Tag: društvo

Blues za Antom Markovićem

Čuveni bosanski Hrvat u svome prirodnome elementu

Ante Marković bit će mi sastavni dio djetinjstva. Nekada davno, poštari su nosili penzije. Bio je to narodni događaj. Naš već vrlo dugo pokojni poštar Joža započeo je rano u jutro svoju omanju rutu. Do nas bi došao negdje skoro prije mraka. Svagdje je sjeo, popio kavicu ili nešto jače, možda nešto prigriznuo, te razglabao o svemu i svačemu sa svojim vjernim mušterijima. Naravno, dobio bi i koji dinara. A dinara je bilo puno. Dok je taj čovjek vadio novac iz svoje prastare ofucane torbe i izbrojio sve te silne novčanice s bezbroj nula. Sve do Ante Markovića. Ostalo je legendarno moje zabeznekuto dječje lice kada je došla prva devalvirana penzija, da kako tako malo. Naime, u mome dječjem kopčanju svijeta, nije bilo važno što piše na novčanici, nego koliko ih ima. Iako je penzija bila iste vrijednosti, dinara je bilo manje. Bio sam fasciniran friško tiskanim dinarima. Mislim, oduvijek sam volio novac. 😀 Read more

Političko ludilo u Hrvata

Nevjerojatno je, ali HDZ odbija umrijeti. A postoji konzensus među oporbom, medijama u Hrvatskom, većinom Internet korisnika i među Mladenom Bajićem da je HDZ na samrtnoj postelji. Čemu uopće izbori? Najbolje da ih ukinemo i proglasimo DrIvu Josipovića doživotnim predsjednikom, Čačića doživotnim ministrom gradnje, velegradnje, cestogradnje, mostogradnje, uništavanjem željezničke mreže i mecenom svih autokuća u Hrvatskoj, svetoga, blaženog i bezgrešnog Ivana Grubišića ministrom za moral, a sve ostalo ovako nije važno. Suprotno očekivanjima, Kerum je odlučio donijeti HDZ-u pobjedu u Dalmaciji. Nekako ne vjeruje anketama. Kao i svaka zdravorazumska osoba u Hrvatskoj. Read more

Piraterija

Koliko god šutili o tome, svi to radimo. I što je najbolje, svi imamo neki (vrlo dobar) razlog za to. U današnje doba interneta je to jednostavnije nego ikada. I baš zbog toga imamo sve opširnije razloge, odnosno opravdanja za to. Ono što me ponukalo da malo više razmislim o tome svemu je youtube clip iz nemira u Londonu gdje žena koja iznosi neku robu iz dućana kaže snimatelju “we’re getting our taxes back”.

Iako se ovdje radi o krađi vulgaris (realno piraterija nije ništa drugo doli krađa samo što je teže pronaći krivca) ovo što je ona rekla je srž problema.

U modernom društvu razvijenijih/uređenijih zemalja (UK u ovom konkretnom slučaju) pojavljuju se ne pojedinci već čitavi slojevi društva koji se smatraju zakinutima od vlasti. Oni smatraju da vlast ne radi dovoljno za njih proporcionalno sa porezima koje plaćaju. To se zove kriza srednjeg sloja.

Kriza srednjeg sloja je smanjenje kupovne i socioekonomske moći najvećeg dijela stanovništva države, koji najviše privređuje i plaća najviše poreza. Read more

Stazama liberalnog fašizma

Danas većina pod pojmom liberalizma shvaća svjetonazor koji bi se ukratko mogao opisati kao poštivanje čovjekove slobode, individualnosti, autonomije, ljudskih prava uopće, demokracije i ostalih stečevina čovječanstva uobličenih nakon Francuske Revolucije. Težište napora današnjeg liberalizma je naglasak na pravima manjina: etničkih, rodnih, spolnih itd. Liberalizam u ekonomskom smislu se zalaže za slobodu tržišta i minimiziranje uloge države u gospodarskim procesima i protoku kapitala. Time je gospodarski liberalizam supstrat na kojem raste politički liberalizam.

Pod pojmom fašizma prvo što većini padne na pamet su totalitarističke strahovlade i ideologije iz prve polovice 20. stoljeća, poglavito nacističke Njemačke i fašističke Italije, pa i militarističkog Japana (za vrijeme Drugog svjetskog rata udruženih u savez Sila Osovine: Berlin – Rim – Tokio)., iako su postojale i druge fašističke zemlje (Franckova Španjolska, zatim kvislinške tvorevine poput NDH), kao i zemlje koje su inkorporirale glavna obilježja takvih režima i ideologije (Južna Amerika). Neka od glavnih obilježja su gušenje građanskih sloboda, rasna politika, eugenika, pozivanje na dostojanstva i časti utemeljenih na slavi antičkih carstava, nacionalna čistoća, progon političkih protivnika, itd. Fašizam je kao pokret bio reakcija na krizu kapitalističkog građanskog društva s početka 20. stoljeća. Read more

Večernjakova anketa ujedinila Hrvate!

Bh. Večernjak nedavno donosi senzacionalnu naslovnicu: Zajedno ili nikako! Veliko istraživanje među Hercegovcima. Rezultati „velikog istraživanja“ doneseni su odmah na 2. str.: „85% Hercegovaca kaže kako ne bi prihvatili ponudu o entitetu ako u njemu ne bi bili i Hrvati Bosne“, a „91% Hercegovaca kaže kako osjećaju da su oni i bosanski Hrvati jedan narod“. Ovim podacima usudio bih se primijetiti bar dvoje. Prvo, tko će to nama dati „ponudu o entitetu“? Opet udvorička politika mrvica – čekamo da nam netko nešto ponudi, koketiramo s najgorima separatistima i kriminalcima u državi, umjesto da radimo na održanju BiH i ustavnim promjenama koje bi normalizirale stanje u državi. A drugo, sve mi se čini kako se „briga“ Hercegovaca za bosanske Hrvate javi samo kad žele provesti neku svoju ideju, za koju im treba podrška bosanskih Hrvata! Read more

Jesu li uhvatili Ratka Mladića?

Pukovnik JNA i general VRS-a Ratko Mladić lijevo, uhićenik Milorad Komanić desno

Nisam pobornik različitih belosvetskih zavera, ali nekako uhićeni Mladić nije mi baš nešto pretjerano sličan svojoj ratnoj verziji. Kada se uhvatilo reiki majstora Dragana Dabića i kada se poštovanog crnogorskog pjesnika, sarajevskog psihijatra i profesionalnog krvoloka obrijalo, dobili smo čuveno lice Radova Karadžića. Ovaj trenutni Mladić, ugodni kolonizator u lijepom Srijemu, koji je prebivao u djedovini nekoga hrvatskog Nijemca, taj mi nekako ne liči na zloglasnu zvjerku u bijegu. Ali obitelj se ne buni i ne tvrdi da su uhvatili krivoga, dakle toliko o tome.

Read more

Pošto papa?

Prije nekog određenog vremena velika prašina se digla oko potencijalne marketinške akcije koja je za cilj imala ateiste u Hrvata jasnije afirmirati na ideološkom tržištu. Po uzoru na ateiste Velike Britanije, koji su platili reklame na autobusima u Londonu na kojima je pisalo: „There’s probably no God. Now stop worrying and enjoy your life“ (Bog vjerovatno ne postoji. Stoga prestanite brinuti i uživajte u životu) hrvatski ateisti su htjeli platiti reklame na zagrebačkim tramvajima na kojima bi pisalo: „Nema B/boga – nema gospodara“. Naravno, velika se buka digla po tom pitanju od turbo-katolika, katolika, obraćenika, vjernika preko humanista do agnostika i ateista. ZET je odbio mogućnost da na tramvajima nosi takve natpise strahujući od eventualnog pada prometa jer je veliki broj ljudi najavio bojkot vožnje u prometalima koji bi nosili tu reklamu. Read more

Tko to tamo prosvjeduje?

foto: index.hr

 

Svi na ulice! HDZ lopovi!, Jaco odlazi! već mjesec dana odjekuje ulicama Zagreba. U mjesec dana prosvjeda ništa bitno se nije promijenilo na društveno političkoj sceni Hrvatske. Nezaposlenost i dalje raste, troškovi života su sve veći, većina hrvatskih političara i dalje radi na vlastitim interesima umjesto na dobrobiti vlastitog naroda. Socijalni bunt u hrvatskoj zasada nije doveo do željenih promjena. Fejsbukovci na čelu sa Ivanom Pernarom uspjelih su ono što mnogima nije uspjelo još od olovnih 90ih od kada pamtimo velike prosvjede potpore Radiju 101, kada je glavni zagrebački trg preplavilo oko 100 000 prosvjednika. Znakovito je da vlast, unatoč uvredama prosvjednika na račun pojedinih državnih dužnosnička, nije reagirala represijom i nasiljem, osim par iznimaka koje su isprovocirale subkulturne skupine BBB-a  i anarhista, što pokazuje da je demokracija u Hrvatskoj ipak došla do jednog višeg stupnja zrelosti i prava građana na izražavanje nezadovoljstva stanujem, za razliku od brutalnog gušenja „hrvatskog proljeća“.

Prosvjedi i „revolucije“ ne organiziraju se preko Facebooka, barem ne u demokratskim društvima za razliku od autoritativnih režima gdje je Internet  jedini mediji koji organi represije ne mogu u potpunosti kontrolirati i filtrirati dostupnost. Za masovne prosvjede koji bi prodrmali učmalost i licemjerje političkih elita u Hrvatskoj potrebno je stvaranje „kritične mase“ i konsenzus svih slojeva hrvatskog društva, seljaka, radnika, akademske zajednice, Crkve, branitelja. Dok sve te društvene grupe ne nađu zajednički strateški cilj, program i vodstvom, do nužnih promjena neće doći. Read more

Sharing Buttons by Linksku