Tag: bosna i hercegovina

Hvala Mevlide, nije trebalo!

(1)

Sjedi tako Dodik u fotelji, pijucka pivo i gricka košpice. Obukao dres Cristiana Ronalda, očekuje tekmu svojeg Portugala protiv BiH, kad u sobu uleti Vlajki u hrvatskom dresu. Dodik se prestravi. A šta me uplaši, čoveče, oće me infarkt strefit!

Pa ne razumem, gazda, najavio sam se da ću doći.

Svejedno, pomisli Mile, kad te viđe, pomisli da je smrt lično došla po mene!

Sjeda Vlajki, otvara pivo, namješta naočale na krumpirasti nos. Šta će ti hrvatski dres, pita ga Mile. Pa gazda, smješka se Vlajki, ja predstavljam Hrvate u ErEs-u, a drugo, znaš onu našu: za BiH i Hrvatsku navijat samo kad igraju protiv Turaka!

Počela utakmica, Dodik sve maše zastavicom Portugala, kad ono Sabahudin stade galamit na tv-ekranu: 1-0, Džeko, Džeko, Džeko! Krivo Dodiku, a Vlajki ga tješi, ima se još igrat. Kad ono, dok se slavi gol, na travnjak izlazi visok, bradat streaker – bradom podsjeća na negativce iz špageti-vesterna Sergija Leonea – s kalašnjikovom u ruci, baulja stadionom ko seoski pijanac i malo puškara. Oćete vi igrat u Sarajevu, smješka se Dodik uplašenim Portugalcima. I dok Cristiano Ronaldo nervozno namješta frizuru, ulijeću specijalci, hvataju vehabi-streakera i utakmica se prekida. Read more

Balkanski politički fair-play: oaza demokracije i antifašizma

Politička korektnost je u raznim mutacijama pronašla mjesto u balkanskom političkom i religioznom diskursu. Naši su prostori nakon rata 90-ih od starog sustava zadržali ono najgore (komunističko jednoumlje, sada podijeljeno u više paralelnih totalitarističkih frakcija), i istovremeno od sistema koji je došao (nacionalistička kleptokracija) i koji dolazi (varijanta turbo-kapitalizma za zemlje u razvoju, poput Coca Cole koja ima original verziju za SAD, lošiju verziju za zemlje srednje klase, te najgoru verziju za zemlje Trećeg svijeta) spremno i najbrže prihvatili također ono najgore. Svikli na usvajanje svega najgoreg, spremno smo usvojili i jezik političke korektnosti, kako bismo s vremena na vrijeme skinuli s vrata dosadne promatrače sa Zapada, i kako bismo – jedni pred drugima i svi pred međunarodnom zajednicom – uspješno kamuflirali svoje prave šovinističke, naci(onali)stičke stavove i namjere. Read more

Dossier: 20 godina hrvatske politike u BiH za početnike #3

Posebno katastrofalne posljedice donijela je hrvatska politika u Bosanskoj Posavini. Niti prije rata niti tijekom rata Republika Hrvatska nije imala jedinstvenu, cjelovitu, principijelnu, i dosljednu politiku prema Bosanskoj Posavini. A ako i jest, to ni domaćoj ni međunarodnoj javnosti nije obznanila.

Danas u svoj svojoj punini vidljiva, ondašnja politika nije niti mogla biti obznanjena, jer, po svim pozitivnim međunarodnim propisima i civilizacijskim dosezima – bila je nelegalna i nelegitimna. Da je Hrvatska imala razumnu, u skladu s civilizacijskim dosezima prihvatljivu i javno obznanjenu politiku prema Bosanskoj Posavini, ona nikada ne bi pala u ruke velikosrpskim ekspanzionistima. Read more

Dossier – 20 godina hrvatske politike u BiH za početnike #2

Mate Boban

Najkatastrofalniji potez hrvatske ratne politike u BiH i posljednji klin koji je razderao suradnju Hrvata i Muslimana u BIH je Sporazum Boban-Karadžić u Grazu.

Tim Sporazumom napravljene su pretpostavke (iako Sporazum nije isključivi i jedini krivac za pad Bosanske Posavine) za gubitak Koridora, gubitak cjelovite HZ Bosanske Posavine, ali i mnogo više.

Da bismo bolje razumjeli značenje tog Sporazuma za ukupnost rata u BiH, trebamo dobro razumjeti ulogu tzv. Koridora u ratu u BiH. Tzv. Koridor, cestovni pravac: Banja Luka, Derventa, Modriča, Brčko, Bijeljina, bio je ključan za pobjedu srpskih snaga u ratu u Bosanskoj Posavini, a u velikoj mjeri i u cijeloj BiH. Zašto? Pa zbog cjelovitosti teritorija Republike Srpske i njezine povezanosti sa Srbijom, bio je to put života, žila kucavica, put opstanka, kako su ga nazivali zapadni bh. Srbi i hrvatski Srbi iz SAO Krajine. Bez cestovne povezanosti Knina, Banjaluke, Beograda i Pala, srpske snage u BiH bi teže, ili nikako, dobile rat. Read more

Dossier: 20 godina hrvatske politike u BiH za početnike #1

Iako većina đaka vazda ponavlja kako ne voli jesen jer tada moraju ići u školu, na kraju jedva dočekaju početak rujna kako bi vidjeli školske drugove i družice, i krenuli u nove zajedničke avanture s profesorima, ispitima, novim predmetima. Čim sam završio školu, zavolio sam jesen. Lijepo je gledati đake kako idu u školu. Odmah mi to probudi neku nadu da imamo budućnost, da priča ne završava sa mnom i mojom generacijom. Uostalom, još je tu jedna prednost. Kad đaci odu u školu, mir Božji u kući. Em se mogu odmoriti kod svoje kuće, em mogu otići na kavu kod svojih kolega, bez da nas ometaju djeca svojim zahtjevima, ili tinejdžeri svojom galamom po kući. Pa ipak, zadnjih godina dočekao sam jesen nikad lošijeg raspoloženja. Nisu ga popravili ni đaci što idu u školu. Baš suprotno, gledajući tu omladinu kako idu u školu s djeci svojstvenom nadom i optimizmom, vidim i njihovu budućnost u kojoj se grčevito bore za opstanak, gdje ih društveni pritisak tjera da i sami postanu nepošteni, da se „snalaze“ na račun drugoga, da se zapošljavaju ne na temelju onoga što su učili godinama u školi, nego na temelju „štele“, ulizivanja moćnicima i na račun drugoga. Postane čovjek bolno svjestan: ta djeca nisu naša budućnost: prije da smo mi njihova.

Read more

Druga, bosanskohercegovačka mladost čike Adolfa

Nije čudo što u novije vrijeme holivudski redatelji i glumci, Brangeline i Tangerine, otkrivaju Bosnu i Hercegovinu kao zlatni rudnik svježih tema za nove filmove. Jer naša zemlja je zemlja čudesa u kojoj je doista sve moguće. Onoga što je kod nas moguće, i što se smatra normalnim, postidjeli bi se i najmaštovitiji redatelji znanstvene fantastike. U širokom arsenalu mogućeg i nemogućeg kod nas je nedavno svoj medijski prostor zaslužila i za naše prostore primjerena interpretacija nacional-socijalizma.

Pa ako je Führer ostao ugodno iznenađen nakon što je Oslobođenje feljtoniziralo opskurnu knjigu Admira Pozderovića, koja donosi nova, originalna rješenja židovskog pitanja, njegovoj sreći nije bilo kraja nakon što je u bh. dvotjedniku Start pročitao anonimni razgovor na pune četiri stranice sa „Rasistima i nacionalistima kojima je Bosna sve“, s Bosanskim Pokretom Nacionalnog Ponosa. Adolfovi maleni švalerski brčići zadovoljno su zatitrali zbog laskavih komentara upućenih njemu, Himmleru, SS „Handžar diviziji“. Read more

Brige naše svagdanje

 

Zabrinuta lica

Nije dobro kad se čovjek pretjerano brine, jer od pretjerane brige i sekirancije se brzo oboli ili barem prerano osijedi. Na našim prostorima postoji duga i neprekinuta povijest briga i zabrinutosti, a i danas je kod nas stanje zabrinjavajuće. Valjda nam je od svih tih silnih prošlih i aktualnih briga i sekirancija društvo ovoliko i oboljelo.

Cijelu smo povijest bili maleni i nesamostalni i uvijek se netko morao brinuti za nas. Srećom, stranci sa Zapada su nas uvijek voljeli. Sjetimo se samo kako su europski političari 90-ih izražavali duboku zabrinutost zbog stanja kod nas i držali multi-kulti govore po našim grobljima. Da nije pragmatičnih Amerikanaca koji su svoju brigu za Balkan izrazili vojnim intervencijama, međusobno bismo se istrijebili do te mjere da brižljivi europski političari na Balkanu više ne bi imali za koga brinuti. I dan-danas razne zapadnoeuropske institucije ne rade ništa drugo osim što se brinu za nas, počevši od visokih predstavnika, haškog suda, pa do, recimo, UEFE, koja nas u poluvremenu utakmica Lige Prvaka uvijek obraduje reklamom Balkans, we care about you, a onda se pobrine da naši klubovi igraju desetak pretkola za europske kupove, da ispadnu što prije, kako se ne bi morali brinuti za visoke troškove igranja u Europi. Read more

Večernjakova anketa ujedinila Hrvate!

Bh. Večernjak nedavno donosi senzacionalnu naslovnicu: Zajedno ili nikako! Veliko istraživanje među Hercegovcima. Rezultati „velikog istraživanja“ doneseni su odmah na 2. str.: „85% Hercegovaca kaže kako ne bi prihvatili ponudu o entitetu ako u njemu ne bi bili i Hrvati Bosne“, a „91% Hercegovaca kaže kako osjećaju da su oni i bosanski Hrvati jedan narod“. Ovim podacima usudio bih se primijetiti bar dvoje. Prvo, tko će to nama dati „ponudu o entitetu“? Opet udvorička politika mrvica – čekamo da nam netko nešto ponudi, koketiramo s najgorima separatistima i kriminalcima u državi, umjesto da radimo na održanju BiH i ustavnim promjenama koje bi normalizirale stanje u državi. A drugo, sve mi se čini kako se „briga“ Hercegovaca za bosanske Hrvate javi samo kad žele provesti neku svoju ideju, za koju im treba podrška bosanskih Hrvata! Read more

Reportaža: Olovo

„Olovo je simbol idiličnog života u pitomoj dolini okruženoj mirisom četinarske šume, plavetnilom neba i hukom bistrih i brzih voda“, odlomak je iz Wikipedijinog članka o Olovu. Tko danas posjeti Olovo, pomislit će da se Wikipedija neslano našalila. Umjesto idiličnog života – oporavak od ratnih razaranja i prosječnost male sredine, umjesto mirisa četinarske šume – neugodan miris magle izmiješane sa smogom, a „bistre i brze vode“ su zagađene smećem i prljavštinom. Da bi dojam bio potpuno suprotan gornjem ulomku, pobrinula se sumorna sivo-olovna kiša koja je sakrila i „plavetnilo neba“. Inače, gradić Olovo smješten je 50 km sjeveroistočno od Sarajeva, a ime je dobio po poznatim nalazištima olovne rude (lat. Plumbum). U 14. i 15. st., Olovo je bilo poznati rudarski i trgovački centar naseljen uglavnom saskim rudarima, te raznim trgovcima i obrtnicima iz Dubrovnika i Dalmacije, na čiju je inicijativu u drugoj polovini 15. st. u Olovu sagrađen samostan Svete Gospe, danas najstarije Gospino svetište na Balkanu. Spomenimo i to da je u olovskom samostanu odgojen, a 21.VIII.1631. i umro fra Matija Divković, utemeljitelj hrvatske književnosti u Bosni, čiji „Nauk karstjanski“ ove godine slavi 400-tu obljetnicu. Dolaskom Osmanlija u Olovu se povećava broj muslimanskog stanovništva pa već u 17. st. muslimani čine 3/4 stanovništva u Olovu, dok broj Hrvata i Srba lagano opada. Naselje Donje Olovo (današnja gradska jezgra) razvija se tek u 20. st. s izgradnjom pruge Zavidovići-Olovo-Han Pijesak te s početkom planske eksploatacije bogatih olovskih šuma. Kraj rata Olovo je dočekalo opustošeno i devastirano i našlo se u Federaciji BiH. Read more

Jedinstvo Hrvata: svi hrvatski pilići pod HDZ-ovim krilom

Ilustrativna fotografija (izvor: danas.org)

Već više od 20 godina bh. Hrvatima se kao hamletovsko biti ili ne-biti pitanje stalno nameće nacionalno jedinstvo, koje se odnedavno raskrinkalo kao puka borba za održanje HDZ-a na vlasti, odnosno – još bjednije – kao borba za stranačko ujedinjavanje dva HDZ-a. Tako se hrvatska politika svela na humanitarnu akciju spašavanja HDZ-a pod parolom „jedinstvo Hrvata“ s formulom jedan narod-jedan teritorij-jedna stranka-jedan vođa. Onima koji su se u prošlom režimu naslušali priča o bratstvu i jedinstvu, sve ovo zvuči itekako poznato. Jedinstvo, pod čijom vlašću? Pod Čovićevom, naravno! On ima najviše iskustva s jedinstvom – ne tako davno, održavajući jugoslavensko jedinstvo, potpisivao se ćirilicom i režimu prokazivao današnje podanike Hrvate. Jedinstvo, u ime čega? U ime novih podjela BiH! To je ta vizija HDZ-a i stožernika Čovića u kojoj on, last man standing u borbi za jedinstvo Hrvata, poput prve nacionalne kvočke nastoji okupiti sve hrvatske piliće pod svojim desni(čarski)m krilom dok njegovi medijski pijevci kukuriču tri puta za tri entiteta. Ovu viziju najviše su, po običaju, platili bh. Hrvati. Cijena tog hrvatskog „jedinstva“ je potpuno uklanjanje morala i svakog slobodnog, odgovornog i (samo)kritičkog mišljenja iz hrvatske politike, kao i njena potpuna desubjektivizacija – HDZ stalno slijedi i oponaša politiku drugih, pogotovo onih koji ih mogu održati na vlasti. Danas su to RS i Dodik koji je za svoje zasluge očuvanja Čovića na vlasti ne tako davno nagrađen Večernjakovim pečatom. Read more

Sharing Buttons by Linksku