što ne poznaju entitetske/kantonalne/državne/županijske ili općinske granice. Tako uglavnom svaki  urbani mit koji sam ja čuo dogodio se na širokom geografskom području od Baranje do Istočne Hercegovine, a sigurno i dalje da sam imao prilike dalje istraživati. Ovdje stoga neću donositi mitove koji imaju globalne razmjere ili koji ste mogli gledati u Mythbustersima.

Balkanski urbani mitovi su nadalje specifični po tome što u dosta velikom broju nisu urbani, nego naprotiv – većina događaja je smještena u seoske krajeve, vjerovatno zahvaljujući činjenici da naši krajevi nisu, ako se mogu tako izraziti – visoko urbanizirani. Ovim postom otvorit ću seriju „naših“ urbanih mitova, a ukoliko znate još neki, slobodno nam se javite na mejl pa ćemo ga uvrstiti u našu seriju urbanih mitova kao naše folkolorno zlato pučkog pripovjedanja. Read more

Sharing Buttons by Linksku