Ivica Šola: Mediji u Hrvatskoj i problem novog jednoumlja

Prepiska predavanja dr. Ivice Šole na temu “Mediji u Hrvatskoj i problem novog jednoumlja” održanog na tribini u organizaciji Studentskog pastorala Zagreb

Capture

MEDIJI U HRVATSKOJ

 Što se tiče tiskanih medija, ono što se događa 91. za sve je bio šok. Sloboda je inače šok. Zna se da zatvorenici kad ih se pusti iz zatvora, pogotovo dugogodišnji zatvorenici, imaju problem socijalizacije. Postoji problem nekih ljudi koji se čak žele vratiti nazad u zatvor, jer su tamo navikli na jednu rutinu. Slično je s društvom koje je dugo desetljeća – pa tako i mediji – bilo pod paskom jedne stranke odnosno partije, gdje novinarstvo praktično nije postojalo u smislu kako je u to vrijeme poznavao slobodni Zapad – pluralizam mišljenja, pluralizam stavova. Dolazi 91. Kao što smo trebali učiti demokraciju, trebali smo učiti i medije. Događaju se prve privatizacije. Prva privatizacija – opet naglašavam da najbolje poznajem tiskane medije – je privatizacija Večernjeg lista koji je prodan zakladi Styria za 22 milijuna maraka, a udio Vipneta koji je u to vrijeme Večernji list imao prodan je kasnije za 30 milijuna eura. Što to govori? To govori kao da ja vama prodajem auto i dam vam još 10.000 eura. Je li to dobra prodaja? Nije to dobra prodaja. Ja nisam ovdje ni istražitelj ni državni odvjetnik, nego samo želim reći kako su mnoge stvari nakon dolaska slobode – kako je medij glavno sredstvo utjecanja na javnost – sav kapital, sva politika prvo je trebala zaskočiti na medije, stvoriti svoju medijsku mrežu. U tom smislu i izvanjskim igračima, bez obzira koje provenijencije bili – bilo je naravno što je potpuno razumljivo – prvo doći u posjed medija. Večernji list se kasnije razvija kako se razvija, a paralelno s njim nastaje i jedan drugi medij također opterećen nekakvom hipotekom – to je Europa Press Holding – odnosno Jutarnji list. Kada je Ivo Pukanić u prvom broju Republike izašao s aferom Grupo u kojoj tvrdi – Grupo je naziv te afere a upućuje na mafiju, da se radi o udruživanju, tko je peti ortak, mnogi se sjećaju te priče – ali je gospodin Pavić vrlo brzo pušten iz zatvora i rečeno je da od afere Grupo nema ništa, da je to sve, kolokvijalno govoreći, OK, ali zadnjih godina, kako su sve novine pale u veoma velike probleme, vidjelo se da Miroslav Kutle, koji je bio spominjan od Pukanića kao jedan od tih ortaka, a riječ ortak opet rabi se u kriminalnom kontekstu – da je ipak potraživao neke novce od Pavića. To znači da afera Grupo nije bila baš izmišljena, iskonstruirana afera. Ja sada ovdje ne ću ulaziti u dubinu i širinu toga. Ono što vam želim reći je da se oko medija i u jednom i u drugom slučaju dakle vrti veliki novac i utjecaj, i mi ni jednu ni drugu privatizaciju – nastanak medija – nikada nismo do kraja istražili niti imamo nekakav definitivni pravorijek, pa ne ću ni ja ovdje biti neozbiljan i špekulirati dodatno. Uglavnom vidimo da su se i oko privatizacije Večernjeg lista i oko nastanka Europa Press Holdinga događale mnoge čudne stvari. Kako znate bilo je tu i bomba pod automobilom, kao i u slučaju Pukanićevog medijskog carstva – dakle uvijek su tu bombe, svakakve priče, ali nikada nismo dobili nijedan epilog.  Read more

Hrvatska: zemlja očaja?

oc1Fotografija: Zvonimir Barišin/Cropix

Da iskren budem, ne razumijem zašto je prosječan čovjek toliko samodestruktivan. Zadnjih mjesec dana fasciniran sam tome činjenicom. Dopisujem se s jednom strankinjom, njoj ne cvatu ruže. Kaže mi, onako poluironično, da smo mi, naše generacije iz osamdesete, sirotinja jer je tako prirodni odabir odlučio. Autor ovih redaka ima zanimljiv odnos spram evolucije. Prihvaćam je u smislu da je stvarno vidljiv razvoj pojedinih vrsta. Ali čovjek se održao kontra svake logike evolucijskog procesa. Tjelesno slab, često lud u glavu, s nekim svojim čudnim stremljenjima. Poezija se ne može evolucijski objasniti. Umjetnost nema veze s evolucijom. Pojam vječnosti, od kojega mene često boli glava, ne može biti povezan s evolucijom. Jednostavno, odbijam vjerovati da smo tek nasumični zbroj okolnosti i da je zakon vjerojatnosti gospodar sudbine. Read more

O čudnovatoj zemlji janjetine i mješovitih poljubaca

Priča prva: Nedžad, Slobo i porcija pečene janjetine u Srebrenici

           restoran5

 U srpnju prošle godine mali milijun portala i portalčića u BiH donio je skandaloznu, nevjerojatnu vijest o dvojici ljudi koji su servirali porciju pečene janjetine u restoranu koji su otvorili zajednički kako bi nekako preživjeli ova teška vremena. Vijest je time nevjerojatnija što se vlasnici zovu – vjerovali ili ne – Nedžad Begović i Slobodan Radaković, i da su njih dvojica – opet vjerovali ili ne – Bošnjak i Srbin, te da su svoj restoran – (vjerovali ili ne)2 – otvorili u Potočarima blizu Srebrenice.

Mediji su uvjereni da bi ovo indiana-jonesovsko otkriće moglo „vratiti nadu u danas već zaboravljeni zajednički život u našoj zemlji“. Netko se dosjetio šaljivo da će ovaj članak biti i dodatno dobar za zajednički biznis dvojice „gazda“, jer im dođe kao odlična reklama. Nitko se nažalost nije dosjetio da bi se ovoj dvojici paćenika u njihovom ne baš luksuznom restoranu nakon ovog članka osim dosadnih novinara mogli nakačiti i inspekcija i poreska uprava. Read more

Postanak i uloga hrvatskih nacionalnih mitova #4

Dio četvrti: Mitovi hrvatskog katoličanstva

poruka-splita-kraljice-hrvata-sacuvaj-nas-ulaska-eu-slika-286599

Na početku prošlog članka govorili smo o dvjema oprečnim putanjama (jugoslavenskoj i hrvatskoj različitoj od srpske) hrvatskih nacionalnih narativa, i o tome kako je pobijedila druga, ona o samostalnom hrvatskom identitetu. Bitnu ulogu u pobjedi i učvršćivanju te opcije o samostalnom hrvatskom identitetu odigrala je Katolička crkva u Hrvatskoj. I ta katolička komponenta unutar hrvatskog nacionalnog narativa rezultirala je stvaranjem nekih mitova.

Jedan takav je mit o „Fidelissima advocata Croatiae“ („najvjernija zagovornica Hrvatske“), odnosnoj Blaženoj Djevici Mariji kao „kraljici Hrvata“. Zdravom vjerniku upućenom u Sveto Pismo odmah upada u oči: na kojoj osnovi osim tradicionalne pučke pobožnosti se može govoriti o Djevici Mariji kao kraljici jednog naroda? Bilo kako bilo, Crkva je uvijek nastojala osnažiti kult Djevice Marija kao glavnog vjerskog i nacionalnog simbola katoličke Hrvatske. Kult Djevice Marije sa svetištem u Mariji Bistrici mnogo je pridonio učvršćivanju svijesti o konstantnoj potlačenosti Hrvata i potrebi za otporom. Sličnu funkciju imalo je i Međugorje u Hercegovini, koje svaki dan doživljava Gospina ukazanja na kojima okupljeni dobivaju i upute s neba kako se boriti protiv modernizma, komunizma i četvrtog modula zdravstvenog odgoja. Ovdje se naravno ne želi dati cjelovit sud o tim svetištima, to je predmet nekih drugih tekstova, nego samo o manipulacijama i iskorištavanjima popularnosti tih svetišta u neke političke svrhe. Znakovito je reći i kako je vlada NDH, ne pretjerano prijateljska prema Katoličkoj crkvi, iz svojih interesa podržala ideju da se marijansko svetište u Mariji Bistrici proglasi nacionalnim svetištem Hrvatske. Danas je u Hrvatskoj čak 1162 vjerskih objekata i osam katedrala posvećeno Djevici Mariji, a držanje Majke Božje za kraljicu Hrvata našlo je svoj izraz i u pučkoj pobožnosti i u crkvenim pjesmama koje se i danas rado pjevaju. Read more

Postanak i uloga hrvatskih nacionalnih mitova #3

Dio treći: Mit o iranskom podrijetlu Hrvata

Flag-Pins-Croatia-Iran

Od sredine 19.st. hrvatske nacionalne narative karakteriziraju dvije oprečne putanje. Prva podrazumijeva duh povijesno-političkog jedinstva balkanskih Južnih Slavena, a druga podrazumijeva samostalni hrvatski identitet odvojen od slavenskih naroda, pogotovo i naglašeno različit od Srba.

Između ove dvije opcije dugo je postojalo dinamično sučeljavanje, da bi, nakon Vidovdanskog ustava 1921. koji je jasno favorizirao Srbe unutar Jugoslavije, konačno prevladala opcija samostalnog hrvatskog identiteta. Iako je pobjeda ove opcije mnogo pridonijela stvaranju samostalne hrvatske države i oblikovanju hrvatske nacije, imala je i mnogo loših posljedica po hrvatsku društvenu svijest, jezik, kulturu, politiku i tumačenje povijesti. Read more

Smrt filozofije (teologije) 20. stoljeća

ddv267200027x46oc (1)

(Iz uvoda knjige Paul’s New Moment – Continental Philosophy and Future of Christian Theology autora Johna Milbanka, Slavoja Žižeka i Crestona Davisa, preveo Vanja Mirosavljević)

Po Alainu Badiou, suvremena filozofija uzima tri različite orijentacije:[i] hermeneutička filozofija (Heidegger i Gadamer) u kojoj je zadatak filozofije u činu tumačenja, tj., otkrivajući značenje u lingvistički nejasnom horizontu egzistencije; analitička filozofija (Wittgenstein i Carnap), u kojem je zadatak filozofije vladati pravilom jezika, koji je umanjen pitanjem što se može reći koherentno i/ili smisleno u propozicijskoj formi koja sama može razaznati istinu od netočnosti; i postmoderna filozofija (Derrida i Lyotard), u kojoj je zadatak filozofije odlučan čin destabiliziranja temelja modernosti, od istine, i od čistih akcija razmišljanja i političkog subjekta.[ii] Pokušaj svakog od ova tri suparnička zadatka filozofije da nametne svoju procesnu „paradigmu“ dostiže malo više nego nametanje gole sile na „tržištu ideja“. Ovo se potvrđuje u stvarnost gdje se filozofija više ne smatra kao tražiteljica istine svijeta i time je smanjena na ograničenu sferu, koja samo osigurava neprekinut protok kapitalističkih tržišta. Istina kao filozofska kategorija time postaje porobljena od strane nemislećih tržišta kapitalizma: filozofija u službi baruna razbojnika. Instanciranje istine time je brutalno reducirana na vježbanje čiste i posredničke sile u različitim područjima svijeta. Read more

Teologija nasuprot neoliberalizmu

(Iz uvoda knjige Paul’s New Moment – Continental Philosophy and Future of Christian Theology autora Johna Milbanka, Slavoja Žižeka i Crestona Davisa, preveo Vanja Mirosavljević)

518gGa3YB1LU trenutku kada  kapitalistički svijet puca po šavovima, možemo zastati i zapitati se: što se dogodilo ozbiljnim ljevičarskim prosvjedima protiv nepravedne i dehumanizirajuće logike globalnog kapitalizma? Nekoliko zadnjih desetljeća, svaki pokušaj kritike unutrašnje tamne logike kapitalizma jednostavno je odbačena kao passé (ili anti-američka). Ali sada, kada se neizvjesno naginjemo ka rubu potpunog  financijsko-kapitalističkog kolapsa, možemo se zapitati  zašto i pod kojim kulturološkim uvjetima je prava kritika ljevice sustavno marginalizirana do neegzistencije. Nije li inteligencija potpuno podbacila u imenovanju i identificiranju opasnosti pohlepe ugrađene u samu srž struktura kapitalističke komodifikacije. Može li itko, ili bilo koja disciplina, progovoriti? Read more

Mučenje i Obamin program dronova

Autor: Jane Mayer, The New Yorker

billout-drones-233

Ilustracija: Guy Billout, The New Yorker

Prošli tjedan je John Yoo, pravnik iz Bushove administracije – autor zloglasnih „bilježaka o mučenju“ u kojima su doneseni pravni i racionalni razlozi za waterboarding i ostale metode zlostavljanja zatvorenika, iskoristio je priliku da napadne Obamu za korištenje još gore prakse. U članku za Wall Street Journal Yoo, koji sada predaje pravo na Sveučilištu u Kaliforniji u Berkeleyu, prokazao je Obaminu praksu ciljanih ubojstava osumnjičenika za terorizam putem bespilotnih letjelica kao daleko veći napad na ljudska prava nego bilo koju praksu koju je on zagovarao.

„Prije no da ulove teroriste – koji daju najvrjednije obavještajne podatke o al Qaedi – gospodin Obama se gotovo isključivo oslanja na napade dronovima, čime je uspio izbjeći nezgodna pitanja oko pritvora. Ali te smrti s nebesa narušavaju osobne slobode daleko više nego što je to činio waterboarding trojice vođa al Qaedea ikad“, piše on.

Yoo nije sam. Nekolicina smatra da je „partijska linija“, a ne princip, jedini razlog zbog kojeg se članovi mainstream medija nisu bavili sadržajem objelodanjenog bijelog lista Ministarstva pravde o ciljanim ubojstvima Amerikanaca, kojeg je nabavio NBC, s jednakom žestinom s kojom su se bavili „bilješkama o mučenju“. Andrew C. McCarthy, u članku objavljenom na stranici National Reviewa kaže: „Bome, kako se sreća okrenula.“ Nastavlja: „Veličanstveno licemjerje Obaminih demokrata je ono što viče sa stranica ‘bijelog lista’“. U članku ismijava Obaminog državnog tužitelja Erica Holdera koji se zalaže da se optuženi za terorizam, kad god je moguće, sude unutar kazneno-pravosudnog sustava dok u isto vrijeme zagovara njihova ubojstva dronovima. „Ali samovoljno ubijanje građana – e, to je već druga priča“ – piše McCarthy. Read more

Postanak i uloga hrvatskih nacionalnih mitova #2

Mit o “granici na Drini”

Kanjon-Drine

Drugi značajan mit za razumijevanje hrvatske društveno-političke i kulturne svijesti kako u prošlosti tako djelomično i danas (kažem djelomično, jer se danas izraz ovog mita bitno izgubio u hrvatskoj svijesti) jest mit o „granici na Drini“. Uz mit o „predziđu kršćanstva“ mit o „granici na Drini“ je drugi najznačajniji mit o Hrvatskoj kao čuvara na granici svjetova, civilizacija, Istoka i Zapada.

            Mit o „granici na Drini“ ima svoje izvorište u kontekstu koji je postojao davno prije nego što su Hrvati uopće doselili na ove prostore. Nakon smrti cara Teodozija 395. dotad jedinstveno Rimsko Carstvo podijelilo se na istočni i zapadni dio, a prema povijesnim kartama u udžbenicima iz kojih smo učili u osnovnim školama granica između dva dijela Carstva bila je rijeka Drina. To, međutim, nije potpuno točno. Bilo je i dijelova istočno od Drine koji su teritorijalno, kulturno, konfesionalno potpadali pod Zapadno Rimsko Carstvo (npr. Naissus/Niš je bio u području latinskog jezika), a bilo je i dijelova zapadno od Drine koji su potpadali pod Istočno Rimsko Carstvo. Read more

Postanak i uloga hrvatskih nacionalnih mitova

4ztkc4y

Nakon što sam u okviru serijala o balkanskim mitovima obradio značenje pojma „Balkan“ za velikosrpski nacionalizam, te u tri nastavka i osnove bošnjačkog nacionalnog mita, na red su došli i hrvatski nacionalni mitovi. Njih ću obraditi u više nastavaka, i to u tri tematske cjeline. Prva cjelina se odnosi na tzv. „mitove granice i identiteta“ i u sklopu nje ćemo obraditi mit o „predziđu kršćanstva“ i mit o „granici na Drini“. Druga cjelina se odnosi na novije mitove vezane za hrvatski identitet, i to na mit o iranskom podrijetlu Hrvata kao kontriranje zajedničkom podrijetlu sa Srbima, te na mit o Blaženoj Djevici Mariji kao „advocata Croatiae“ i na mit o Hrvatima kao najkatoličkijem narodu u Europi. Treća cjelina odnosi se na mitove vezane za Bosnu i Hercegovinu, i to mit o bosanskim muslimanima kao „hrvatskom cvijeću“, mit o padu Bosne („Bosna šaptom pade“) i mitove koji se stvaraju o Ahd-Nahmi.

Odmah moram naglasiti kako ciljevi ovog serijala nisu blaćenje i umanjivanje hrvatske prošlosti kao ni prošlosti Katoličke crkve u Hrvatskoj, a pogotovo ne stvaranje kontra-mitova ovim postojećim mitovima. Cilj ovih članaka je bolje razumijevanje tih mitova, i pogotovo bolje razumijevanje posljedica koje su ti mitovi imali na hrvatsku društvenu, političku i kulturnu svijest. Read more

Sharing Buttons by Linksku