Tag: olovo

Reportaža: Olovo

„Olovo je simbol idiličnog života u pitomoj dolini okruženoj mirisom četinarske šume, plavetnilom neba i hukom bistrih i brzih voda“, odlomak je iz Wikipedijinog članka o Olovu. Tko danas posjeti Olovo, pomislit će da se Wikipedija neslano našalila. Umjesto idiličnog života – oporavak od ratnih razaranja i prosječnost male sredine, umjesto mirisa četinarske šume – neugodan miris magle izmiješane sa smogom, a „bistre i brze vode“ su zagađene smećem i prljavštinom. Da bi dojam bio potpuno suprotan gornjem ulomku, pobrinula se sumorna sivo-olovna kiša koja je sakrila i „plavetnilo neba“. Inače, gradić Olovo smješten je 50 km sjeveroistočno od Sarajeva, a ime je dobio po poznatim nalazištima olovne rude (lat. Plumbum). U 14. i 15. st., Olovo je bilo poznati rudarski i trgovački centar naseljen uglavnom saskim rudarima, te raznim trgovcima i obrtnicima iz Dubrovnika i Dalmacije, na čiju je inicijativu u drugoj polovini 15. st. u Olovu sagrađen samostan Svete Gospe, danas najstarije Gospino svetište na Balkanu. Spomenimo i to da je u olovskom samostanu odgojen, a 21.VIII.1631. i umro fra Matija Divković, utemeljitelj hrvatske književnosti u Bosni, čiji „Nauk karstjanski“ ove godine slavi 400-tu obljetnicu. Dolaskom Osmanlija u Olovu se povećava broj muslimanskog stanovništva pa već u 17. st. muslimani čine 3/4 stanovništva u Olovu, dok broj Hrvata i Srba lagano opada. Naselje Donje Olovo (današnja gradska jezgra) razvija se tek u 20. st. s izgradnjom pruge Zavidovići-Olovo-Han Pijesak te s početkom planske eksploatacije bogatih olovskih šuma. Kraj rata Olovo je dočekalo opustošeno i devastirano i našlo se u Federaciji BiH. Read more

Sharing Buttons by Linksku