Category: Povijest

Ivo Andrić

26og listopada 1961. donesena je odluka o  izboru Ive Andrića kao laureata Nobelove nagrade iz područja književnosti.

Napisati članak o čovjeku kojeg 3 naroda i 4 narodnosti smatraju svojim (Hrvat, Srbin, Bosanac, Jugoslaven) izrazito je teško bez te nacionalne kategorije. Zbog toga ću se poslužiti čistim faktografskim podacima koji se isto tako interpretiraju kako kome paše.

Ivo Andrić rođen je u 9.10.1892.godine u Travniku, premda su mu roditelji bili Sarajlije. Fakt je da je kršten po rimokatoličkom obredu kao Ivan. Bez oca je ostao vrlo rano te se s majkom seli u Višegrad, grad koji je nedvojbeno obilježiti njegovo kasnije stvaralaštvo. Nakon završene osnovne škole i sarajevske Velike gimnazije, a uz stipendiju hrvatskog kulturno-prosvjetnog društva „Napredak“ – 1912. započinje studij slavistike i povijesti u Zagrebu. Kasnije će studirati u Beču i Krakovu, a doktorirati u Grazu. Read more

Povratak u idilu kamenog doba

Serijal: bošnjački nacionalni mit

Međutim, neki bošnjački nacionalisti su se toliko razmahali da im više nije dovoljno da su Bošnjaci najstariji narod u Bosni, ili najstariji narod na Balkanu, pa su pokušali dokazati kako su Bošnjaci najstariji narod u – Europi. Kao što sam obećao na početku teksta, za potrebe ovog dijela članka, malo ćemo se vratiti u kameno doba.

Tako su prema članku Genetsko podrijetlo Bošnjaka, nadasve popularnom na blogovima i web-stranicama bošnjačkog i bosanskog predznaka nekakvi „ugledni svjetski znanstvenici“ (koje se nigdje imenom ne spominje!) zaključili sljedeće stvari:

„Treba napomenuti da su ‘dinarski geni’ indikator autohtonosti Balkana kao područja. To se može zaključiti iz činjenice da je dinarska frekvencija također velika među nemediterancima, kao što su Ukrajinci i Nijemci, što govori o postglacijalnoj disperziji balkanskih izbjeglica.“ Podsjeća li vas ovaj govor o „dinarskim genima“ na Cvijićev „dinarski tip čovjeka“? A ovaj dio koji govori o „postglacijalnoj disperziji balkanskih izbjeglica“, prevedeno na smrtnicima razumljiv jezik, znači da su svi Europljani zapravo živjeli u Bosni jer je to bila oaza lijepe klime u vrijeme ledenog doba, a onda su se stanovnici Bosne raštrkali po cijeloj Europi. Tako da su svi Europljani danas podrijetlom iz kamenodobne Bosne! (Treba dodati i da su se migracije s Balkana u Skandinaviju i Zapadnu Europu nastavile i danas, daleko nakon ledenog doba.) Read more

Prelazak na islam, zavjere susjeda, sakaćenje Kulinove povelje i Imamovićevi papirni brodići

Serijal: bošnjački nacionalni mit

Kako smo i najavili, na početku ovog članka dolazimo do najslađeg dijela bošnjačkog nacionalnog mita, dijela o masovnom prelasku Bošnjaka na islam. Kako se to dogodilo?

„Historičari su dugo raspravljali o fenomenu masovnog prelaska na islam kod Bošnjaka dolaskom Osmanlijske carevine. (…) Vjerovatno je najznačajniji razlog za širenje islama u ovom području bilo i vrlo slabo prisustvo crkve u Bosni u to vrijeme. (…) Razlozi masovnog prelaska na islam su višestruki i ne mogu se generalizovati. Prema nekim izvorima, značajan faktor su odigrale sličnosti ranije dominantne religije u Bosni, Crkve bosanske sa islamom (molitva pet puta na dan, post, neprihvatanje krsta, skromne bogomolje, zabrana ikona itd.). (…) Treći izvori sugerišu da je islam prihvaćen kao rekacija na brojne ranije pokušaje pokrštavanja bosanskih heretika, te krstaške ratove koji su imali za cilj uništenje Crkve bosanske.“ Ili, kako sugerira Mustafa Imamović u Historiji Bošnjaka: „Bosanci, čak i kršćani, sačuvali su predkršćanske stavove i način razmišljanja, ono što Imamović (njegov kolega Enver, op.a.) naziva ‘balkansko-slavenski protestantizam’.“ Ili, kako E. Imamović: „Bosanski bogumili su masovno prelazili na islam i zato što su u njemu otkrili mnoge zajedničke sadržaje, što je u procesu islamizacije Bosne odigralo važnu ulogu. Ustvari, islam i bosanska hereza imaju zajednički korijen, kojem je domovina Bliski istok. Mada su išli različitim putevima, historijska sudbina ih je nakon nekoliko stoljeća opet spojila.“ Read more

Od zgodnih Ilira do tolerantnih srednjovjekovnih bogumila

Serijal: bošnjački nacionalni mit

Akademik Ivan Supek jednom kaza kako je „nacionalizam umna bolest koja se širi na susjede“. Hrvati i Bošnjaci su u svojoj nedavnoj prošlosti uložili veliki napor da potvrde ovu Supekovu mudru dijagnozu, oponašanjem velikosrpskog nacionalizma. U ovom radu najprije ćemo se pozabaviti bošnjačkim nacionalizmom, a u idućim nastavcima nećemo ostati dužni ni onom hrvatskom.

Ključna stvar svakog nacionalizma jest povijesni mythos, rezervoar mitova iz prošlosti, prokušanih recepata, nedovršenih ambicija, pristranih tumačenja. Svaki nacionalizam počiva na romantičarskom tumačenju prošlosti u koje se obavezno integriraju priče o junacima i izdajnicima, o vrlim ljudima i njihovim herojskim osobinama, priče koje se u novijem dobu u ovoj regiji obično izrode u rasističke i etno-šovinističke teorije. Read more

“Balkanolog” Jovan Cvijić i Velika Srbija

Serijal: Mit o Balkanu i balkanski mitovi

Kako se dade naslutiti iz zadnjih redaka prethodnog teksta, u ovom će nastavku biti riječ o ulozi naziva Balkanski poluotok u geografsko-rasističkom etabliranju nacionalističke velikosrpske politike, u čemu je glavnu riječ vodio najveći srpski geograf Jovan Cvijić (1856.-1927.).

Cvijiću je naziv Balkanski poluotok, iako kriv i neprihvaćen od svih u to vrijeme ozbiljnijih europskih geografa, poslužio da zasnuje priču o jedinstvenom, od ostatka Europe odvojenom prostoru na kojemu živi i poseban tip čovjeka koji njeguje i vlastiti tip kulture, jezika i „istorijske tradicije“. Taj posebni, „balkanski“ ili „dinarski“ tip čovjeka, na tom jedinstvenom „balkanskom“ prostoru zbog negativnih povijesnih utjecaja susjednih naroda živi raštrkan u više plemena, međutim, u skorijoj budućnosti se prema Cvijiću taj „balkanski“ tip čovjeka ima nanovo objediniti u jedan narod, pod jednim imenom, a to je – pogađate – srpski narod. Read more

Postoji li Balkanski poluotok?

Serijal: Mit o Balkanu i balkanski mitovi

Valjda kako ove godine nisam bio na moru, u zadnje vrijeme stalno nešto razmišljam – a onda i pišem – o moru, otocima, poluotocima. Dok sam u svom prethodnom tekstu pisao o otocima (iliti ostrvima – kako to proračunato i profiterski prevodi Hrvatska turistička zajednica na propagandnim plakatima u Sarajevu, i tako pomaže ionako uznapredovalom marginaliziranju hrvatskog jezika u Bosni i Hercegovini, gdje bi ovaj trebao biti konstitutivan), ovaj tekst govori o poluotocima (iliti poluostrvima, kako bi valjda pisalo na propagandnom plakatu Hrvatske turističke zajednice u Sarajevu za Istru ili Pelješac).

Preciznije, ovaj tekst najviše govori o takozvanom Balkanskom poluotoku. Zašto takozvanom, pitat će se netko? A zašto poluotoku, trebalo bi se zapitati? Da li se itko od vas gledajući zemljopisne karte zapitao kako to da je Balkan uopće poluotok i zašto je taj „poluotok“ dobio baš ime Balkan?

Obično se pod pojmom Balkanski poluotok podrazumijeva prostor između Jadranskog, Jonskog, Egejskog, Mramornog i Crnog mora, u koji spadaju države bivše Jugoslavije, dijelovi Grčke, Albanije, Bugarske, Turske. Taj prostor ima površinu oko 550.000 km2. Zanimljivu rečenicu donosi wikipedijski članak o Balkanu: „Iako nije riječ o pravom poluostrvu, to se ime često koristi za širu regiju.“ Wikipedia ispravno sugerira da Balkan nije poluotok, ali ne navodi zašto nije, i ne objašnjava zašto i kako se onda ustalio taj pogrešni naziv Balkanski poluotok. Read more

Je li rat jedino rješenje gospodarskih problema?

Uz ritam je’n dva kad na scenu stupam ja, uz ritam je’n dva!

U miru se događaju samo gospodarske krize. Nakon što su sile Antante dotukle Njemačku s versajskim uvjetima mira, upropastili njemačko gospodarstvo, došao je Hitler na vlast. Nisu mu pomogli samo sumanuti, glupi i kapriciozni francusko-engleski uvjeti mira, nego i opći raspad svjetskog gospodarstva 1929. Da je pobijedio u Drugom svjetskom ratu, Hitler bi danas bio omiljena figura svih svjetskih novinara. Industrijalizacijom i naoružavanjem Njemačke sredio je galopirajuću nezaposlenost, uništio inflaciju, svakom Nijemcu vratio ponos, sredio židovsko pitanje u Europi (da se razumijemo, jedna od bitnih odrednica europskog identiteta je kronični antisemitizam), uspješno uveo eugeniku u društvu, dotukao kršćanstvo i sredio komuniste. Da ne govorimo da su nacisti prvi koristili P.R. kao suvremeni alat. Da je Hitler uspio, bio bi vrlo vjerojatno ponos Amerike. Hitler, naravno nije uspio jer unatoč svemu je ipak bio okorjeli psihopat i egomanijak koji je odbijao slušati svoje generale. Maršal Walther von Brauchitsch, glavar Stožera njemačke vojske, krajem 1941., rekao je luđaku da je Njemačka izgubila rat, ali Hico to nije shvatio dovoljno ozbiljno. Ipak je on kaplar i mesijanski vođa koji ne može biti u krivu. Read more

Blues za Antom Markovićem

Čuveni bosanski Hrvat u svome prirodnome elementu

Ante Marković bit će mi sastavni dio djetinjstva. Nekada davno, poštari su nosili penzije. Bio je to narodni događaj. Naš već vrlo dugo pokojni poštar Joža započeo je rano u jutro svoju omanju rutu. Do nas bi došao negdje skoro prije mraka. Svagdje je sjeo, popio kavicu ili nešto jače, možda nešto prigriznuo, te razglabao o svemu i svačemu sa svojim vjernim mušterijima. Naravno, dobio bi i koji dinara. A dinara je bilo puno. Dok je taj čovjek vadio novac iz svoje prastare ofucane torbe i izbrojio sve te silne novčanice s bezbroj nula. Sve do Ante Markovića. Ostalo je legendarno moje zabeznekuto dječje lice kada je došla prva devalvirana penzija, da kako tako malo. Naime, u mome dječjem kopčanju svijeta, nije bilo važno što piše na novčanici, nego koliko ih ima. Iako je penzija bila iste vrijednosti, dinara je bilo manje. Bio sam fasciniran friško tiskanim dinarima. Mislim, oduvijek sam volio novac. 😀 Read more

Zviždači

Ankica Tuđman oročila je 239 000 DEM na računu Zagrebačke banke davne 1998. godine u vremenu dok je još njen suprug hodao hrvatskom zemljom i upropaštavao istu u nečemu što se popularno zvalo pretvorba.
Zaposlenici Zagrebačke banke, Ankici Lepej, učinilo se nemoralnim i politički nekorektnim da prva obitelj hrvatske oročuje gotovo milijun kuna koje nisu bile prikazane u imovinskoj kartici Franje Tuđmana te je smatrala kako su to informacije koje moraju biti javno dostupne.
Ankica Lepej tim je činom postala prvi javno eksponirani zviždač u Hrvatskoj iako joj to nije donijelo mnogo dobra, premda će vjerojatno ostati zapsiana na nekim marginama mlade povijesti Republike Hrvatske.
Odmah po objavljivanju bankovnih računa ZABA je ponudila milijun kuna za otkrivanje informacija, međutim, gospođa Lepej se sama prijavila i nije uzela tih miljun kuna nagrade iako joj de iure pripadaju. Uhićena je, a nedugo potom ostala i bez posla. Read more

Mladić je Sarajlijama ‘razvlačio pamet’, a NOVA TV svojim gledateljima ‘spaljuje mozgove’

Kada je 2008. uhićen doktor alternativne medicine, new-age guru i majstor „tihovanja“ Dragan David Dabić, poznatiji kao crnogorski guslar, psihijatar s Koševa, stanovnik sarajevske ulice Sutjeska, a kasnije stanovnik u metropoli novonastale države Republike Srpske, koje je prije toga bilo sarajevsko vikend naselje, Pale, i ono najvažnije; predsjednik te novonastale države: dr. Radovan Karadžić mediji su imali toliko materijala da je i sam Emir Kusturica, redatelj s obronaka Zlatibora (a dok je Karadžić živio u ulici Sutjeska, Emir Kusturica je živio na sarajevskom naselju Gorica) rekao da je Dragan David Dabić – filmski lik. Zaista, iako je bizarno govoriti o najvećem europskom političkom krvniku nakon austrijskog molera i gruzijskog sjemeništarca u filmskom kontekstu, treba priznati da to zaista predstavlja odličan scenarij za film koji premašuje solidan Shepardov „The Hunting Party“ (Lov u Bosni) koji još u vrijeme Karadžićevog „bijega/sakrivanja“ nije niti mogao naslutiti razmjere njegovog alter ega (iako je recimo na kraju napomenuto da Karadžić objavljuje romane i drame iako je nedostupan pravosudnim organima). Film o DDD, koji će jednog dana sigurno biti snimljen, nadmašiti će sve dosadašnje filmske epove o bjeguncima – pa iako njegovo hapšenje nije bilo spektakularno kao hvatanje Adolfa Eichmana u Argentini (Karadžić je uhapšen „milicijski“ dosadno u autobusu javnog prijevoza u Beogradu), film o njegovom životu pod krinkom new-age gurua koji je ljetovao na moru, hodao po pseudo-znanstvenim skupovima, liječio ljude, nastupao na televiziji, itd. – sigurno će biti pravi hit. Read more

Sharing Buttons by Linksku