Tag: europa

Nacionalizam vlada

Autor: STEPHEN M. WALT

Preveo: JIMBO

Koja je najjača politička sila u svijetu? Neki će reći tržište obveznica. Drugi bi mogli izabrati preporod religije ili napredak demokracije ili ljudskih prava. Ili je možda digitalna tehnologija, koju predstavlja Internet i sve što dolazi s njim. Ili možda smatrate da je to nuklearno naoružanje i uzroci koje to oružje ima na to kako države shvaćaju sigurnost i korištenje sile.

To su sve dostojni kandidati (ne treba sumnjati da će svaki čitatelj imati svog favorita), ali moj osobni izbor za Najjaču Silu u Svijetu je nacionalizam. Vjerovanje da čovječanstvo čine mnoge različite kulture, tj., skupine koje dijele isti jezik, simbole, i narative o svojoj prošlosti (uvijek sebi na korist i ispunjeni mitovima) – i da te skupine trebaju imati vlastitu državu bila je nadmoćna snažna sila u svijetu u protekla dva stoljeća.

Nacionalizam je bio taj koji je betonirao većinu europskih sila u modernoj epohi, transformirajući ih od dinastijskih država u nacionalne države, i nacionalizam je bio ta ideologija koja je uspjela uništiti britansko, francusko, osmansko, nizozemsko, portugalsko, austro-ugarsko i rusko/sovjetsko carstvo. Nacionalizam je glavni razlog zbog kojeg su Ujedinjeni Narodi imali 51 članicu odmah nakon osnivanja 1945. i zašto danas ima gotovo 200 članica. Zbog nacionalizma su Cionisti tražili državu za Židovski narod i zbog njega danas Palestinci žele svoju. On je donio pobjedu Vijetnamcima nad francuskom i američkom vojskom tijekom Hladnog Rata. Zbog njega Kurdi i Čečeni žele državnost; zbog nacionalizma Škoti traže veću autonomiju unutar Ujedinjenog Kraljevstva, i on je razlog zašto danas imamo Republiku Južni Sudan. Read more

U rat bez SAD-a kao u lov bez streljiva

 

Ilustracija: toonpool.com

Prije mjesec dana počela je operacija NATO-a „Odisejeva zora“ (američki naziv) u Libiji. Iako je iz medija poznato da snage NATO-a vojno djeluju protiv libijskih snaga Moamaera Gaddafija, nije poznat konačni cilj ove akcije iz jednostavnog razloga – to još točno ne znaju ni sami saveznici unutar NATO saveza. Povod za ovu akciju je rezolucija Vijeća Sigurnosti UN-a 1973 od 17. ožujka ove godine. Rezoluciju je podržalo 10 zemalja članica Vijeća Sigurnosti (tri stalne članice: SAD, Velika Britanija i Francuska; i sedam nestalnih članica: Bosna i Hercegovina, Gabon, Kolumbija, Libanon, Južna Afrika, Nigerija i Portugal). Ostalih 5 članica je bilo suzdržano (dvije stalne članice: Rusija i Kina, te tri nestalne članice: Brazil, Indija i Njemačka). Ključne točke rezolucije 1973 su sljedeće: trenutni prekid vatre i uspostavljanje primirja u cilju sprječavanja daljnjeg nasilja i napada protiv civilnog stanovništva, uspostava zone zabrane leta iznad Libije, zaštita civila i civilnih zona, jačanje embarga na oružje, zamrzavanje imovine libijskih vlasti i njihova upotreba u korist libijskog naroda (po rezoluciji Vijeća Sigurnosti UN-a 1970) i uspostava organa za nadzor i implementaciju sankcija.

NATO u svojoj najnovijoj afričkoj epizodi ponovno pokazuje sve boljke ovog glomaznog vojno-birokratskog sustava. Dva dana nakon donošenja rezolucije 1973 na inicijativu Francuske počela je vojna operacija u Libiji u kojoj su u početku sudjelovali Francuska, Velika Britanija i SAD. 31. ožujka SAD je prepustio zapovijedanje akcije strukturama NATO-a – NATO naziv za operaciju od tada je „Ujedinjeni zaštitnik“. SAD se vojno povukao iz akcije, prepuštajući Francuskoj i Velikoj Britaniji da vode kolo na sjeveru Afrike, iako pomaže akciju logistički i na druge načine (što god to značilo). Read more

Ratnici, pesnici i različiti bogovi

Prije nekoliko godina spletom okolnosti našao sam se u Ferrari, renesansnom dragulju Italije. Moji domaćini Talijani su me vodili ulicama, pokazivali značajne građavine i uspješno ili manje uspješno nabadali o povijesti grada, o srednjovjekovnim kraljevskim intrigama, kulturi, renesansi – na otprilike jednak način na koji sam ja njima predstavio Sarajevo nekoliko mjeseci ranije. Kada smo se našli na prekrasnom renesansnom trgu ponosno su rekli: „Ovdje je ljetos svirao Kočani orkestar!“

Moram priznati da do tada nisam čuo za Kočani orkestar, pa sam mrtav-ladan upitao: „Tko?“, što je izazvalo nevjerovatno čuđenje kod mojih domaćina. Kasnije su mi objasnili da je moje nepoznavanje Kočani orkestra ekvivalent, npr., njihovom nepoznavanju Erosa Ramazzotija. Kasnije se povela rasprava o raznim balkanskim orkestrima za sahrane i vjenčanja, Goranu Bregoviću i balkanskoj muzici koju sluša svaki napredni mladi europejac, dok sam ja pokušao objasniti da je pojam balkanske muzike mnogo širi od FOR EXPORT ONLY Guče i da na Balkanu uglavnom ljudi ne slušaju glomazne orkestre, već prije, što je porazno, turbo-folk – jugoistočni MTV. Priča o renesansnoj Ferrari je ostala u pozadini. Read more

Sharing Buttons by Linksku