Tag: povijest

Profesionalni političari, tajkuni i nogometaš

suker

Pišem jako dugo. U zadnjih desetak godina napisao sam najmanje 1000 tekstova, dakle 100 po godini. Minimalno. Na svome blogu, koji slavi 10 godina za koji mjesec, napisao sam 850 tekstova. Kako sam očito naivna i nesposobna budala, za nijedan tekst nisam dobio ni kune. Nisam ja jedini. Internet je omogućio mnogima da bude poput mene. Nabrijani i naivni, ispisali su plahte i plahte teksta. Nekada sam više pisao tako da sam, pomalo sebično, izbacivao što je meni došle na pamet. Zadnjih tri godine, uglavnom, kako sam shvatio većina mojih tekstova je produkt razgovara s mojim prijateljima. Sasvim moguće da je to bilo tako i prije, samo ja nisam to shvaćao. Odnosno, vrlo vjerojatno kako sam bio mlađi, sam sebe sam puno ozbiljno shvaćao. Istina, sad sa skromnih 29 godina mi se čini da sam puno manje zreliji, puno manje pametniji nego s 19. Nisam bio loš s 19. U danim okolnostima, sad bi sebe potapšao po ramenu i rekao si “dobro si to preživio”. Jedino bi šamarao sebe sa 14 i s 15 i objasnio si neke stvari. Ali svako doba ima svoje plusove i minuseve. Jedino i dalje iskreno žalim što živim baš u ovome času. Mislim da je najgori, barem što se tiče Hrvatske. Jer nema nade. Read more

Kršćanska civilizacija 1700 godina poslije Edikta

Većina mojih prijatelja su zapravo ateisti, agnostici ili su totalno rezignirani po pitanju boga/Boga. Poznajem relativno dosta muslimana. Čak imam i prijatelja vjernika-kršćana, bilo bi čudno da nemam. Doduše, sasvim iskreno, sa svim svojim manama, nedostacima, krivim procjenama, čak i različitim križarskim pohodima, različitim oblicima Inkvizicije, od one Rimske pa do najgore Španjolske, s protestantskim paljenjem “vještica, sa često zatvorenim kršćanskim ustima kada je trebalo vikati da se svijet drma, smatrao sam, smatram i nešto mi se čini da ću smatrati, kršćanstvo je najbolja religija, kršćanstvo pruža najbolje civilizacijske osnove za bilo kakav razvoj. Za Krista, pod time mislim za Krista u svakodnevnom životu, u društvenoj stvarnosti se treba boriti, treba se zalagati. Jer Krist je rekao: Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života. (Iv 8,12) Read more

Najopasniji čovjek Europe – mit i propaganda od Goebbelsa do ORF-a i ZDF-a

000_1621

Otta Skorzenya je titulom najopasnijeg čovjeka u Europi krstio Goebbels da bude arhetip novog njemačkog junaka. Izrazito visok, s karakterističnom posjekotinom na licu koju je zaradio na mačevalačkom dvojbu kao student a zbog koje su ga Amerikanci zvali „scarface“. Čini se da je sam Hitler vjerovao u Skorzenyeve super-moći jer kad god ga je zemljak slao na „misiju izuzetne važnosti“, govorio bi mu da će uspjeti. I zaista, od svih operacija koje su obavljali Skorzenyevi komandosi, a u kojima je izravno na terenu sudjelovao sam Skorzeny bile su uspješne. Ipak, bile su samo dvije takve akcije – oslobađanje Mussolinija iz zarobljeništva na vrhu Alpa i otmica sina mađarskog regenta Horthya uz puč u Budimpešti.

Skorzeny je jednako tako bio popularan i među svojim neprijateljima. Među Amerikancima su se prepričavale legendarne priče o podvizima SS komandosa, a sovjetski NKVD je u svoju fabriciranu priču o atentatu na veliku Trojku (Staljin-Roosevelt-Churchill) ubacio Skorzenya ne bi li priča dobila na težini i važnosti. Poslije rata u socijalističkoj Jugoslaviji je u povijesnim udžbenicima pisalo da je Hitlerov tjelohranitelj lično lovio Josipa Broza (iako je vidljivo, kako iz Skorzenyevih memoara, tako i iz drugih dokumenata, da on nije sudjelovao u akciji). Read more

Otto Skorzeny – biografija

Uvod u “Otto Skorzeny – mit i propaganda od Goebbelsa do ORF-a i ZDF-a”

tumblr_mbf8yyo7pR1rvwhxuo1_500

Otto Skorzeny rođen je 1908. u Beču u obitelji srednjeg sloja koji je poslije Prvog svjetskog rata i poraza Austro-Ugarske sve više iščezavao. Wikipedija donosi zanimljivu triviju – navodno se mladi Otto požalio svom ocu kako nikad u životu nije probao pravi maslac, na što mu je otac odgovorio u stilu ‘čega nema, bez toga se može’ i da nije loše priviknut se na to da život nije lagan.[i] Neki povjesničari tvrde da je takav spartanski odgoj utjecao da Otto Skorzeny postane to što jest. S 18 godina upisao se na Bečko tehničko sveučilište gdje je 1931. diplomirao i stekao titulu inženjera građevine. Inženjersko znanje kasnije će se pokazati od velike koristi pri planiranju akcija koje je vodio kao zapovjednik njemačkih komandosa. Još jedan detalj iz studentskih dana obilježit će Skorzenya kao vojnika – mladi Otto se u to vrijeme bavio akademskim mačevanjem, tako da je u jednom dvoboju zaradio povredu na lijevom obrazu. Sam Skorzeny je rekao da mu je mačevanje pomoglo da se nauči nositi s boli i da nastavi izvršavati zadatke bez obzira na sve. Upravo velika brazgotina na lijevom obrazu zajedno s njegovom izuzetnom visinom (neki podaci govore o visini od 196 cm, drugi o 192cm, sam Skorzeny iznosi podatak od 195cm[ii] ) pridonosili su njegovoj pojavnosti i karizmi. Read more

Je li rat jedino rješenje gospodarskih problema?

Uz ritam je’n dva kad na scenu stupam ja, uz ritam je’n dva!

U miru se događaju samo gospodarske krize. Nakon što su sile Antante dotukle Njemačku s versajskim uvjetima mira, upropastili njemačko gospodarstvo, došao je Hitler na vlast. Nisu mu pomogli samo sumanuti, glupi i kapriciozni francusko-engleski uvjeti mira, nego i opći raspad svjetskog gospodarstva 1929. Da je pobijedio u Drugom svjetskom ratu, Hitler bi danas bio omiljena figura svih svjetskih novinara. Industrijalizacijom i naoružavanjem Njemačke sredio je galopirajuću nezaposlenost, uništio inflaciju, svakom Nijemcu vratio ponos, sredio židovsko pitanje u Europi (da se razumijemo, jedna od bitnih odrednica europskog identiteta je kronični antisemitizam), uspješno uveo eugeniku u društvu, dotukao kršćanstvo i sredio komuniste. Da ne govorimo da su nacisti prvi koristili P.R. kao suvremeni alat. Da je Hitler uspio, bio bi vrlo vjerojatno ponos Amerike. Hitler, naravno nije uspio jer unatoč svemu je ipak bio okorjeli psihopat i egomanijak koji je odbijao slušati svoje generale. Maršal Walther von Brauchitsch, glavar Stožera njemačke vojske, krajem 1941., rekao je luđaku da je Njemačka izgubila rat, ali Hico to nije shvatio dovoljno ozbiljno. Ipak je on kaplar i mesijanski vođa koji ne može biti u krivu. Read more

Blues za Antom Markovićem

Čuveni bosanski Hrvat u svome prirodnome elementu

Ante Marković bit će mi sastavni dio djetinjstva. Nekada davno, poštari su nosili penzije. Bio je to narodni događaj. Naš već vrlo dugo pokojni poštar Joža započeo je rano u jutro svoju omanju rutu. Do nas bi došao negdje skoro prije mraka. Svagdje je sjeo, popio kavicu ili nešto jače, možda nešto prigriznuo, te razglabao o svemu i svačemu sa svojim vjernim mušterijima. Naravno, dobio bi i koji dinara. A dinara je bilo puno. Dok je taj čovjek vadio novac iz svoje prastare ofucane torbe i izbrojio sve te silne novčanice s bezbroj nula. Sve do Ante Markovića. Ostalo je legendarno moje zabeznekuto dječje lice kada je došla prva devalvirana penzija, da kako tako malo. Naime, u mome dječjem kopčanju svijeta, nije bilo važno što piše na novčanici, nego koliko ih ima. Iako je penzija bila iste vrijednosti, dinara je bilo manje. Bio sam fasciniran friško tiskanim dinarima. Mislim, oduvijek sam volio novac. 😀 Read more

Guernica

Dvadeseto je stoljeće u Španjolskoj bilo puno prevrata. Druga španjolska republika razdoblje je republikanske vlade u Španjolskoj koje je trajalo od 14. travnja 1931. kad je kralj Alfon XIII. napustio zemlju te je ukinuta monarhija do  1. travnja 1939.godine.

Socijalno-političko stanje u Španjolskoj, kao i gospodarska kriza postepno su doveli Španjolsku do građanskog rata koji je trajao od 17. srpnja 1936. do 1.travnja 1939.

Štrajkovi i demonstracije karakterizirirali su vladu desnog centra (1934.-1936.), međutim, nakon što je pala i u veljači 1936. zamijenjena ljevičarskom vladom koja je do pobjede došla zahvaljujući velikom broju anarhista (radikalizirana španjolska radnička klasa) situacija se dodatno pogoršala te je vojska 17. srpnja 1936. pokušala izvršiti državni udar i time započela građanski rat. Read more

Povjesničari o Kristu

(18.63-64.)   ὁ Χριστὸς οὗτος ἦν. 64 καὶ αὐτὸν ἐνδείξει τῶν πρώτων ἀνδρῶν παρ᾿ ἡμῖν  σταυρῷ ἐπιτετιμηκότος Πιλάτου, οὐκ ἐπαύσαντο οἱ τὸ πρῶτον ἀγαπήσαντες· ἐφάνη γὰρ αὐτοῖς τρίτην ἔχων ἡμέραν πάλιν ζῶν,  τῶν θείων προφητῶν ταῦτά τε καὶ ἄλλα μυρία  περὶ αὐτοῦ θαυμάσια εἰρηκότων.  εἰς ἔτι τε νῦν τῶν Χριστιανῶν ἀπὸ τοῦδε ὠνομασμένον οὐκ ἐπέλιπε τὸ φῦλον.

Antonio Ciseri – Ecce homo

Ovaj čovjek bijaše Krist. Nakon što ga je prvak među nama, Pilat, osudio na križ – oni koji su ga prvi voljeli, nisu se povukli. A on im se treći dan pojavio, živ; božanski su proroci nagovijestili i to i druga čuda koja se tiču njega. Sve do sada ne nedostaje sljedbenika Kršćana, koji su po njemu i nazvani.

TacitAnali

(15.44.) Auctor nominis eius Christus Tiberio imperitante per procuratorem Pontium Pilatum supplicio adfectus erat, repressaque in praesens exitiabilis superstitio rursum erumpebat non modo per Iudaeam, originem eius mali, sed per urbem etiam quo cuncta undique atrocia aut pudenda confluunt celebranturque. Read more

Invazija u Zaljevu Svinja

"Ovdje je bilo Fidelovo zapovjedništvo u borbama na plaži Girón" (foto: travelpod.com)

 

Na Kubi počinje prvi kongres Komunističke Partije nakon punih 14 godina na kojem će se govoriti o budućnosti jednog od posljednjih „socijalističkih bastiona“ u svijetu, prvenstveno u svjetlu promjene ekonomske politike – liberalizaciji tržišta i smanjenju središnje kontrole države, te povećavanju privatne inicijative u gospodarstvu.

Ono što je zanimljivo je da se ovaj kongres odvija u ozračju proslave 50. godišnjice invazije u Zaljevu Svinja (Bahía de Cochinos na Playa Girón), događaja koji za Kubu predstavlja veliku pobjedu pred stranom „imperijalističkom silom“ koja se dogodila nedugo nakon svrgavanja pro-američkog diktatora na ovom karipskom otoku.

1959. kubanski marksistički revolucionari na čelu sa Fidelom Castrom svrgnuli su pro-američkog diktatora Fulgencia Batistu što je rezultiralo time da je SAD izgubio svaki utjecaj na Kubi i osnivanjem socijalističke-marksističke države. Za SAD je bilo neprihvatljivo da u svojoj neposrednoj zoni interesa (Americi) po odrednicama Monroeove doktrine (Amerika amerikancima ili Amerika SAD-u) ima ideološkog neprijatelja, tim više što najmanja udaljenost između Kube i SAD-a (Florida) iznosi 150 km. Read more

Osloboditeljska akcija Bljesak – dodatak

Nakon osloboditeljske akcije „Bljesak“ u svibnju 1995., u kojoj je HV oslobodio 600 km2 do tada okupiranog područja zapadne Slavonije, odlukom Skupštine  tzv.  RSK oformljena je “Komisija za utvrđivanje uzroka i načina pada zapadne Slavonije”. Komisiju su činili ministar unutrašnjih poslova tzv. RSK Slobodan Perić, novi komandant 18. korpusa SVK, pukovnik Slobodan Perić,  potpredsjednik Skupštine RSK Borislav Bogunović, pripadnik MUP-a RSK Krste Žarković i načelnik bezbednosti 18. korpusa SVK, potpukovnik Jurica Šajatović. Zadatak komisije bio je utvrditi na temelju dostupnih izvještaja odgovornost civilnih i vojnih vlasti za katastrofalan poraz na području zapadne Slavonije. Komisija je zaključila da je za pad zapadne Slavonije odgovoran sam vrh civilnih i vojnih vlasti tzv. RSK na čelu sa predsjednikom Milanom Martićem i generalom Milanom Čeleketićem. Navodna  izdaja tzv. RSK od strane Savezne Republike Jugoslavije i Republike Srpske, samo su pokušaji opravdavanja za poraz i prikrivanje nesposobnosti vlasti RSK. Nesposobnost da stvore i organiziraju državu vrh RSK je prikrio je optužbama o tuđoj izdaji. Izvještaj je prvoklasan dokument pisan objektivno od strane samoga neprijatelja koji u njemu priznaje poraz i stvaran odnos  snaga na bojnome polju u korist HV. Izvještaj je najvjerojatnije dospio u hrvatske ruke nakon srpskog poraza u akciji „Oluja“ kada su pobunjeni Srbi bježeći ostavili kompletnu arhivsku građu RSK. Izvještaj se danas nalazi u posjedu Hrvatskog memorijalno dokumentacijskog centra  domovinskog rata u Zagrebu.

Ovdje donosimo prijepis dokumenta transkribiranog na latinicu, kao i scan originala.  Read more

Sharing Buttons by Linksku