Tag: društvo

Šupak

Zaista duboko suosjećam i razumijem ljude – jer sam došao iz privrede – koji ostaju na cesti, čije obitelji su na granici preživljavanja, koji su orijentirani na socijalnu pomoć.

Hrvatski jezični portal kaže ovako:

1. vulg. otvor na kraju debelog crijeva; analni otvor, čmar

2. žarg. onaj koji je pokvaren, onaj koji nije čvrst (u stajalištima); pizdek [baš si šupak; šupak ti je, žarg. strah te je; šupak radi pet banki — dvije banke, žarg. zast. strah te (ga, ju itd.) je, sav se usukao od straha]

Iako vjerujem da među poštovanim čitateljstvom ima onih koji bi radije govorili o definiciji pod točkom jedan, ipak će biti riječ o definiciji pod točkom dva. Doduše, lijepo je da HJP primijetio taj milozvučni kajkavski izraz pizdek. Doduše, on nije toliko popularan među nekajkavcima. Ali treba zamisliti prosječnu kajkavku, 1.6 m, nabrušenu, kako nekom viče pizdek. Tko to nije doživio, ne zna što je propustio. Gospodina na početnoj ilustraciji, točnije njegovo ime ne volim zazivati. Read more

O suštinskoj slobodi i talibanima demokratije

Andrej Nikolaidis, Oni koji su ekstremno umjereni

 

Formalna sloboda je u demokratiji izražena mojim izborom između nosilaca moći. Takvu, formalnu slobodu, koristim na demokratskim izborima. Demokratiju je grafički moguće prikazati kao formular sa a, b, c odgovorima, odnosno kao glasački listić.

Ali suštinska sloboda nije to, nije čak ni odluka da li ću glasati ili ne – suštinska sloboda je sloboda da budem protiv demokratije – dakle da biram izvan zadatih koordinata izbora. Ako na glasački listić dopišem ime kandidata koji nije na popisu, ali ja smatram da mu je tu mjesto, listić će biti smatran nevažećim. Margina u demokratiji ne služi za unos teksta, zapažanja – ona je sanitarni koridor koji izbor sa unaprijed zadanim koordinatama štiti od onoga što narušava savršenu simetriju i red izborne liste. Demokratija u zadatak uzima da, ni manje ni više, slobodu uobliči u harmoniju. Nevolja je u tome što sloboda teži haosu. Read more

Od objave popisa poreznih dužnika nikakve koristi

Ili drugačije, tresla se brda rodio se, ma koga ja zavaravam, pa nitko i ništa se nije rodilo iz toga. Osim par tužnih priča koje sam ovlaš vidio u medijima tipa država me zajebala pa sam ja njima dužan ništa se nije rodilo. U visoko licemjernoj državi kao što je naša evociranje koncepta stup srama je više nego smiješan. Ovo čak nije ni pitanje časti (bez kojega stup srama ne može funkcionirati) već stupanj uspješnosti u sportu “zajebao sam državu” koji se kod nas tretira sa respektom.

Objava ovakvog popisa, u našoj državi i našem trenutnom mentalitetu je ekvivalentna sranju u gaće, ali prije nego što ih šutke operete da sakrijete vlastitu sramotu, pokazat ćete svima kako ste se usrali i onda ćete ih sa ponosom oprati da svi vide kakvo sranje ste riješili. Oprostite na neukusnoj usporedbi, ali ova objava popisa poreznih dužnika je tražila baš takvu …

Idemo pustiti mašti na volju, i recimo da smo se uljuljali u idilu društva u kojem je sve normalno (dakle konzumirali smo neke droge) da će od te objave popisa dužnika biti neke koristi. I onda u prvom srazu sa stvarnosti na twitteru brzo dođemo do otriježnjenja: Read more

Glas Koncila kao Politikin zabavnik

Kad bih se nekome mlađemu, onako rođenom iza Oluje, išlo se tumačiti da je Crkva nekada bila omiljela među dijelom mladih i da su mladi rado išli u lokalne crkve, ta da je RKC u Hrvata imala finu patinu alternative i da su svećenici bili polusirotinja kojima općinski funkcioneri nisu htjeli uvoditi telefon, a izgradnja crkvenih građevina u novosagrađenim urbanim sredinama je bila doživljaj i jedno pravo malo čudo, to dijete, rođeno iza Oluje, maknulo bi bocu i poslalo te u nekoliko stvari, te reklo da si na drogama, te pritom pitalo kakvim i jel’ oćeš dati malo. U to neko financijski gore doba za Crkvu, ali sada kada se pogleda s distance, u duhovnom smislu puno bolje doba, postojao je jedan utjecajni katolički list zvan Glas Koncila. Mnogi će se zapitati da kakve veze ima tadašnji utjecajni GK-a sa današnjim satiričnim listom kojega izdaje Bozanićeva nadbiskupija? Priča se navodno da je to jedan te isti list. Gore i dalje cinično piše “Novo lice Crkve”. Read more

Solidarnost. Ništa više!

Poljska milicija brani narod od naroda

Kada je 1980. nastao neovisni poljski radnički sindikat Solidarnost, zasigurno rijetko tko je imao dojam da će se sovjetski lager raspasti za deset godina. U SFRJ se nekako znalo da će sve otići kvragu nakon Titove smrti, odnosno dobar dio ljudi je vjerovao da će JNA zavesti staljinističku diktaturu (a nije da se nisu trudili i da Veljko Kadijević nije imao najbolju namjeru to učiniti 1991.). Solidarnost je nastala među radnicima katolicima. U tom sindikatu našli su se ljudi svih političkih uvjerenja, od desnih do lijevih. Cilj, dobrobit poljskog radnika.

Jedna od stvari koje se sve manje spominje vezano uz Alojzija Stepinca, da je kao nadbiskup-koadjutor ustrojio Caritas. Obljubljena organizacija, pogotovo za vrijeme komunizma, izgubila je zadnjih godina na sjaju zbog ogavnih događaja u Brezovici koji će i nakon smrti pratiti Jelenu Brajšu. Činjenica ostaje od 1934. do danas Caritas u Hrvata, napravio je puno dobra.

‘Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.’ Tada će mu pravednici odgovoriti: ‘Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?’ A kralj će im odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!’ (Mt 25,35-38) Read more

Kila mozga, 1600 kn

Posao za mlade? Ma ne budite smiješni!

Gospodo draga, ovdje su puna usta Europe, svi se u ovome domu utrkujemo kako ćemo pohvaliti Europsku zajednicu i kako čim prije moramo postati članica tog društva. Za razliku od mnogih ovdje, ja sam živio i radio u Europi. I mnogi misle kako ulazak u Europu odmah osigurava bogatstvo i bolji život. U Austriji, teleći mozak košta dvije marke, a tek ćemo vidjeti koliko vrijedi vaš.

Tako je govorio Ivan Milas. Imao je garsonjeru blizu one u kojoj živim, nije često dolazio, ali kada je došao u ovu moju zgradu nikada nije blenuo glupost. Štoviše. Ali mediji su od ove izjave napravili nešto sasvim petnaesto, tipična hrvatska medijska manipulacija. Milas se Tuđmanu isto zamjerio zbog svoje jezičine.

Koliko vrijedi kila hrvatskog visokoobrazovanog mozga, doznali smo od Miranda Mrsića, toga čudotvorca, dobroga stričeka iz susjedstva, kandidata SDP-a za gradonačelnika Zagreba, humanista, skromnog doktora, kao što bi se za Juge reklo; čovek, drug i starešina. Mozak vrijedi 1600 kn. Da se razumijemo, to je HDZ-ova mjera. Dvije moje kolegice iz gimnazije rade za 1600 kn, određuju to, čekaju da polože stručni ispit i jako su sretne zbog toga. Ta mjera nije ugrađena u neki zakon, privremena je i nekakvo je krpanje za vrijeme recesije, krize ili kako god da se zove ovo ogavno doba u kojem smo zapeli.

Mirandova vizija socijaldemokracije

Jedna od najvećih laži i floskula je da Hrvatskoj treba visokoobrazovanog kadra. Kao, hrpa ljudi s diplomama donosi prosperitet. Ne donosi ništa, osim frustrirane mlade ljude bez posla. Koji će vrlo vjerojatno završiti u nekom inozemstvu. Pogotovo doktori i različiti inženjeri. Hrvatska država ulaže u školovanje tih ljudi tako da bi ih Njemačka dobila na pladnju. Ili pak Kanada, Australija ili SAD.

Može li država propasti? Naravno da može. SFRJ je propala, primarno zbog gospodarskih razloga. Etnonacionalni moment i religijsko ludilo su sekundarni, iako ruku na srce, od Garašanina, Srbija si je utuvila u poremećenu glavu da će biti do Beča, pa kud puklo, da puklo. Ali srpske snage su uglavnom napredovale do one točke kada su se dovoljno naubijali, nasilovali, ali krucijalno je bilo da su se dovoljno nakrali. Markovićev napredak u Hrvatskoj odnesen je na prikolicama u Srbiju.

JNA je u listopadu 1991. gađala Gornji grad i Banske dvore.
Tko će ih gađati sljedeći?
(Fotografija: Muzej Grada Zagreba)

Zašto spominjem rat? Zato što u Hrvatskoj ima pregršt nezaposlenih mladića od 20 do 35 godina koji životare. Svakome s imalo mozga to smrdi na građanski rat, plus toga Josipović i Milanović s benzinom pripaljuju kretenski sukob na relaciji ustaše-partizani. Očito je da će Hrvatska u ovih 4 godina nazadovati i još jače propasti. Nas je zadesilo teško zlo. Kako će se ova zemlja izvući? Jedino radom. Samo što rad nikoga ne zanima. Osim političare. Oni su fino uguženi i plaćeni za svoj nerad pljačkajući narod lošim porezima. Za sve postoji granica. Doduše, srećom, svi su prelijeni da bi pucali jedni na druge. Predugo su nezaposleni.

Pero Panonski

Je li rat jedino rješenje gospodarskih problema?

Uz ritam je’n dva kad na scenu stupam ja, uz ritam je’n dva!

U miru se događaju samo gospodarske krize. Nakon što su sile Antante dotukle Njemačku s versajskim uvjetima mira, upropastili njemačko gospodarstvo, došao je Hitler na vlast. Nisu mu pomogli samo sumanuti, glupi i kapriciozni francusko-engleski uvjeti mira, nego i opći raspad svjetskog gospodarstva 1929. Da je pobijedio u Drugom svjetskom ratu, Hitler bi danas bio omiljena figura svih svjetskih novinara. Industrijalizacijom i naoružavanjem Njemačke sredio je galopirajuću nezaposlenost, uništio inflaciju, svakom Nijemcu vratio ponos, sredio židovsko pitanje u Europi (da se razumijemo, jedna od bitnih odrednica europskog identiteta je kronični antisemitizam), uspješno uveo eugeniku u društvu, dotukao kršćanstvo i sredio komuniste. Da ne govorimo da su nacisti prvi koristili P.R. kao suvremeni alat. Da je Hitler uspio, bio bi vrlo vjerojatno ponos Amerike. Hitler, naravno nije uspio jer unatoč svemu je ipak bio okorjeli psihopat i egomanijak koji je odbijao slušati svoje generale. Maršal Walther von Brauchitsch, glavar Stožera njemačke vojske, krajem 1941., rekao je luđaku da je Njemačka izgubila rat, ali Hico to nije shvatio dovoljno ozbiljno. Ipak je on kaplar i mesijanski vođa koji ne može biti u krivu. Read more

Postoje li danas teizam i ateizam?

Ne znam postoji li Bog ili ne postoji, niti mi se dokazuje jedno ili drugo, ali muče me ozbiljne sumnje postoje li danas uopće još ateizam i teizam kao uvjerenja?

Sveopća ravnodušnost postmoderne pomela je i teizam i ateizam s društvene pozornice. Danas su i ateizam i teizam postale tek pomodne poze, više izvanjske i društveno podržavane statusne forme, nego stvarna uvjerenja. Kod današnjih tzv. „ateista“ je više nešto nalik na „antiteizam“, nekakav pomodan, negativno određen stav koji nastoji dokazati da je svaki oblik vjere u Boga besmislena zabluda. Kod današnjih „teista“ opet nekakav „kvaziteizam“ (koktel anti-ateizma, anti-marksizma, te pseudometafizičkih ideja o Bogu).

Dok se o krizi vjere piše mnogo i naširoko, treba reći kako je i ateizam danas u krizi baš onoliko koliko i teizam. Dok je prije nijekanje Boga od strane ateista osobito bilo vezano uz najteža i najljudskija pitanja patnje i smrti nedužnih, na ugnjetavanja u društvu od strane moćnih, na socijalne i klasne nepravde, danas nijekanje Boga dolazi iz nekakvih pomodnih „dokaza“ i logičkih smicalica. Danas je dovoljno reći „nema Boga“ i čovjek odmah misli da je ateist, kao što je i dovoljno reći „vjerujem u Boga“, i čovjek je odmah vjernik. A ovamo, u stvarnosti nigdje taj vjernik ne pokazuje da je vjernik. Read more

Priča: O mravima (i ljudima)

Bijahu jednom u jednom šumarku tri mravinjaka. U prvom mravinjaku življahu crni mravi. U drugom mravinjaku življahu crni mravi. I u trećem mravinjaku življahu – crni mravi. Šumarak bijaše prostran, moglo je u njemu živjeti ne tri, nego deset puta tri mravinjaka. Mravi dugo vremena nisu znali jedni za druge.

U svakom od mravinjaka postojala je skupina najsposobnijih mrava koji su nalazili nove izvore hrane za svoje mravinjake, koji su bili pioniri istraživanja okoline i koji su svojim idejama učinili da svaki mravinjak napreduje. Ti su mravi lutali izvan uobičajenih mravljih staza i istraživali sve oko sebe. Išli su kraćim i duljim putovima, penjali se na vlati trave i grančice, otkrivali su nove izvore hrane, utabali nove staze, dok su se drugi mravi držali starih staza i izvora hrane. Jednoga dana oni su otkrili da u šumarku postoje drugi mravi. Čim se za to čulo u prvom mravinjaku, najveće bitange, ništarije, nitkovi i neradnici među mravima počeše širiti glasine o ugroženosti i prijetnji koja dolazi iz drugih mravinjaka. Preplašeni mravi ih izabraše za vođe. Read more

Pijana nacija Hrvatska

Najpoznatija domaća graševina

Zapadnu civilizaciju je nemoguće zamisliti bez alkohola. Prvo Isusovo čudo u Ivanovom Evanđelju je pretvaranje vode u vino, što pokazuje da je Bog sam konzumirao i proizvodio vino. Bogoslužje je nezamislivo bez vina, barem nama katolicima. Nekako se pjesništvo veze uz čašu vina, uzmimo Tina Ujevića, koji je doduše zadnje godine svoga života izigravao pijanca kako bi imao mira od vlasti, ali nekako Tin Ujević ide sa čašom vina.

Vino i rakija neraskidivo su povezani s narodnom kulturom. Tko vidio svadbe bez dovoljne količine istih tekućina. Stereotipni pijani Zagorec je nešto duboko usađeno u nesvjesno kolektivno. Iako je Hrvatsko zagorje skoro otišlo u vražju mater od perenospore i rješenja za istu zvanog tudum, toga groznoga američkoga dara, današnja suvremena zagorska vina su nešto sasvim drugačije. Ali, opet stereotip je stereotip. Read more

Sharing Buttons by Linksku