Category: Teologija

Glas Koncila kao Politikin zabavnik

Kad bih se nekome mlađemu, onako rođenom iza Oluje, išlo se tumačiti da je Crkva nekada bila omiljela među dijelom mladih i da su mladi rado išli u lokalne crkve, ta da je RKC u Hrvata imala finu patinu alternative i da su svećenici bili polusirotinja kojima općinski funkcioneri nisu htjeli uvoditi telefon, a izgradnja crkvenih građevina u novosagrađenim urbanim sredinama je bila doživljaj i jedno pravo malo čudo, to dijete, rođeno iza Oluje, maknulo bi bocu i poslalo te u nekoliko stvari, te reklo da si na drogama, te pritom pitalo kakvim i jel’ oćeš dati malo. U to neko financijski gore doba za Crkvu, ali sada kada se pogleda s distance, u duhovnom smislu puno bolje doba, postojao je jedan utjecajni katolički list zvan Glas Koncila. Mnogi će se zapitati da kakve veze ima tadašnji utjecajni GK-a sa današnjim satiričnim listom kojega izdaje Bozanićeva nadbiskupija? Priča se navodno da je to jedan te isti list. Gore i dalje cinično piše “Novo lice Crkve”. Read more

Solidarnost. Ništa više!

Poljska milicija brani narod od naroda

Kada je 1980. nastao neovisni poljski radnički sindikat Solidarnost, zasigurno rijetko tko je imao dojam da će se sovjetski lager raspasti za deset godina. U SFRJ se nekako znalo da će sve otići kvragu nakon Titove smrti, odnosno dobar dio ljudi je vjerovao da će JNA zavesti staljinističku diktaturu (a nije da se nisu trudili i da Veljko Kadijević nije imao najbolju namjeru to učiniti 1991.). Solidarnost je nastala među radnicima katolicima. U tom sindikatu našli su se ljudi svih političkih uvjerenja, od desnih do lijevih. Cilj, dobrobit poljskog radnika.

Jedna od stvari koje se sve manje spominje vezano uz Alojzija Stepinca, da je kao nadbiskup-koadjutor ustrojio Caritas. Obljubljena organizacija, pogotovo za vrijeme komunizma, izgubila je zadnjih godina na sjaju zbog ogavnih događaja u Brezovici koji će i nakon smrti pratiti Jelenu Brajšu. Činjenica ostaje od 1934. do danas Caritas u Hrvata, napravio je puno dobra.

‘Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.’ Tada će mu pravednici odgovoriti: ‘Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?’ A kralj će im odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!’ (Mt 25,35-38) Read more

Što možemo očekivati od Castrovog povratka vjeri – postoji li mogućnost da u budućnosti vidimo koaliciju socijalizma i kršćanstva?

Vijest o povratku najpoznatijeg živućeg komunista u Katoličku Crkvu me podsjetila na jedan stari vic o komunistu i zagrobnom životu. Nakon smrti komunist je otišao Bogu na sud. Proučivši dobro život i djelo komuniste Bog mu je rekao: „Nisi bio loš čovjek. Napravio si dosta za čovjeka i društvo, ali zbog tvog militantnog ateizma i negiranja postojanja mene jednostavno te ne mogu primiti u raj, stoga ćeš morati ići u pakao.“ Tako je komunist poslan u pakao. Nakon određenog vremena Bog je odlučio da posjeti komunistu u pakao. Kada je došao u pakao imao je što i vidjeti – modernizacija, urbanizacija, uređeni zdravstveni i socijalni ustroj. Bog začuđeno upita Sotonu: „Što je ovo?“. – „Ne pitaj“ – odgovori mu Sotona – „sve je to djelo onog tvog komuniste.“ Nakon kratkog razmišljanja Bog odluči da uzme komunistu u najam – pošto bi mu mogao malo pomoći u raju. Kako je prošlo dogovoreno vrijeme, a komuniste nije bilo nazad u paklu, Sotona se uputi k rajskim vratima. Pokuca, a otvori mu Bog: „Što hoćeš?“. „Gospodine Bože…“ – započne Sotona, a Bog ga prekine: „Kao prvo i prvo, ja nisam Gospodin nego Drug, a kao drugo ja vjerojatno ne postojim“.

Povratak Fidela Castra u katoličku vjeru mnogi su različito prokomentirali. Neki smatraju da je to istinsko obraćenje, milost Božja, drugi smatraju da se radi o jednostavnom političkom triku, treći su razočarani odbacivanjem jednog od komunističkih ideala – ateizma, tj. anti-teizma… Ovdje ne pokušavam iznijeti svoje viđenje motiva Castrovog obraćenja, niti to smatram prikladnim, ali svakako nije zgoreg ukratko analizirati moguće posljedice ovog čina za Kubu. Read more

Postoje li danas teizam i ateizam?

Ne znam postoji li Bog ili ne postoji, niti mi se dokazuje jedno ili drugo, ali muče me ozbiljne sumnje postoje li danas uopće još ateizam i teizam kao uvjerenja?

Sveopća ravnodušnost postmoderne pomela je i teizam i ateizam s društvene pozornice. Danas su i ateizam i teizam postale tek pomodne poze, više izvanjske i društveno podržavane statusne forme, nego stvarna uvjerenja. Kod današnjih tzv. „ateista“ je više nešto nalik na „antiteizam“, nekakav pomodan, negativno određen stav koji nastoji dokazati da je svaki oblik vjere u Boga besmislena zabluda. Kod današnjih „teista“ opet nekakav „kvaziteizam“ (koktel anti-ateizma, anti-marksizma, te pseudometafizičkih ideja o Bogu).

Dok se o krizi vjere piše mnogo i naširoko, treba reći kako je i ateizam danas u krizi baš onoliko koliko i teizam. Dok je prije nijekanje Boga od strane ateista osobito bilo vezano uz najteža i najljudskija pitanja patnje i smrti nedužnih, na ugnjetavanja u društvu od strane moćnih, na socijalne i klasne nepravde, danas nijekanje Boga dolazi iz nekakvih pomodnih „dokaza“ i logičkih smicalica. Danas je dovoljno reći „nema Boga“ i čovjek odmah misli da je ateist, kao što je i dovoljno reći „vjerujem u Boga“, i čovjek je odmah vjernik. A ovamo, u stvarnosti nigdje taj vjernik ne pokazuje da je vjernik. Read more

U jaslicam prostim rodio se Bog

Jaslice, dar svetog Franje cijelom svijetu

Nalazeći se svake godine usred zime pred misterijem ulaska živoga Boga u ovaj neperfektni svijet, čovjek se mora živo čuditi takvome Bogu koji siđe u prašnjavu okupiranu Palestinu da bi se objavio. Kralj nad kraljevima.  Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni. (Iz 9,5)

On trpi čim se rodi. Do sada nisam vidio dobar članak ili kakvu knjigu o božićnim pjesmama u Hrvata. Prave male teologije. Biblijske utemeljene. Kako je to znao govoriti fra Jerko Fućak, prevodilački sudrug fra Bonaventure Dude, blaga i dobra osoba, još jedan kojega je domaća Crkva uspješno zaboravila. Ja bih rekao gotovo protestantski biseri u Latinskoj Crkvi, hrvatska specifičnost. Tako malen narod, a toliko stihova. Naravno, melodije su dolazile iz različitih smjerova. Od Venecije, preko njemačkih krajeva, pa sve od Češke i Slovačke, a neke su samo naše. Ali pjesme su specifično hrvatske. Ono nešto naše u sveopćem kršćanskom univerzalizmu. Ima li išta radosnije i dječje nego nježno reći Isuse mileni, Bože moj, srce ti dajem da sam tvoj. Doduše, na Internetu, možete naći ovaj biserčić http://www.croatianhistory.net/etf/bozic.html. Nije puno, ali veseli. Read more

Američki talibani

Autor: PAUL ROSENBERG

Preveo: JIMBO

Brzorastuća desničarska političko-religiozna prisutnost namjerava provesti eshatološku kršćansku teokraciju u SAD-u

Prije 11. rujna talibanska vlada u Afganistanu nije bila mnogo zapažena u SAD-u, osim jednog značajnog izuzetka: kada je raznijela dvije kolosalne slike Bude u provinciji Bamiyan početkom 2001. Ali uništenje dragocjenih artefakata nije pridržano samo Talibanima.

U SAD-u postoji desničarsko političko-religiozna prisutnost, s globalnim dosegom, koja se angažirala u sličnoj praksi, uništavajući religijske i kulturne artefakte kao ključni aspekt svoje ideologije „strateške razine duhovnog ratovanja“ (SLSW).

 Do nedavno rubni evangelički pokret, označen kao devijantan, „duhovno ratovanje“ se ubrzano pozicionirao unutar mainstreamea američke političke desnice. Odavno je došlo vrijeme da politički novinari prate namjere ovog pokreta. Read more

Stav Vatikana o svećenicama izazvan u tri zemlje

Autorica: LAURIE GOODSTEIN

Preveo: JIMBO

Fotografija preuzeta s nytimes.com, foto: Robert A. Pohowsky

Više od 150 rimokatoličkih svećenika u Sjedinjenim Državama je potpisalo izjavu u kojoj se daje potpora kolegi kleriku koji je pred otpustom zbog sudjelovanja u obredu u kojem se navodno zaređivala žena za svećenicu, protivno crkvenom naučavanju.

Akcija američkog svećenstva bliska je „Pozivu na neposluh“ izdanom u Austriji prošli mjesec  koje je potpisalo više od 300 svećenika.  Zapanjili su svoje biskupe proglasom od sedam točaka u kojem se među ostalim nalazi promicanje svećenstva za žene i oženjene muškarce, kao i promicanje javne molite za „crkvenom reformom“ na svakoj misi.

U Australiji, Nacionalno Vijeće Svećenika je nedavno izdalo žučnu obranu Toowoombanoskog biskupa, koji je izdao pastoralno pismo u kojem stoji da bi on, zbog ozbiljnog nedostatka svećenika, zaređivao žene i oženjene muškarce „ukoliko bi to Rim dopustio“. Nakon istrage, Vatikan ga je prisilo da odstupi.

Dok se ove različite radnje teško mogu pripisati kleričkoj pobuni i malo vjerojatno da će rezultirati promjenom, crkveni učenjaci primjećuju da je ovo prvi put da se skupina svećenika u nekoliko država  solidarizirala s onima koji izazivaju Crkvu da promisli samo-muško celibatersko svećenstvo. Read more

Hrvatski krajevi – teološka Meka i Medina

Pokazalo se da su čak četiri vjerska fakulteta na Sveučilištu u Zagrebu previše, jer ih je dio ostao poluprazan. Novo privatno Hrvatsko katoličko sveučilište uspjelo je popuniti malu kvotu od 40 studenata, no Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu polovica mjesta ostala je nepopunjena: od njih 265 popunjeno je 136. Najlošije je prošao Teološki fakultet »Matija Vlačić Ilirik« s pravom javnosti koji je imao mjesta za 30 studenata, no prijavilo ih se pet, a samo je jedan upisan. Navala je, međutim, bila na Filozofski fakultet Družbe Isusove koji je lako popunio kvotu od stotinjak studenata s 588 prijava. Lošije je prošao Katolički bogoslovni fakultet u Splitu, jer je prema podacima Agencije i SPU-a, umjesto 70 studenata upisao tek njih 14. Slabu, dvadesetpostotnu popunjenost, bilježi i Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu, s 10 umjesto 48 studenata za koliko je imao mjesta.

Mirela Lilek, Fakulteti dupkom puni: indeks za više od 30 tisuća studenata, 08.07.2011., Vjesnik.hr

Prvo što valja reći da je gospođa Lilek pomiješala Katoličko sveučilište sa Sveučilištem u Zagrebu, neovisna su oba jedno od drugoga. Tako da Sveučilište u Zagrebu ima tri “vjerska” fakulteta, a ovo je dobra prilika da se prikaže koje sve visokoškolske teološke ustanove djeluje na područjima gdje žive Hrvati. Read more

Povjesničari o Kristu

(18.63-64.)   ὁ Χριστὸς οὗτος ἦν. 64 καὶ αὐτὸν ἐνδείξει τῶν πρώτων ἀνδρῶν παρ᾿ ἡμῖν  σταυρῷ ἐπιτετιμηκότος Πιλάτου, οὐκ ἐπαύσαντο οἱ τὸ πρῶτον ἀγαπήσαντες· ἐφάνη γὰρ αὐτοῖς τρίτην ἔχων ἡμέραν πάλιν ζῶν,  τῶν θείων προφητῶν ταῦτά τε καὶ ἄλλα μυρία  περὶ αὐτοῦ θαυμάσια εἰρηκότων.  εἰς ἔτι τε νῦν τῶν Χριστιανῶν ἀπὸ τοῦδε ὠνομασμένον οὐκ ἐπέλιπε τὸ φῦλον.

Antonio Ciseri – Ecce homo

Ovaj čovjek bijaše Krist. Nakon što ga je prvak među nama, Pilat, osudio na križ – oni koji su ga prvi voljeli, nisu se povukli. A on im se treći dan pojavio, živ; božanski su proroci nagovijestili i to i druga čuda koja se tiču njega. Sve do sada ne nedostaje sljedbenika Kršćana, koji su po njemu i nazvani.

TacitAnali

(15.44.) Auctor nominis eius Christus Tiberio imperitante per procuratorem Pontium Pilatum supplicio adfectus erat, repressaque in praesens exitiabilis superstitio rursum erumpebat non modo per Iudaeam, originem eius mali, sed per urbem etiam quo cuncta undique atrocia aut pudenda confluunt celebranturque. Read more

Uskrs, najveći kršćanski blagdan

Održiv izvor energije

Stojeći pred misterijem Uskrsa i Velikog tjedna, čovjek se mora začuditi da kako je teologija uopće mogla se maknuti dalje od samoga Uskrsa i baviti se pitanjem koja je bila boja očiju Bogorodice ili kakvi sve to anđeli postoje i kakav je njihov međusobni odnos u hijerarhijskim i ostalim pitanjima. Čovjek se stvarno treba čuditi.

Za vjernika Uskrs jest i mora biti sve. Teško je racionalno dotumačiti i rastumačiti nevjernom čovjeku zašto se toliko puno vrti oko Uskrsa.  Pod Uskrs ne mislim samo na nedjeljno jutro, već na sve događaje od Posljednje večere, a i prije. Simbol kršćanstva je križ. Križ je nosio Isus na Veliki petak. Nevjerojatno koliko je samo tumačenje uskrsnog misterija imalo odjeka na telogiju. Martin Luther, vođa njemačke Reformacije koji će se kasnije nazvati njegovim imenom bio je zaluđen pitanjem kako naći milosrdnog Boga. Pod djelomično utjecajem Anselma Canterburyskog (hrvatska literatura ga zove i Canterburyjski i Kantoberijski), Luther pronalazi Boga i njegovu objavu na križu, dakle Bog se objavljuje na križu, nigdje tako Bog nije vidljiv, kao što je vidljiv na križu. S druge strane to kontrira pogledu koji vidi proslavljenog Boga uskrsnog dana. Najbolje je to vidljivije u pravoslavnim hramovima (mi bi zapadnjaci rekli crkvama) kojima dominiraju kupole na kojima nalazimo Isusa Krista Pankretora, odnosno Svevladara, proslavljeni uskrsli Krist, vladar svega svijeta. Sukob između Boga na križu i proslavljenog Boga uskrsnog dana do dana današnjeg postoji u teologiji, iako te dvije stvari ne idu jedna bez druge. Read more

Sharing Buttons by Linksku