Category: Politika

Iz laboratorija dr. Deretića #2: Tales je bio Telić, a Tito američko-poljski jevrej?

Jovan_Deretic-456x250

O bogovima i religijama

  • „Zevs, Posejdon, Hera, Afrodita, Apolon su uzeti od Srba, to su srbska božanstva!“
  • „Isusovi apostoli su uglavnom znali srpski jezik.“
  • „Devica Marija mora da je bila Srpkinja jer je Marija očigledno srpsko ime. Osim toga, hrišćanstvo je kopija stare srpske paganske religije. Isus je proveo svoju mladost među Srbima na Balkanu.“ Read more

Iz laboratorija dr. Deretića #1: Drakula je princ s Kosova, a Barcelona najtrofejniji srpski klub

         vampir-grog-drakula-srbin-jovan-deretic-drakula-je-srbin-bojan-jankovic-vl-1328585176-115796

  Nedavno sam na jednom malom forumu vidio postavljeno pitanje Hrvatima, Bošnjacima i Srbima što najviše zamjeraju jedni drugima, a što najviše cijene jedni kod drugih. Među raznim subjektivnim i ponešto objektivnim, duhovitim i neduhovitim, dobronamjernim i uvredljivim odgovorima, dalo se iščitati kako je jedna od stvari koju Hrvati i Bošnjaci najviše i složno zamjeraju Srbima njihova težnja za prisvajanjem tuđeg, od teritorija, književnika do tuđih sportskih medalja. Oni koji su iskazali ovaj prigovor, slažu se kako Srbi „imaju čudno razmišljanje gdje sve što imalo liči na neke crte iz njihove kulture, jezika, tumače kao izvorno njihovo pa potom ukradeno“.

Ivan Lovrenović piše kako je „po formatu i po dometima pretenzija, srpski kulturni nacionalizam bio i ostao nenadmašen. Nema toga na zamišljenom štokavskomu jezično-literarnom atlasu, što on ne drži ekskluzivno svojim. Hrvatski jezik? Dubrovačka književnost, ili franjevačka književnost u Bosni, kao dijelovi hrvatske književnosti? Bosanski jezik? Bošnjačko-muslimanska književnost? Crnogorski jezik i književnost? Ništa od toga, naravno, ne može biti priznato! Ili, može, ali uvrh glave kao nekakvi lokalni, regionalni varijeteti integralne srpske kulture.“ Dok su – kako se pokazalo – ništa manje zloćudni hrvatski i bošnjački kulturni nacionalizam u povijesti ipak bili manje formata, prvenstveno jer su imali puno manje historijskih prilika za dominaciju, srpski kulturni nacionalizam se češće tijekom povijesti uspijevao poistovjetiti s državom, i staviti u svoju službu instrumente države. Read more

Postanak i uloga hrvatskih nacionalnih mitova #5

Dio peti: Mitovi vezani za bosansko-hercegovački kontekst

Waffen-SS, 13. Gebirgs-Div. "Handschar"

Iako je i mit o „granici na Drini“ imao vrlo konkretno značenje i primjenu za bosanskohercegovački kontekst, njime se nećemo baviti u ovom nastavku jer smo ga prethodno obradili. Zato ćemo reći nešto o mitu koji je ideološki uvijek išao u paketu s ovim mitom. Radi se o mitu o tzv. „hrvatskom cvijeću“.

Osnovna teza ovog mita je da su svi bosansko-hercegovački muslimani (u kasnijim fazama nacionalnog razvoja Muslimani, pa Bošnjaci) zapravo hrvatskog podrijetla, a da bi se olakšala njihova integracija u hrvatski nacionalni korpus, čak su laskavo nazvani i povijesno najplemenitijim dijelom hrvatskog naroda, odnosno „hrvatskim cvijećem“. Read more

Hrvatska: zemlja očaja?

oc1Fotografija: Zvonimir Barišin/Cropix

Da iskren budem, ne razumijem zašto je prosječan čovjek toliko samodestruktivan. Zadnjih mjesec dana fasciniran sam tome činjenicom. Dopisujem se s jednom strankinjom, njoj ne cvatu ruže. Kaže mi, onako poluironično, da smo mi, naše generacije iz osamdesete, sirotinja jer je tako prirodni odabir odlučio. Autor ovih redaka ima zanimljiv odnos spram evolucije. Prihvaćam je u smislu da je stvarno vidljiv razvoj pojedinih vrsta. Ali čovjek se održao kontra svake logike evolucijskog procesa. Tjelesno slab, često lud u glavu, s nekim svojim čudnim stremljenjima. Poezija se ne može evolucijski objasniti. Umjetnost nema veze s evolucijom. Pojam vječnosti, od kojega mene često boli glava, ne može biti povezan s evolucijom. Jednostavno, odbijam vjerovati da smo tek nasumični zbroj okolnosti i da je zakon vjerojatnosti gospodar sudbine. Read more

Postanak i uloga hrvatskih nacionalnih mitova #4

Dio četvrti: Mitovi hrvatskog katoličanstva

poruka-splita-kraljice-hrvata-sacuvaj-nas-ulaska-eu-slika-286599

Na početku prošlog članka govorili smo o dvjema oprečnim putanjama (jugoslavenskoj i hrvatskoj različitoj od srpske) hrvatskih nacionalnih narativa, i o tome kako je pobijedila druga, ona o samostalnom hrvatskom identitetu. Bitnu ulogu u pobjedi i učvršćivanju te opcije o samostalnom hrvatskom identitetu odigrala je Katolička crkva u Hrvatskoj. I ta katolička komponenta unutar hrvatskog nacionalnog narativa rezultirala je stvaranjem nekih mitova.

Jedan takav je mit o „Fidelissima advocata Croatiae“ („najvjernija zagovornica Hrvatske“), odnosnoj Blaženoj Djevici Mariji kao „kraljici Hrvata“. Zdravom vjerniku upućenom u Sveto Pismo odmah upada u oči: na kojoj osnovi osim tradicionalne pučke pobožnosti se može govoriti o Djevici Mariji kao kraljici jednog naroda? Bilo kako bilo, Crkva je uvijek nastojala osnažiti kult Djevice Marija kao glavnog vjerskog i nacionalnog simbola katoličke Hrvatske. Kult Djevice Marije sa svetištem u Mariji Bistrici mnogo je pridonio učvršćivanju svijesti o konstantnoj potlačenosti Hrvata i potrebi za otporom. Sličnu funkciju imalo je i Međugorje u Hercegovini, koje svaki dan doživljava Gospina ukazanja na kojima okupljeni dobivaju i upute s neba kako se boriti protiv modernizma, komunizma i četvrtog modula zdravstvenog odgoja. Ovdje se naravno ne želi dati cjelovit sud o tim svetištima, to je predmet nekih drugih tekstova, nego samo o manipulacijama i iskorištavanjima popularnosti tih svetišta u neke političke svrhe. Znakovito je reći i kako je vlada NDH, ne pretjerano prijateljska prema Katoličkoj crkvi, iz svojih interesa podržala ideju da se marijansko svetište u Mariji Bistrici proglasi nacionalnim svetištem Hrvatske. Danas je u Hrvatskoj čak 1162 vjerskih objekata i osam katedrala posvećeno Djevici Mariji, a držanje Majke Božje za kraljicu Hrvata našlo je svoj izraz i u pučkoj pobožnosti i u crkvenim pjesmama koje se i danas rado pjevaju. Read more

Postanak i uloga hrvatskih nacionalnih mitova #3

Dio treći: Mit o iranskom podrijetlu Hrvata

Flag-Pins-Croatia-Iran

Od sredine 19.st. hrvatske nacionalne narative karakteriziraju dvije oprečne putanje. Prva podrazumijeva duh povijesno-političkog jedinstva balkanskih Južnih Slavena, a druga podrazumijeva samostalni hrvatski identitet odvojen od slavenskih naroda, pogotovo i naglašeno različit od Srba.

Između ove dvije opcije dugo je postojalo dinamično sučeljavanje, da bi, nakon Vidovdanskog ustava 1921. koji je jasno favorizirao Srbe unutar Jugoslavije, konačno prevladala opcija samostalnog hrvatskog identiteta. Iako je pobjeda ove opcije mnogo pridonijela stvaranju samostalne hrvatske države i oblikovanju hrvatske nacije, imala je i mnogo loših posljedica po hrvatsku društvenu svijest, jezik, kulturu, politiku i tumačenje povijesti. Read more

Mučenje i Obamin program dronova

Autor: Jane Mayer, The New Yorker

billout-drones-233

Ilustracija: Guy Billout, The New Yorker

Prošli tjedan je John Yoo, pravnik iz Bushove administracije – autor zloglasnih „bilježaka o mučenju“ u kojima su doneseni pravni i racionalni razlozi za waterboarding i ostale metode zlostavljanja zatvorenika, iskoristio je priliku da napadne Obamu za korištenje još gore prakse. U članku za Wall Street Journal Yoo, koji sada predaje pravo na Sveučilištu u Kaliforniji u Berkeleyu, prokazao je Obaminu praksu ciljanih ubojstava osumnjičenika za terorizam putem bespilotnih letjelica kao daleko veći napad na ljudska prava nego bilo koju praksu koju je on zagovarao.

„Prije no da ulove teroriste – koji daju najvrjednije obavještajne podatke o al Qaedi – gospodin Obama se gotovo isključivo oslanja na napade dronovima, čime je uspio izbjeći nezgodna pitanja oko pritvora. Ali te smrti s nebesa narušavaju osobne slobode daleko više nego što je to činio waterboarding trojice vođa al Qaedea ikad“, piše on.

Yoo nije sam. Nekolicina smatra da je „partijska linija“, a ne princip, jedini razlog zbog kojeg se članovi mainstream medija nisu bavili sadržajem objelodanjenog bijelog lista Ministarstva pravde o ciljanim ubojstvima Amerikanaca, kojeg je nabavio NBC, s jednakom žestinom s kojom su se bavili „bilješkama o mučenju“. Andrew C. McCarthy, u članku objavljenom na stranici National Reviewa kaže: „Bome, kako se sreća okrenula.“ Nastavlja: „Veličanstveno licemjerje Obaminih demokrata je ono što viče sa stranica ‘bijelog lista’“. U članku ismijava Obaminog državnog tužitelja Erica Holdera koji se zalaže da se optuženi za terorizam, kad god je moguće, sude unutar kazneno-pravosudnog sustava dok u isto vrijeme zagovara njihova ubojstva dronovima. „Ali samovoljno ubijanje građana – e, to je već druga priča“ – piše McCarthy. Read more

Postanak i uloga hrvatskih nacionalnih mitova #2

Mit o “granici na Drini”

Kanjon-Drine

Drugi značajan mit za razumijevanje hrvatske društveno-političke i kulturne svijesti kako u prošlosti tako djelomično i danas (kažem djelomično, jer se danas izraz ovog mita bitno izgubio u hrvatskoj svijesti) jest mit o „granici na Drini“. Uz mit o „predziđu kršćanstva“ mit o „granici na Drini“ je drugi najznačajniji mit o Hrvatskoj kao čuvara na granici svjetova, civilizacija, Istoka i Zapada.

            Mit o „granici na Drini“ ima svoje izvorište u kontekstu koji je postojao davno prije nego što su Hrvati uopće doselili na ove prostore. Nakon smrti cara Teodozija 395. dotad jedinstveno Rimsko Carstvo podijelilo se na istočni i zapadni dio, a prema povijesnim kartama u udžbenicima iz kojih smo učili u osnovnim školama granica između dva dijela Carstva bila je rijeka Drina. To, međutim, nije potpuno točno. Bilo je i dijelova istočno od Drine koji su teritorijalno, kulturno, konfesionalno potpadali pod Zapadno Rimsko Carstvo (npr. Naissus/Niš je bio u području latinskog jezika), a bilo je i dijelova zapadno od Drine koji su potpadali pod Istočno Rimsko Carstvo. Read more

Postanak i uloga hrvatskih nacionalnih mitova

4ztkc4y

Nakon što sam u okviru serijala o balkanskim mitovima obradio značenje pojma „Balkan“ za velikosrpski nacionalizam, te u tri nastavka i osnove bošnjačkog nacionalnog mita, na red su došli i hrvatski nacionalni mitovi. Njih ću obraditi u više nastavaka, i to u tri tematske cjeline. Prva cjelina se odnosi na tzv. „mitove granice i identiteta“ i u sklopu nje ćemo obraditi mit o „predziđu kršćanstva“ i mit o „granici na Drini“. Druga cjelina se odnosi na novije mitove vezane za hrvatski identitet, i to na mit o iranskom podrijetlu Hrvata kao kontriranje zajedničkom podrijetlu sa Srbima, te na mit o Blaženoj Djevici Mariji kao „advocata Croatiae“ i na mit o Hrvatima kao najkatoličkijem narodu u Europi. Treća cjelina odnosi se na mitove vezane za Bosnu i Hercegovinu, i to mit o bosanskim muslimanima kao „hrvatskom cvijeću“, mit o padu Bosne („Bosna šaptom pade“) i mitove koji se stvaraju o Ahd-Nahmi.

Odmah moram naglasiti kako ciljevi ovog serijala nisu blaćenje i umanjivanje hrvatske prošlosti kao ni prošlosti Katoličke crkve u Hrvatskoj, a pogotovo ne stvaranje kontra-mitova ovim postojećim mitovima. Cilj ovih članaka je bolje razumijevanje tih mitova, i pogotovo bolje razumijevanje posljedica koje su ti mitovi imali na hrvatsku društvenu, političku i kulturnu svijest. Read more

Karamarko silni

kar1

Srećom, fanfo.org nije hostiran u Hrvatskoj. Jer kretenska vlast na čelu sa Slavkom Linićem te tamo neki frajerom kojega bole prepone, a navodno je premijer Hrvatske i predsjednik SDP-a, odlučila je vratiti verbalni delikt. Djeca profesionalnih komunista i Titovi karijerni omladinci bez trunke mozga, bez imalo ideje, bez imalo socijalnog osjećanja i bez imalo suosjećanja i solidarnosti za maloga čovjeka, jedino znaju dići poreze, zapošljavati maloumnike iz ešalona SDP-HNS. Vi koji ste glasali za njih, na vas neka ide krivica. Nisu sami sebi doveli na vlast, niti su napravili nasilni prevrat. To je demokratska vlast u nedomokratskoj zemlji. A svi vi koji ste mislili da će raditi ovo što rade, ili ste totalno glupi, ili lažete kao pseta.

Ili zato što sam navijač bio, ili zato što mi je murija unatrag zadnjih 150 godina hapsila svaku generaciju familije, uglavnom zbog verbalnog delikta i delikta političkog neslaganja, još tamo od Franza Josefa I, imam neki problem s plavim uniformama. Nisam anarhist, ali brate, skoro svako pijanstvo mi je obilježeno kontaktima s nadobudnim mladim policajcima koji misle da pravim nered ispred nekog pičvajza iz kojeg pijan izlazim, a nema naseljene zgrade na 500 metera, te da remetim javni red i mir. Iako već nisam bio dugo na lokalnom prekršajnom sudu, mislim da je blesavo da u jednom europskom glavnom gradu ne možeš biti pijan po crnoj noći. Nije da se dereš sred rodilišta. Read more

Sharing Buttons by Linksku