Tag: srbija

Iz laboratorija dr. Deretića #2: Tales je bio Telić, a Tito američko-poljski jevrej?

Jovan_Deretic-456x250

O bogovima i religijama

  • „Zevs, Posejdon, Hera, Afrodita, Apolon su uzeti od Srba, to su srbska božanstva!“
  • „Isusovi apostoli su uglavnom znali srpski jezik.“
  • „Devica Marija mora da je bila Srpkinja jer je Marija očigledno srpsko ime. Osim toga, hrišćanstvo je kopija stare srpske paganske religije. Isus je proveo svoju mladost među Srbima na Balkanu.“ Read more

Iz laboratorija dr. Deretića #1: Drakula je princ s Kosova, a Barcelona najtrofejniji srpski klub

         vampir-grog-drakula-srbin-jovan-deretic-drakula-je-srbin-bojan-jankovic-vl-1328585176-115796

  Nedavno sam na jednom malom forumu vidio postavljeno pitanje Hrvatima, Bošnjacima i Srbima što najviše zamjeraju jedni drugima, a što najviše cijene jedni kod drugih. Među raznim subjektivnim i ponešto objektivnim, duhovitim i neduhovitim, dobronamjernim i uvredljivim odgovorima, dalo se iščitati kako je jedna od stvari koju Hrvati i Bošnjaci najviše i složno zamjeraju Srbima njihova težnja za prisvajanjem tuđeg, od teritorija, književnika do tuđih sportskih medalja. Oni koji su iskazali ovaj prigovor, slažu se kako Srbi „imaju čudno razmišljanje gdje sve što imalo liči na neke crte iz njihove kulture, jezika, tumače kao izvorno njihovo pa potom ukradeno“.

Ivan Lovrenović piše kako je „po formatu i po dometima pretenzija, srpski kulturni nacionalizam bio i ostao nenadmašen. Nema toga na zamišljenom štokavskomu jezično-literarnom atlasu, što on ne drži ekskluzivno svojim. Hrvatski jezik? Dubrovačka književnost, ili franjevačka književnost u Bosni, kao dijelovi hrvatske književnosti? Bosanski jezik? Bošnjačko-muslimanska književnost? Crnogorski jezik i književnost? Ništa od toga, naravno, ne može biti priznato! Ili, može, ali uvrh glave kao nekakvi lokalni, regionalni varijeteti integralne srpske kulture.“ Dok su – kako se pokazalo – ništa manje zloćudni hrvatski i bošnjački kulturni nacionalizam u povijesti ipak bili manje formata, prvenstveno jer su imali puno manje historijskih prilika za dominaciju, srpski kulturni nacionalizam se češće tijekom povijesti uspijevao poistovjetiti s državom, i staviti u svoju službu instrumente države. Read more

“Balkanolog” Jovan Cvijić i Velika Srbija

Serijal: Mit o Balkanu i balkanski mitovi

Kako se dade naslutiti iz zadnjih redaka prethodnog teksta, u ovom će nastavku biti riječ o ulozi naziva Balkanski poluotok u geografsko-rasističkom etabliranju nacionalističke velikosrpske politike, u čemu je glavnu riječ vodio najveći srpski geograf Jovan Cvijić (1856.-1927.).

Cvijiću je naziv Balkanski poluotok, iako kriv i neprihvaćen od svih u to vrijeme ozbiljnijih europskih geografa, poslužio da zasnuje priču o jedinstvenom, od ostatka Europe odvojenom prostoru na kojemu živi i poseban tip čovjeka koji njeguje i vlastiti tip kulture, jezika i „istorijske tradicije“. Taj posebni, „balkanski“ ili „dinarski“ tip čovjeka, na tom jedinstvenom „balkanskom“ prostoru zbog negativnih povijesnih utjecaja susjednih naroda živi raštrkan u više plemena, međutim, u skorijoj budućnosti se prema Cvijiću taj „balkanski“ tip čovjeka ima nanovo objediniti u jedan narod, pod jednim imenom, a to je – pogađate – srpski narod. Read more

Balkanski politički fair-play: oaza demokracije i antifašizma

Politička korektnost je u raznim mutacijama pronašla mjesto u balkanskom političkom i religioznom diskursu. Naši su prostori nakon rata 90-ih od starog sustava zadržali ono najgore (komunističko jednoumlje, sada podijeljeno u više paralelnih totalitarističkih frakcija), i istovremeno od sistema koji je došao (nacionalistička kleptokracija) i koji dolazi (varijanta turbo-kapitalizma za zemlje u razvoju, poput Coca Cole koja ima original verziju za SAD, lošiju verziju za zemlje srednje klase, te najgoru verziju za zemlje Trećeg svijeta) spremno i najbrže prihvatili također ono najgore. Svikli na usvajanje svega najgoreg, spremno smo usvojili i jezik političke korektnosti, kako bismo s vremena na vrijeme skinuli s vrata dosadne promatrače sa Zapada, i kako bismo – jedni pred drugima i svi pred međunarodnom zajednicom – uspješno kamuflirali svoje prave šovinističke, naci(onali)stičke stavove i namjere. Read more

Kratka povijest mita o vampirima #2

Dio drugi: baba Milica, grof Milošević, Foto Mile i Mile laktaški – povijest (veliko)srpskog vampirizma

Nakon što smo u prethodnom tekstu prikazali evoluciju vampirskog mita i dokazali njegovu nepovezanost s likom Vlada Tepeša Dracule, naše daljnje istraživanje podrijetla tog mita vodi nas iz mračne Transilvanije na naš dragi Balkan.

Sam izraz vampir potječe sa Balkana gdje su mitovi o vampirima bili česti i odakle su se u 18.st. proširili na Zapad. Smatra se da je prvobitni oblik riječi bio upir i da se kao takav proširio s Balkana i prilagodio različitim jezicima. U engleskom jeziku riječ vampire počinje se upotrebljavati od 4.V.1732. kada je London Journal objavio članak o navodnoj vampirskoj epidemiji u Srbiji. Naime, izvještaj petorice austrijskih časnika (od kojih su trojica bili liječnici), pod nazivom „Visum et repertum“ („Viđeno i otkriveno“) detaljno i precizno govori o pojavi vampirizma u selu Medveđa blizu Beograda. Read more

Kulturno bratstvo-jedinstvo ili borba za kulturnu hegemoniju?

Banja Luko i ta tvoja sela...

Govori hrvatski da te cijela Srpska razumije!

Prije tri godine Hrvatski kulturni centar u Banjoj Luci je odlučio držati tečajeve hrvatskog jezika. Na tečaj se prijavilo 30 polaznika, mladih srpske nacionalnosti što je dakako uvelike iznenadilo djelatnike HKC-a. Naravno da se odmah postavljalo pitanje na svim stranama da kako je moguće da srpska omladina uči hrvatski jezik u kulturnom, administrativnom i političkom, pa ako i hoćete duhovnom središtu Republike Srpske?

Nekada je Banja Luka bio grad s nezanemarivim postotkom hrvatskog življa, koji će biti, sada već se sigurno može reći, nepopravlijvo uništen za vrijeme rata kada počinje sustavan progon Hrvata i Bošnjaka iz grada u kojem je osnovana Srpska Republika Bosna i Hercegovina (kasnije samo Republika Srpska).

No da se vratimo na predratnu Banju Luku. Grad se nalazi na takvom strateškom području da je uvelike bio povezan sa Hrvatskom. Do hrvatske granice (Bosanska Gradiška/Stara Gradiška) udaljen je 30-ak kilometara, a od Zagreba je udaljen možda sat, sat i pol vožnje automobilom. Zbog tih razloga Banja Luka je uvijek na neki način bila naslonjena na Hrvatsku, pogotovo ako se uzme u obzir da se brže može doći do Zagreba nego do Sarajeva ili Beograda. Read more

Sovjetska invazija na Jugoslaviju?

Završetkom Drugog svjetskog rata Jugoslavija je ušla u „Istočni“ blok. Međutim, već 1948. dolazi do sukoba Tito-Staljin što je rezultiralo izbacivanje Jugoslavije iz Informbiroa. Jugoslavija je tada suočena s prijetnjom sovjetske intervencije, međutim zapadne sile izdašno pomažu Jugoslaviju gospodarski i vojno s ciljem da pokažu ostalim istočnoeuropskim zemljama da se šizma isplati. Read more

Posljednji dio: Nazad do Hrvatistana

Kraj sage “Put od Zagreba do Teherana ili kako natankati 55 litara dizela i izbjeći nagradno bičevanje”

U Dogubeyazit smo stigli navečer oko 22 sata jer smo dugo stajali na granici. Turci su pregledali cijeli auto i morali smo vaditi sve stvari jer su tražili skrivene sagove i gorivo. Nisu ništa našli ali su ispremetali cijeli auto. Kada smo stigli u Dogubeyazit odbacili smo Metina kući i uzeli smo hostel, ustvari štenaru jer nije bilo grijanja niti tople vode. Ujutro katastrofa. T. je shvatio da smo negdje izgubili zeleni karton i prometnu od auta. Bez toga nismo mogli izaći iz Turske sa autom. Zvali smo Metina da pođe sa nama do granice jer smo mislili da smo ih tamo ostavili. Metin je razgovarao sa carinicima koji su rekli da nikakve dokumente nisu našli. Morali smo ići na policiju. Read more

Sharing Buttons by Linksku