Tag: priče

Priča: Kava bez šećera


Malo je stvari boljih od okusa i mirisa prve jutarnje kave! Doživljaj prve kave ovog prekrasnog sarajevskog srpanjskog jutra pojačava neobična svježina koja najavljuje uzmak prvih i najvećih vrućina. Ritual prve kave obavljam u kavani Balzac, smještenoj na Alipašinom naselju, točno preko puta zgrade u kojoj živim. Priča se da je slavni francuski pisac u čiju je čast kavana dobila ime pio četrdeset šalica kave dnevno, sve dok nije umro od trovanja kofeinom. Jutros sjedim vani, na rubu prostora natkrivenog velikom zelenom ceradom, i promatram kako se nebo skriva magličastom koprenom, kao da se stidi zemlje ispod sebe. Iz kavane dopire tiha glazba, koju ne mogu pratiti od bučne grupe penzionera koji u blizini igraju šah. Lagano povukoh dim dopola sagorjele cigare. Kažu da svaka cigara skraćuje život za osam minuta. Ako je vjerovati tome, ja sam umro prije desetak godina! Ima tu istine. Ja jesam mrtav. Nakon rata svi smo mrtvi. Mi što se vodimo kao preživjeli, hodajući smo stećci koji nijemo svjedoče o onome što nas je snašlo i čekamo da nas netko sahrani. Ali prije priželjkivanog počinka u miru, nas mrtve duše još će mrcvariti isti oni luđaci čiji su nas veliki snovi odveli u najgori mogući košmar, luđaci koji i dandanas raspravljaju o tome koje je Bog nacionalnosti, kaže li se kruh, kaže li se hljeb, a mi nemamo ni kruha ni hljeba. To što smo mrtvi, ima i svojih prednosti; mrtvi bolje podnose jedan drugoga nego živi. Read more

Sharing Buttons by Linksku