Tag: Pivarstvo

Mješavine pića na bazi piva

U ovu vrstu piva možemo svrstati bilo koje piće pomiješano s pivom. Iako oni “hardcore” ljubitelji piva govore da to nije pivo nego sokić, u pripremi se koristi pivo pa ga tako i većina smatra kao vrstom piva. Pa i pivo s pivom kao što je rezano pivo spada u mješavinu pića na bazi piva. U Hrvatskoj je popularno samo u kućnoj radinosti i nosi razno nazivlje ovisno od kraja do kraja. Tako imamo recimo Dizel, Tursko pivo, Cola pivo … jedino tvornički proizvedeno pivo koje je zapravo mješavina, i to ne piva i drugog pića nego drugog piva je Kasačko pivo iz Pivovara Ličanka. Do prije nekoliko godina se proizvodila mješavina limunovog soka i piva u bocama od 0.33L pod imenom Bikers ali, kako došlo tako o’šlo.

Većini ljudi na spomen mješavine pića na bazi piva će prvo na pamet pasti Radler. To je danas najpoznatija mješavina te će o njoj tu najviše i biti riječi. Read more

Razmišljanja o Ožujskom

Sećaš li se Dolly Bell? Ja bogami ne. Al’ se sjećam nekad davno, u jesen 2004. godine da je Zagrebačka pivovara pustila na tržište dvostruko sladno pivo Ožujsko Strong, sa sloganom „Snaga je u okusu“. Meni je bila snaga tog piva u jačem okusu nego što ima Ožujsko pivo. Imalo je i više udjela alkohola u volumenu – umjesto 5.2%, Strong je imao 6.5%. Svidjelo mi se. Preferirao sam ga više nego Ožujsko pivo. Ali, pivo je bilo na tržištu nešto više od 2 godine, da bi ga povukli sa tržišta pred sam kraj 2006. Kako došlo tako o’šlo, što bi rek’o narod. Prošlo otad mnogo bajrama ali Babo Atif … pardon … Ožujsko Strong se nije vratilo. Razlog – po mailu koji sam dobio iz Zagrebačke pivovare – „Bio je to proizvod specifičan za hrvatsko pivarsko tržište, sa specifičnim udjelom alkohola (6,5%), koji se nakon početnog interesa nije uspio pozicionirati na tržištu.“. Mislim da su tu sasvim u pravu, a razlog zašto je tako ne znam. Možda zato što nismo navikli uživati u konzumiranju različitih alkoholnih pića, a možda i zato što je to domaće pa nije dobro. Vrag će ga znati.

Read more

Dimi mi se pivo

Nekad davno, iza sedam mora i iza sedam gora, gdje su vladali zmajevi, u Bavarskoj su ljudi pravili pivo. Nisu im bile poznate napredne tehnike sušenja na vrućem zraku i kojekakve goropadne izmišljotine pa su sušili sastojke za pivo na vatri. Konkretno, sušili su pivarski slad pa je i samo pivo imalo okus dima. Danas, uz razvoj tehnike, pivo se pravi sa „čistim“ sladom, a „stara“, „dimljena“ piva su postala velika rijetkost, kao neka uspomena na davno minula vremena. Danas se tradicionalno takva piva prave u Bambergu, na sjeveru Frankonije.

U Bambergu se još od prije Reinhetisgebota proizvodilo pivo na način na koji se proizvodi i danas. Drugi su uvodili nove tehnikalije, oni su se držali tradicije. Ali uz tradiciju, industrijalizaciju i moderne viruse poput 1.svjetskog rata i velike ekonomske depresije nakon njega, puno tih pivnica je zatvorilo svoja vrata. 1820. godine u Bambergu je djelovalo 65 pivnica. Danas ih djeluje samo 8, od kojih 2 prave Rauchbier, pivovara Schlenkerla i Spezial (pivovare koje svoje pivo pune i plasiraju na tržište van svoje pivovare i svojih pivnica – ima još dosta pivovara u Bambergu ali koje svoje pivo nude samo u svojoj pivnici ili pivskom vrtu) Read more

Ožujsko pivo

Hacker-Pschorr

Sad će netko po naslovu reći … pa šta se ima pisati o Ožujskom pivu. Elem, da … imalo bi se pisati, jednom ću i to postaviti, jedan zgodan detalj o Ožujskom pivu, ali ovdje se ne radi o Ožujskom nego o ožujskom pivu, što se nije dalo izvući iz naslova, jelte.

Opet ćemo malo učiti njemačke složenice koje završavaju ili im je sastavni dio riječ ‘bier’. Ovaj puta ću opisati izraz Märzenbier, odnosno ožujsko pivo na Hrvatskom. Izraz nastaje u 16. stoljeću kad su pivari imali problema sa proizvodnjom piva u ljetnim mjesecima. Nije malo ljudi odapelo zbog toga što se pivo inficiralo raznim bakterijama. Onda se pametni Bavarci sjetili nakon što su donijeli Reinheitsgebot, da donesu i Brauordnung (pivski pravilnik) kojim se izričito navodi od kad do kad se pivo smije praviti. Pivo se pravilo od rujna (29.9 – Michaelmas, dan sv. Mihovila) do kraja četvtog mjeseca (23.4 – sveti Juraj). Između tih datuma se nije moglo praviti. Kako bi se utažila žeđ i preko tih ljetnih mjeseci, pivari su mahnito pravili pivo u ožujku i skladištili ga u špilje ili kamene podrume (njemačka riječ za skladište je Lager, odakle i potječe ime za svijetla piva kakva su u Hrvatskoj i općenito u kontinentalnoj Europi najzastupljenija iako ih je Češka daleko bolje razvila nego Njemačka). Dosjetljivi ljudi su odabirali lokaciju tako da i neko jezero bude sa strane, tako da dok je još zima, izrežu blokove leda i spreme ih u te špilje, kako bi temperatura preko ljeta bila pogodna za skladištenje. Čuvali su i sami ulaz u skladište pa su znali zasaditi drveće sa bujnom krošnjom, kao što je recimo divlji kesten ima. Dan danas je ostalo par pivovara koje u takvom ambijentu imaju svoju restoran-pivnicu (Biergarten – doslovce pivski vrt ali je to nama nepoznati pojam pa je usuglašen sa restoran-pivnica). Uglavnom da, iz tih jezera se do negdje kraja ožujka mogao vaditi led kako bi ga se stavilo u skladište. Na njemačkom se ožujak kaže März pa eto i Märzenbier. Read more

Malo o bockbieru

Kad tu njemačku složenicu rastavimo dobijemo nešto kao jarčevo pivo. Zašto, ko će znat te ljude Njemce. Vjerojatno što se jarci lupaju u glavu, a i ovo pivo koje ima više alkohola nego standardno lager pivo koje se uglavnom pije isto tako lupa u glavu. Moje viđenje, ali ne mora biti relevantno.

Neki kažu da se počelo proizvoditi u 14. stoljeću u gradu Einbecku u Hanzeatskom savezu. Tako piše Wikipedia, ali nije tako. Pivari u Einbecku su i prije pravili pivo po nekakvom svom receptu. Zapravo su Münchenski pivari u 17. stoljeću napravili pivo koje je danas poznato kao Bock, mjenjajući recepte pivara iz Einbecka i poštujući Reinheitsgebot. Read more

Povijest pšeničnog piva

Weissbier (iliti pšenično pivo, ili šenčno pivo, ovisi o kraju RH) je pivo gornjeg vrenja koje se proizvodi u Bavarskoj. Iako postoji tradicija i u Berlinu (tzv. Berliner Weisse), Belgiji (tzv. Witbier ili la biere blanche) pa čak i u SAD (koji je doduše kopija svih prethodno navedenih tradicija), bit će opisano uglavnom Bavarsko pšenično pivo. Pšenično pivo, Weisse, Weissbier, Weizenbier ili samo Weizen je pivo koje u svojem sladu ima barem 60% pšenice za razliku od piva koje ima 100% ječmenog slada. Lagano je slatko i aromatično po okusu, medeno zlatno do jantarne boje, sa čistom pjenom i osvježavajućim, ne previše suhim after-tasteom. Osim takvog čistog pšeničnog piva, tradicionalno se dodaje i kvasac u pivo te ono naknadno (tzv. druga fermentacija) fermentira u boci. Takvo pšenično pivo se zove Hefeweissen ili Hefeweizen i mutno je zbog proteina u kvascu. Read more

Sharing Buttons by Linksku