Category: Vojna tehnika

Robo-etika i obavještajna zajednica

Autor: dr. Patrick Lin

Preveo: Jimbo

Prošli mjesec filozof Patrick Lin je ponio izvještaj o etici robota na skupu koji je organizirao In-Q-Tel, tvrtka pod CIA-om. Izvještaj je temeljit i potresan za obavještajne službe koje se odluče za razvijanje različitih vrsta robota.

 

Roboti zamjenjuju ljude na bojišnici – ali mogu li oni također biti podvrgnuti ispitivanju i mučenju?  U tom slučaju zaobišao bi se ozbiljni etički konflikt između liječnikove dužnosti da nikome ne našteti i njihove upitne uloge pri nadzoru životnih znakova i zdravlja ispitanika. S druge strane, Hipokratova zakletva se ne bi odnosila na robota, iako sama njegova egzistencija postavlja nove dileme.

Etika vojnih robota se brzo razvija, ako je suditi po vijestima i akademskim istraživanjima. Ipak, malo se raspravlja o robotima u službi nacionale sigurnosti i špijunaže, sveprisutnim aktivnostima u pozadini. Iznenađujuće, ako se uzme u obzir da se većina vojnih robota koristi za nadzor i izviđanje, a trag njihovih najkontroverznijih aktivnosti vodi do Središnje Obavještajne Agencije (CIA) – kada su korišteni u ciljanim udarima protiv osumnjičenih terorista. Ovaj mjesec se letjelica CIA-e – RQ-170 Sentinel – srušila i netaknuta dopala u ruke Iranca čime je otkriven dio američkog špijunskog programa u nestabilnoj regiji.

Američka obavještajna zajednica je zasigurno jako zainteresirana za etiku robota. U najmanju ruku, ne žele biti podvrgnuti javnoj kritici budući da bi to moglo otežati razvoj programa, rasipati sredstva i otežati međunarodnu potporu. Mnogi u vladi i politici se također istinski brinu oko „činjenja ispravne stvari“ i utjecaja vojne tehnologije na društvo. Shodno tome, In-Q-Tel – tvrtka CIA-e („Q“ je ‘hommage’ geniju za tehnološke naprave iz James Bond filmova) – me je pozvala da podnesem izvještaj obavještajnoj zajednici o etičkim iznenađenjima u njihovom djelokrugu koji premašuju poznate brige oko narušavanja privatnosti i ilegalnih atentata. Ovaj članak se temelji na tom izvještaju, i iako se pozivam uglavnom na američku obavještajnu zajednicu, ova rasprava se također može odnositi i na programe u inozemstvu. Read more

Njegovo Veličanstvo AK

Avtomat Kalašnjikova jedno je od najuspješnijih i najraširenijih oružja ikada. Pušku je dizajnirao Mihail Timofejevič Kalašnjikov. U uporabi je diljem svijeta, čak i nakon više od pola stoljeća razne inačice se i dalje proizvode i koriste u mnogim zemljama. Iako  nikada nije imala  vrhunsku ergonomiju i preciznost kao neka druga jurišna oružja, puška je postala ikona mnogih krvavih sukoba druge polovice dvadesetog stoljeća. Robusna, jednostavna za uporabu i jeftina za proizvodnju u milijunskim primjercima puška je prešla put od simbola komunističkih armija u Hladnom ratu, simbola revolucije i raznih oslobodilačkih pokreta i simbola međunarodnog terorizma i kriminala. Read more

Vojna arheologija

Nekako dok sam se vraćao sa Željave razmišljao sam o NATO-voj akciji u Libiji i novinskom članku kako se NATO-ove snage nisu pripremile kako treba. Dali su primjer sa švedskim vojnim avionima koji su došli u bazu na jug Italije, Sicilija, Sigonella, odakle su vojni zrakoplovi zemalja sudionika polijetali prema Libiji. Kada su trebali napuniti kerozin, shvatili su da eskadrila Švedskih aviona koristi benzin (koji se koristi za osobne automobile) a tog goriva nije bilo u bazi, jer avioni koriste kerozin. Koliko je to tada bilo smiješno (jedan švedski pilot hrvatskih korijena, a koji nije mogao reći da li on sudjeluje ili ne, mi je potvrdio to), toliko je to s druge strane od velike koristi. Švedska je još tokom WWII donjela taktiku o disperziranom razmještaju objekata namjenjenih zrakoplovstvu. Činjenica je da je sama zrakoplovna baza najranjiviji dio zrakoplovstva u slučaju rata. Bombarderi prođu PZO, ispuste bombe na pistu i dok se ta pista ne popravi, desetine aviona koji su smješteni na dotičnom aerodromu je van upotrebe.Šveđani su u vojnu doktrinu uveli gradnju bunkera i/ili bušenje planina uz vojne aerodrome, gradnju više paralelnih pista u zrakoplovnoj bazi i korištenje cesta u svrhu sletanje/polijetanja aviona ako su piste u blizini onesposobljene. Read more

Dani otvorenih vrata

Ili kako smo postali aktivni muzej

Dana 25.05.2011. sitnom obavijesti na stranicama Ministarstva obrane Republike Hrvatske objavljeno je da je 26.05.2011. Dan otvorenih vrata Hrvatskih vojarni. Kada civili mogu ući u vojnu bazu, razgledati i slikati izložene primjerke. Meni je u Zagrebu bila najbliža zračna baza Pleso.

Htio sam otići i vidjeti kako to izgleda. Angažirao sam frenda koji ima prijevozno sredstvo da odemo to vidjeti. Radni dan je, pristup bazi je od 9 do 16h. Ne odgovara nikako ali ajmo doći ranije pa na lijepe smeđe oči srediti raniji ulazak. Na dolasku pred ulaz u zračnu bazu, pitamo stražara gdje se može javiti da smo došli na “Dan otvorenih vrata”. “Na čega?” – upita stražar. Dan otvorenih vrata, kada i civili smiju ući u vojni kompleks gledat, slikat i isprobat. Samo da upita.

Izašao je pred nas natporučnik Goran Seretin, koji je bio zadužen za prijem civila u vojnu bazu. Uzeo nam je osobne i pokazao gdje smijemo parkirati unutar baze. U debeloj hladovini. Iza nas je došlo još 3 ili 4 osobe koje su također došle malo ranije da obiđu Hrvatsku zračnu silu. Natporučnik nam je dodjelio pilota Amira Viteza (zaboravio čin). On nas je laganim korakom proveo kraj stroja koji je vježbao za subotnji mimohod do ulaska na aerodromski dio baze. Seretin je rekao da smijemo slikati izvana ali ne i unutra (kabinu) na što mu se jedan drugi natporučnik nasmijao i izrekao nešto u stilu – “pa danas i djeca mogu naći na internetu unutrašnjost miga i kompletni priručnik za sastaviti i rastaviti 21icu. Šta zajebavaš narod”. Ali Seretin je ostao pri svome 🙂 Read more

Objekt Klek

Prelaskom GP Izačić do kojeg smo došli iz Bihaća, ide se ravno do Ličkog Petrovog Sela gdje se skreće lijevo na prirodnu zavalu podno planine Plješivice a ponad Bihaćkog bazena. Pretpostavljam da je većina shvatila da se radi o vojnom aerodromu sa podzemnim objektom Klek, radarskim položajem Gola Plješivica i vojarna Željava (komanda baze). Read more

Tenk M-84

Foto: Đuro Đaković Specijalna Vozila

Temelj tenka M-84 je sovjetski tenk T-72, čija je licenca otkupljena krajem sedamdesetih od Čehoslovačke.  Prvi serijski tenk proizveden je 1984. u tvornici „Đuro Đaković“ otud i oznaka M84. Tank predstavlja evoluciju baznog modela T-72 u sustavima i pojedinostima u kojima je T-72  bio tehnički inferioran prema zapadnim tenkovima. Tako je M84 dobio poboljšani sustav za upravljanje paljbom (SUP), motor od 1000 KS i sustave veze. Napravljeno je nekoliko inačica tenka, između ostalog i M-84AB koja je izvezena u Kuvajt. Posljednja i trenutno najnaprednija inačica je M-84A4 s poboljšanim SUP– om Omega 84.

Tenk M-84A4 podijeljen je i organiziran u tri cjeline: upravljački dio, borbeni dio i motorno – transmisijski dio.

U upravljačkom dijelu nalazi se prostor vozača koji je smješten u prednjem dijelu tenka. U sredini upravljačkog dijela nalazi se sjedalo vozača i sva oprema za nadzor i upravljanje motorom i tenkom, uređaj za dnevno i noćno motrenje. Read more

Sharing Buttons by Linksku