Tag: Politika

Od objave popisa poreznih dužnika nikakve koristi

Ili drugačije, tresla se brda rodio se, ma koga ja zavaravam, pa nitko i ništa se nije rodilo iz toga. Osim par tužnih priča koje sam ovlaš vidio u medijima tipa država me zajebala pa sam ja njima dužan ništa se nije rodilo. U visoko licemjernoj državi kao što je naša evociranje koncepta stup srama je više nego smiješan. Ovo čak nije ni pitanje časti (bez kojega stup srama ne može funkcionirati) već stupanj uspješnosti u sportu “zajebao sam državu” koji se kod nas tretira sa respektom.

Objava ovakvog popisa, u našoj državi i našem trenutnom mentalitetu je ekvivalentna sranju u gaće, ali prije nego što ih šutke operete da sakrijete vlastitu sramotu, pokazat ćete svima kako ste se usrali i onda ćete ih sa ponosom oprati da svi vide kakvo sranje ste riješili. Oprostite na neukusnoj usporedbi, ali ova objava popisa poreznih dužnika je tražila baš takvu …

Idemo pustiti mašti na volju, i recimo da smo se uljuljali u idilu društva u kojem je sve normalno (dakle konzumirali smo neke droge) da će od te objave popisa dužnika biti neke koristi. I onda u prvom srazu sa stvarnosti na twitteru brzo dođemo do otriježnjenja: Read more

Glas Koncila kao Politikin zabavnik

Kad bih se nekome mlađemu, onako rođenom iza Oluje, išlo se tumačiti da je Crkva nekada bila omiljela među dijelom mladih i da su mladi rado išli u lokalne crkve, ta da je RKC u Hrvata imala finu patinu alternative i da su svećenici bili polusirotinja kojima općinski funkcioneri nisu htjeli uvoditi telefon, a izgradnja crkvenih građevina u novosagrađenim urbanim sredinama je bila doživljaj i jedno pravo malo čudo, to dijete, rođeno iza Oluje, maknulo bi bocu i poslalo te u nekoliko stvari, te reklo da si na drogama, te pritom pitalo kakvim i jel’ oćeš dati malo. U to neko financijski gore doba za Crkvu, ali sada kada se pogleda s distance, u duhovnom smislu puno bolje doba, postojao je jedan utjecajni katolički list zvan Glas Koncila. Mnogi će se zapitati da kakve veze ima tadašnji utjecajni GK-a sa današnjim satiričnim listom kojega izdaje Bozanićeva nadbiskupija? Priča se navodno da je to jedan te isti list. Gore i dalje cinično piše “Novo lice Crkve”. Read more

Solidarnost. Ništa više!

Poljska milicija brani narod od naroda

Kada je 1980. nastao neovisni poljski radnički sindikat Solidarnost, zasigurno rijetko tko je imao dojam da će se sovjetski lager raspasti za deset godina. U SFRJ se nekako znalo da će sve otići kvragu nakon Titove smrti, odnosno dobar dio ljudi je vjerovao da će JNA zavesti staljinističku diktaturu (a nije da se nisu trudili i da Veljko Kadijević nije imao najbolju namjeru to učiniti 1991.). Solidarnost je nastala među radnicima katolicima. U tom sindikatu našli su se ljudi svih političkih uvjerenja, od desnih do lijevih. Cilj, dobrobit poljskog radnika.

Jedna od stvari koje se sve manje spominje vezano uz Alojzija Stepinca, da je kao nadbiskup-koadjutor ustrojio Caritas. Obljubljena organizacija, pogotovo za vrijeme komunizma, izgubila je zadnjih godina na sjaju zbog ogavnih događaja u Brezovici koji će i nakon smrti pratiti Jelenu Brajšu. Činjenica ostaje od 1934. do danas Caritas u Hrvata, napravio je puno dobra.

‘Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.’ Tada će mu pravednici odgovoriti: ‘Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?’ A kralj će im odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!’ (Mt 25,35-38) Read more

Kila mozga, 1600 kn

Posao za mlade? Ma ne budite smiješni!

Gospodo draga, ovdje su puna usta Europe, svi se u ovome domu utrkujemo kako ćemo pohvaliti Europsku zajednicu i kako čim prije moramo postati članica tog društva. Za razliku od mnogih ovdje, ja sam živio i radio u Europi. I mnogi misle kako ulazak u Europu odmah osigurava bogatstvo i bolji život. U Austriji, teleći mozak košta dvije marke, a tek ćemo vidjeti koliko vrijedi vaš.

Tako je govorio Ivan Milas. Imao je garsonjeru blizu one u kojoj živim, nije često dolazio, ali kada je došao u ovu moju zgradu nikada nije blenuo glupost. Štoviše. Ali mediji su od ove izjave napravili nešto sasvim petnaesto, tipična hrvatska medijska manipulacija. Milas se Tuđmanu isto zamjerio zbog svoje jezičine.

Koliko vrijedi kila hrvatskog visokoobrazovanog mozga, doznali smo od Miranda Mrsića, toga čudotvorca, dobroga stričeka iz susjedstva, kandidata SDP-a za gradonačelnika Zagreba, humanista, skromnog doktora, kao što bi se za Juge reklo; čovek, drug i starešina. Mozak vrijedi 1600 kn. Da se razumijemo, to je HDZ-ova mjera. Dvije moje kolegice iz gimnazije rade za 1600 kn, određuju to, čekaju da polože stručni ispit i jako su sretne zbog toga. Ta mjera nije ugrađena u neki zakon, privremena je i nekakvo je krpanje za vrijeme recesije, krize ili kako god da se zove ovo ogavno doba u kojem smo zapeli.

Mirandova vizija socijaldemokracije

Jedna od najvećih laži i floskula je da Hrvatskoj treba visokoobrazovanog kadra. Kao, hrpa ljudi s diplomama donosi prosperitet. Ne donosi ništa, osim frustrirane mlade ljude bez posla. Koji će vrlo vjerojatno završiti u nekom inozemstvu. Pogotovo doktori i različiti inženjeri. Hrvatska država ulaže u školovanje tih ljudi tako da bi ih Njemačka dobila na pladnju. Ili pak Kanada, Australija ili SAD.

Može li država propasti? Naravno da može. SFRJ je propala, primarno zbog gospodarskih razloga. Etnonacionalni moment i religijsko ludilo su sekundarni, iako ruku na srce, od Garašanina, Srbija si je utuvila u poremećenu glavu da će biti do Beča, pa kud puklo, da puklo. Ali srpske snage su uglavnom napredovale do one točke kada su se dovoljno naubijali, nasilovali, ali krucijalno je bilo da su se dovoljno nakrali. Markovićev napredak u Hrvatskoj odnesen je na prikolicama u Srbiju.

JNA je u listopadu 1991. gađala Gornji grad i Banske dvore.
Tko će ih gađati sljedeći?
(Fotografija: Muzej Grada Zagreba)

Zašto spominjem rat? Zato što u Hrvatskoj ima pregršt nezaposlenih mladića od 20 do 35 godina koji životare. Svakome s imalo mozga to smrdi na građanski rat, plus toga Josipović i Milanović s benzinom pripaljuju kretenski sukob na relaciji ustaše-partizani. Očito je da će Hrvatska u ovih 4 godina nazadovati i još jače propasti. Nas je zadesilo teško zlo. Kako će se ova zemlja izvući? Jedino radom. Samo što rad nikoga ne zanima. Osim političare. Oni su fino uguženi i plaćeni za svoj nerad pljačkajući narod lošim porezima. Za sve postoji granica. Doduše, srećom, svi su prelijeni da bi pucali jedni na druge. Predugo su nezaposleni.

Pero Panonski

Blues za Antom Markovićem

Čuveni bosanski Hrvat u svome prirodnome elementu

Ante Marković bit će mi sastavni dio djetinjstva. Nekada davno, poštari su nosili penzije. Bio je to narodni događaj. Naš već vrlo dugo pokojni poštar Joža započeo je rano u jutro svoju omanju rutu. Do nas bi došao negdje skoro prije mraka. Svagdje je sjeo, popio kavicu ili nešto jače, možda nešto prigriznuo, te razglabao o svemu i svačemu sa svojim vjernim mušterijima. Naravno, dobio bi i koji dinara. A dinara je bilo puno. Dok je taj čovjek vadio novac iz svoje prastare ofucane torbe i izbrojio sve te silne novčanice s bezbroj nula. Sve do Ante Markovića. Ostalo je legendarno moje zabeznekuto dječje lice kada je došla prva devalvirana penzija, da kako tako malo. Naime, u mome dječjem kopčanju svijeta, nije bilo važno što piše na novčanici, nego koliko ih ima. Iako je penzija bila iste vrijednosti, dinara je bilo manje. Bio sam fasciniran friško tiskanim dinarima. Mislim, oduvijek sam volio novac. 😀 Read more

Poštovani kolege lovci ili zašto neću glasati za HSS

Svatko od nas se obraduje kada dobije pismo, osim ako se naravno ne radi o računu, opomeni ili rješenju o ovrsi. Jednako tako sam se i ja obradovao jutros kada sam u poštanskom sandučiću vidio pismo koje je bilo naslovljeno na mene. Kako se danas gotovo nitko u svijetu interneta ne koristi poštom vulgaris, pomislio sam kako se vjerojatno radi o nekoj odbijenici za posao, a kako sam ih do sada već skupio nekoliko desetaka, to je u meni rodilo neku pervertiranu hobističku strast – kao kad ljudi skupljaju vrijedne poštanske markice, pa se obraduju svaki put kad dobiju markicu iz egzotične zemlje.

Kako bilo, u koverti nije bila odbijenica nego jedan papir s kojeg se kiselo smiješi faca nekog (meni nepoznatog) političara, kratak tekst i u pozadini logo, tj. grb Hrvatske Seljačke Stranke. Pismo, ili bolje rečeno pamflet, je bio naslovljen: „Poštovani kolege lovci“. Poslije te rečenice nisam se više ni trudio da pročitam ostatak nego sam samo zgužvao papir i stavio ga u svoju jaknu. Read more

Dossier Posavina #3: Teenage politika Hrvata u BiH

Dok u Hrvatskoj regionalni političari trenutno vode nekakvu lignjastu new-age politiku svatko-svakome ispričavanja, dotle bosanski Hrvati i dalje neumorno vode teenage politiku. Tinejdžeri su prava muka – ne znaju šta bi od sebe, ni šta bi od života, sad hoće, sad neće, nezreli su, a misle da su uvijek u pravu. E pa takvim, pubertetlijsko-tinejdžerskim nezrelim duhom odiše i trenutna politika Hrvata u BiH. Naročito nerazumna, mizerna, puna za adolescente karakteristične jogunastosti, je trenutna politika u Bosanskoj Posavini, koja se ovdje zacementirala zadnjih 20-ak godina, bez ikakvih značajnijih promjena nabolje. Kakva je to, dakle, politika uz koju hrvatski narod u Bosanskoj Posavini zdušno pristaje sve ove godine?

–       to je beskompromisna politika koja ne pregovara s Bošnjacima koji nas majoriziraju i tlače, koja nijednoj stranci osim HDZ-a ne da ni jedno mjesto u vlasti. Politika beskompromisnija, čak i od herceg-bosanske: dok posavska ideološka pješadija sitnog zuba sve više laje na Bošnjake, dotle se Hercegovci s Bošnjacima dogovoriše i u hercegovačko-neretvanskoj i u srednjobosanskoj županiji. U svim županijama osim naše se nekako nađe zajednički jezik bošnjačkih i hrvatskih nacionalista. Ergo, sve će te županije i dobiti nešto iz državnog proračuna, a nama opet – ništa! Read more

Dossier Posavina #2: Super-mrakuša

I, kako ti je bilo tamo u Orašju, pitaju me nakon mini-posjeta od par dana, a ja im kažem da mi je bilo super, tamo je sve baš ono – mrak. Kažu, Sarajevo tamni vilajet? Bit će da u zadnje vrijeme Poskok-brothers nisu posjećivali najsjeverniji herceg-bosanski satelit, pa da vide šta je tama. Dok se ovih dana braći Srbima i nekolicini njihovih herceg-bosanskih imitatora na prijenosima utakmica reprezentacije na FTV-u priviđaju polumjeseci, u općini Orašje narod noću ne može vidjet ni mjeseca ni polumjeseca: već dugo nema rasvjete, a s mrakom, tamnim kao gavranovo krilo, još se udružila i magla.

Kad se prethodno opisanom doda još i štrajk policije koji i dalje traje, kud ćeš boljeg opisa onog što Poskok naziva tamni vilajet. Raj za lopove. Još samo da ih djeca putem facebooka uredno obavijeste kad neće biti nikoga kod kuće, da metnu čarapu na glavu, i kriminalne aktivnosti mogu početi. I sitni lopovi konačno dočekali svojih pet minuta. I neka im: sevap im je dati koji mjesec mračne koprene da i oni što god ukradu, kad su već zadnjih dvadeset godina krupni lopovi radili što god su htjeli pod koprenom političkog legitimiteta i vitalnog nacionalnog interesa. Read more

Dossier Posavina #1: Kolut za spašavanje

Kažu, iskustvo se stječe na greškama i pomaže nam da ih ne ponavljamo. Neki će radije ironično reći da nam iskustvo pomaže da prepoznamo pogrešku kad je ponovimo. Ali, što s onima koji 20 godina rade iste pogreške, a nikako prepoznat da griješe? Evo mi Posavljaci 20 godina držimo jedne te iste ljude na vlasti i sve nam je gore. Šta je to s nama, jesmo li tvrdoglavi, zatucani, glupi, možda i svjesni da griješimo, ali neki nam ludi inat ne da da to priznamo pa da okrenemo kurs našeg broda? Ili prije da se radi o strahu velikih razmjera koji nas drži paraliziranim, kao kad se plašljivi zec ukoči kad zmija skoči pred njega?

Naravno, reći će mnogi – i u pravu su – situacija Hrvata u BiH ne ovisi samo od nas, nego i od Srba i Muslimana. Ali, eto, ako već moramo stradati od njihovih velikodržavnih i nacionalnih projekata, da bar ne stradamo sami od sebe, da se bar spasimo od nas samih, i od naših! Kako god, buđenje vlastitog razuma i razvijanje veće političke svijesti kod svih slojeva hrvatske zajednice u BiH nam je jedini kolut za spašavanje za koji se možemo uhvatiti u teškoj situaciji u kojoj smo se našli. Što se može napraviti u našoj Posavini? Read more

Političko ludilo u Hrvata

Nevjerojatno je, ali HDZ odbija umrijeti. A postoji konzensus među oporbom, medijama u Hrvatskom, većinom Internet korisnika i među Mladenom Bajićem da je HDZ na samrtnoj postelji. Čemu uopće izbori? Najbolje da ih ukinemo i proglasimo DrIvu Josipovića doživotnim predsjednikom, Čačića doživotnim ministrom gradnje, velegradnje, cestogradnje, mostogradnje, uništavanjem željezničke mreže i mecenom svih autokuća u Hrvatskoj, svetoga, blaženog i bezgrešnog Ivana Grubišića ministrom za moral, a sve ostalo ovako nije važno. Suprotno očekivanjima, Kerum je odlučio donijeti HDZ-u pobjedu u Dalmaciji. Nekako ne vjeruje anketama. Kao i svaka zdravorazumska osoba u Hrvatskoj. Read more

Sharing Buttons by Linksku