Tag: balkan

“Balkanolog” Jovan Cvijić i Velika Srbija

Serijal: Mit o Balkanu i balkanski mitovi

Kako se dade naslutiti iz zadnjih redaka prethodnog teksta, u ovom će nastavku biti riječ o ulozi naziva Balkanski poluotok u geografsko-rasističkom etabliranju nacionalističke velikosrpske politike, u čemu je glavnu riječ vodio najveći srpski geograf Jovan Cvijić (1856.-1927.).

Cvijiću je naziv Balkanski poluotok, iako kriv i neprihvaćen od svih u to vrijeme ozbiljnijih europskih geografa, poslužio da zasnuje priču o jedinstvenom, od ostatka Europe odvojenom prostoru na kojemu živi i poseban tip čovjeka koji njeguje i vlastiti tip kulture, jezika i „istorijske tradicije“. Taj posebni, „balkanski“ ili „dinarski“ tip čovjeka, na tom jedinstvenom „balkanskom“ prostoru zbog negativnih povijesnih utjecaja susjednih naroda živi raštrkan u više plemena, međutim, u skorijoj budućnosti se prema Cvijiću taj „balkanski“ tip čovjeka ima nanovo objediniti u jedan narod, pod jednim imenom, a to je – pogađate – srpski narod. Read more

Postoji li Balkanski poluotok?

Serijal: Mit o Balkanu i balkanski mitovi

Valjda kako ove godine nisam bio na moru, u zadnje vrijeme stalno nešto razmišljam – a onda i pišem – o moru, otocima, poluotocima. Dok sam u svom prethodnom tekstu pisao o otocima (iliti ostrvima – kako to proračunato i profiterski prevodi Hrvatska turistička zajednica na propagandnim plakatima u Sarajevu, i tako pomaže ionako uznapredovalom marginaliziranju hrvatskog jezika u Bosni i Hercegovini, gdje bi ovaj trebao biti konstitutivan), ovaj tekst govori o poluotocima (iliti poluostrvima, kako bi valjda pisalo na propagandnom plakatu Hrvatske turističke zajednice u Sarajevu za Istru ili Pelješac).

Preciznije, ovaj tekst najviše govori o takozvanom Balkanskom poluotoku. Zašto takozvanom, pitat će se netko? A zašto poluotoku, trebalo bi se zapitati? Da li se itko od vas gledajući zemljopisne karte zapitao kako to da je Balkan uopće poluotok i zašto je taj „poluotok“ dobio baš ime Balkan?

Obično se pod pojmom Balkanski poluotok podrazumijeva prostor između Jadranskog, Jonskog, Egejskog, Mramornog i Crnog mora, u koji spadaju države bivše Jugoslavije, dijelovi Grčke, Albanije, Bugarske, Turske. Taj prostor ima površinu oko 550.000 km2. Zanimljivu rečenicu donosi wikipedijski članak o Balkanu: „Iako nije riječ o pravom poluostrvu, to se ime često koristi za širu regiju.“ Wikipedia ispravno sugerira da Balkan nije poluotok, ali ne navodi zašto nije, i ne objašnjava zašto i kako se onda ustalio taj pogrešni naziv Balkanski poluotok. Read more

Balkanski politički fair-play: oaza demokracije i antifašizma

Politička korektnost je u raznim mutacijama pronašla mjesto u balkanskom političkom i religioznom diskursu. Naši su prostori nakon rata 90-ih od starog sustava zadržali ono najgore (komunističko jednoumlje, sada podijeljeno u više paralelnih totalitarističkih frakcija), i istovremeno od sistema koji je došao (nacionalistička kleptokracija) i koji dolazi (varijanta turbo-kapitalizma za zemlje u razvoju, poput Coca Cole koja ima original verziju za SAD, lošiju verziju za zemlje srednje klase, te najgoru verziju za zemlje Trećeg svijeta) spremno i najbrže prihvatili također ono najgore. Svikli na usvajanje svega najgoreg, spremno smo usvojili i jezik političke korektnosti, kako bismo s vremena na vrijeme skinuli s vrata dosadne promatrače sa Zapada, i kako bismo – jedni pred drugima i svi pred međunarodnom zajednicom – uspješno kamuflirali svoje prave šovinističke, naci(onali)stičke stavove i namjere. Read more

Ratnici, pesnici i različiti bogovi

Prije nekoliko godina spletom okolnosti našao sam se u Ferrari, renesansnom dragulju Italije. Moji domaćini Talijani su me vodili ulicama, pokazivali značajne građavine i uspješno ili manje uspješno nabadali o povijesti grada, o srednjovjekovnim kraljevskim intrigama, kulturi, renesansi – na otprilike jednak način na koji sam ja njima predstavio Sarajevo nekoliko mjeseci ranije. Kada smo se našli na prekrasnom renesansnom trgu ponosno su rekli: „Ovdje je ljetos svirao Kočani orkestar!“

Moram priznati da do tada nisam čuo za Kočani orkestar, pa sam mrtav-ladan upitao: „Tko?“, što je izazvalo nevjerovatno čuđenje kod mojih domaćina. Kasnije su mi objasnili da je moje nepoznavanje Kočani orkestra ekvivalent, npr., njihovom nepoznavanju Erosa Ramazzotija. Kasnije se povela rasprava o raznim balkanskim orkestrima za sahrane i vjenčanja, Goranu Bregoviću i balkanskoj muzici koju sluša svaki napredni mladi europejac, dok sam ja pokušao objasniti da je pojam balkanske muzike mnogo širi od FOR EXPORT ONLY Guče i da na Balkanu uglavnom ljudi ne slušaju glomazne orkestre, već prije, što je porazno, turbo-folk – jugoistočni MTV. Priča o renesansnoj Ferrari je ostala u pozadini. Read more

Sharing Buttons by Linksku