Tag: hrvatska

Pošto papa?

Prije nekog određenog vremena velika prašina se digla oko potencijalne marketinške akcije koja je za cilj imala ateiste u Hrvata jasnije afirmirati na ideološkom tržištu. Po uzoru na ateiste Velike Britanije, koji su platili reklame na autobusima u Londonu na kojima je pisalo: „There’s probably no God. Now stop worrying and enjoy your life“ (Bog vjerovatno ne postoji. Stoga prestanite brinuti i uživajte u životu) hrvatski ateisti su htjeli platiti reklame na zagrebačkim tramvajima na kojima bi pisalo: „Nema B/boga – nema gospodara“. Naravno, velika se buka digla po tom pitanju od turbo-katolika, katolika, obraćenika, vjernika preko humanista do agnostika i ateista. ZET je odbio mogućnost da na tramvajima nosi takve natpise strahujući od eventualnog pada prometa jer je veliki broj ljudi najavio bojkot vožnje u prometalima koji bi nosili tu reklamu. Read more

Razgovor s Marijom Lugarić

 

Nikola – Za početak, reci nam nešto o sebi. Tko je Marija Lugarić i što radi 🙂

 

Prvo politika 🙂

Marija Lugarić zastupnica je SDP-a  u Hrvatskom saboru, ali u ostalom poprilično prosječna trideset-i-nešto godišnjakinja koja se ne miri lako s problemima i koja misli da je još uvijek moguće mijenjati svijet u kojemu živimo.

 

Nikola – Jesi li potpisala Lesarovu anketu “Pišite Vladi – ostavka”?

Marija – Nisam jer nisam naletjela na mjesta popisivanja. Ali i da sam naletjela, sumnjam da bih potpisala jer je mi zastupnice i zastupnici u Hrvatskom saboru imamo u rukama znatno moćniji instrument – naš je posao u Saboru tražiti odgovornost, pa i odlazak premijerke. Read more

Tko to tamo prosvjeduje?

foto: index.hr

 

Svi na ulice! HDZ lopovi!, Jaco odlazi! već mjesec dana odjekuje ulicama Zagreba. U mjesec dana prosvjeda ništa bitno se nije promijenilo na društveno političkoj sceni Hrvatske. Nezaposlenost i dalje raste, troškovi života su sve veći, većina hrvatskih političara i dalje radi na vlastitim interesima umjesto na dobrobiti vlastitog naroda. Socijalni bunt u hrvatskoj zasada nije doveo do željenih promjena. Fejsbukovci na čelu sa Ivanom Pernarom uspjelih su ono što mnogima nije uspjelo još od olovnih 90ih od kada pamtimo velike prosvjede potpore Radiju 101, kada je glavni zagrebački trg preplavilo oko 100 000 prosvjednika. Znakovito je da vlast, unatoč uvredama prosvjednika na račun pojedinih državnih dužnosnička, nije reagirala represijom i nasiljem, osim par iznimaka koje su isprovocirale subkulturne skupine BBB-a  i anarhista, što pokazuje da je demokracija u Hrvatskoj ipak došla do jednog višeg stupnja zrelosti i prava građana na izražavanje nezadovoljstva stanujem, za razliku od brutalnog gušenja „hrvatskog proljeća“.

Prosvjedi i „revolucije“ ne organiziraju se preko Facebooka, barem ne u demokratskim društvima za razliku od autoritativnih režima gdje je Internet  jedini mediji koji organi represije ne mogu u potpunosti kontrolirati i filtrirati dostupnost. Za masovne prosvjede koji bi prodrmali učmalost i licemjerje političkih elita u Hrvatskoj potrebno je stvaranje „kritične mase“ i konsenzus svih slojeva hrvatskog društva, seljaka, radnika, akademske zajednice, Crkve, branitelja. Dok sve te društvene grupe ne nađu zajednički strateški cilj, program i vodstvom, do nužnih promjena neće doći. Read more

Gdje je nestao novinar?

Danas se uglavnom svi slažu da je kriza novinarstva. Kriza u novinarstvu nastupila, gorke li ironije, ni više ni manje nego na vrhuncu informacijskog doba . Sada, kada smo svakodnevno izloženi bombardiranju nebrojivim količinama informacija čiji su nositelji upravo novinari, postavlja se pitanje zašto je novinarstvo postalo profesija uglavnom polupismene horde ćata plaćenika? Uglavnom se možemo složiti da je kriza moralnih vrijednosti pogodila etose svih zanimanja i struka, a kako smo izloženi tom konstantnom informacijskom bombardiranju, time nam je možda i najvidljiviji narušeni novinarski etos. Na kraju krajeva, ako jedan vođa države ima iskrivljeni (bolje rečeno uništen) moralni kompas, što sprječava novinara da ima ili da razvija svoj ethos. Apsolutno ništa. Kud svi Turci, tud i mali Mujo. Read more

Izborimo se za vladavinu prava

Sudbina države je u narodu. U građanima, da budem precizniji. Predizborna pričanja političara o pravDI?, pravu, moralu i poštenju su vrlo vjerodostojna, u smislu izreke našeg naroda: “Tko o čemu, kurva o poštenju.” Svima je, pogotovo sada, jasno da vladavinu prava ne može iznjedriti niti jedna politička opcija nego isključivo mi građani. Kako bi rekli polupismeni anarho-pankeri: “Da izbori išta mijenjaju, bili bi ilegalni”.

Ipak, sam nisam pobornik anarhističkih ideja, ali moram se složiti da izbori baš i nisu od prevelike koristi za nas građane, i da se mi građani ipak moramo pobrinuti sami za sebe. Naravno ne u smislu da formiramo oružane milicije i da provodimo svoju pravdu. Za početak bi bilo sasvim dovoljno da samo malo razvijemo građanske hrabrosti, a ne bi nam ni solidarnosti malo škodilo.   Read more

Kulturno bratstvo-jedinstvo ili borba za kulturnu hegemoniju?

Banja Luko i ta tvoja sela...

Govori hrvatski da te cijela Srpska razumije!

Prije tri godine Hrvatski kulturni centar u Banjoj Luci je odlučio držati tečajeve hrvatskog jezika. Na tečaj se prijavilo 30 polaznika, mladih srpske nacionalnosti što je dakako uvelike iznenadilo djelatnike HKC-a. Naravno da se odmah postavljalo pitanje na svim stranama da kako je moguće da srpska omladina uči hrvatski jezik u kulturnom, administrativnom i političkom, pa ako i hoćete duhovnom središtu Republike Srpske?

Nekada je Banja Luka bio grad s nezanemarivim postotkom hrvatskog življa, koji će biti, sada već se sigurno može reći, nepopravlijvo uništen za vrijeme rata kada počinje sustavan progon Hrvata i Bošnjaka iz grada u kojem je osnovana Srpska Republika Bosna i Hercegovina (kasnije samo Republika Srpska).

No da se vratimo na predratnu Banju Luku. Grad se nalazi na takvom strateškom području da je uvelike bio povezan sa Hrvatskom. Do hrvatske granice (Bosanska Gradiška/Stara Gradiška) udaljen je 30-ak kilometara, a od Zagreba je udaljen možda sat, sat i pol vožnje automobilom. Zbog tih razloga Banja Luka je uvijek na neki način bila naslonjena na Hrvatsku, pogotovo ako se uzme u obzir da se brže može doći do Zagreba nego do Sarajeva ili Beograda. Read more

Narod ili pleme, pitanje je sad

Svaki boravak u stranoj zemlji u većini ljudi brzo budi nostalgiju za rodnom grudom, i vjerojatno jedna od najboljih stvari kod putovanja svijetom je onaj trenutak kad se nakon dugog izbivanja vraćate kući (korejska poslovica kaže da onaj tko nikad nije putovao ne zna kako su lijepi putovi do kuće). Prekrasan je osjećaj kad se vratite doma. Međutim, kad je riječ o Hrvatskoj, taj osjećaj brzo splasne. Po mom povratku iz Italije u Zagreb, na željezničkom kolodvoru su me dočekali ljudi koji prelaze preko tračnica s prtljagom (umjesto da koriste za to predviđeni tunel), djelatnica kolodvora koja maltretira neku strankinju masno joj psujući i ne dopuštajući joj ulaz u toalet, prodavačica na kiosku koja je najprije neuljudna, a onda mi još pokušava naplatiti više, konobar koji mi je, vidjevši da sam bio umoran od puta i neispavan, tog crnog jutra pokušao naplatiti nekoliko kuna više za kavu. Ove neugodnosti nisu izolirani incidenti, doživljavaju ih i ostali građani lijepe naše, kao i Hrvati iz dijaspore. Recimo, moj prijatelj koji jednom godišnje dolazi u Hrvatsku, pa s Hrvatskim Telekomom ima ugovor po kojem jednom godišnje plaća račune. Došavši na odmor ove godine, odmah je otišao platiti račune, a u Telekomu mu rekoše da je njegov broj dodijeljen nekome drugome! Ali kako je to moguće, kad on ima ugovor, crno na bijelo? Pa, eto, vidite, komplikacije, nesporazumi, pa ga šalju od ureda do ureda, a gdje god ode, dobiva diskretan mig da bi se stvar mogla brže riješiti s pokojom novčanicom ispod stola. Kasnije mu u kuću šalju radnike koji ga uvjeravaju kako će radovi na uvođenju novog broja „zbog nepredviđenih komplikacija“ potrajati nekoliko tjedana! Pod pojmom „nepredviđenih komplikacija“ ovdje treba podrazumijevati sramno zavlačenje sve dok čovjek koji je došao na godišnji ne odluči dati koju banku ispod stola kako mu odmor ne bi propao u natezanju s lopovima. No, ovaj se nije dao te je ponovno odnio ugovor u Telekom zaprijetivši tužbom. I gle čuda, odmah sutra su mu vratili broj! Drugi moj prijatelj mi se žalio kako ga je od svih automehaničara u Njemačkoj pokušao prevariti naš čovjek, Hrvat. Rekao je da će mu naplatiti manje, ko brat bratu, jer je on naš čovjek, a zapravo, kad mi je prijatelj kod drugog automehaničara provjerio koliko koštaju usluge koje je tražio, ispostavilo se da mu je naš čovjek htio naplatiti 200 Eura više od normalne cijene! Read more

Sharing Buttons by Linksku