Category: Filozofija

Etika „Zvjezdanih staza“ /1/

Ususret referendumu: rodna ideologija vs. ugnjetavanje manjina

STTNG517TheOutcast18_zps9b0f7431

„Zvjezdane staze“ su serija koja fascinira, nadahnjuje i zabavlja mnoge tijekom zadnja 4 desetljeća. Osim maštovitih nagađanja o budućnosti, „Zvjezdane staze“ na nejeftin način obrađuju mnoge zamršene etičke, socijalne, religijske, političke, kulturalne, i druge svakodnevne teme, pokazujući nam kako će današnji etički problemi i predmeti debata biti prisutni i u budućnosti, ma koliko god naš svijet bude više (ili čak manje) razvijen nego danas.

Cijelu seriju prožima određena filozofija nade, optimizma i odgovornosti prema svemu stvorenom, po čemu se na nekim točkama približava monoteističkim religijskim konceptima. Unatoč tome, a zbog toga što se Gene Roddenbery izjašnjavao kao agnostik i sekularni humanist, te zbog toga što se u seriji rijetko ili nikako spominju Bog, kršćanstvo ili druge religije, mnogi su seriju etiketirali kao antireligijsku. No, sam sadržaj serije ušutkuje sve prigovore. Naime, u „Zvjezdanim stazama“ se na uzvišen i jako dobar način obrađuju religijske teme, pa makar i bez mnogo njihova eksplicitnog spominjanja. Read more

Smrt filozofije (teologije) 20. stoljeća

ddv267200027x46oc (1)

(Iz uvoda knjige Paul’s New Moment – Continental Philosophy and Future of Christian Theology autora Johna Milbanka, Slavoja Žižeka i Crestona Davisa, preveo Vanja Mirosavljević)

Po Alainu Badiou, suvremena filozofija uzima tri različite orijentacije:[i] hermeneutička filozofija (Heidegger i Gadamer) u kojoj je zadatak filozofije u činu tumačenja, tj., otkrivajući značenje u lingvistički nejasnom horizontu egzistencije; analitička filozofija (Wittgenstein i Carnap), u kojem je zadatak filozofije vladati pravilom jezika, koji je umanjen pitanjem što se može reći koherentno i/ili smisleno u propozicijskoj formi koja sama može razaznati istinu od netočnosti; i postmoderna filozofija (Derrida i Lyotard), u kojoj je zadatak filozofije odlučan čin destabiliziranja temelja modernosti, od istine, i od čistih akcija razmišljanja i političkog subjekta.[ii] Pokušaj svakog od ova tri suparnička zadatka filozofije da nametne svoju procesnu „paradigmu“ dostiže malo više nego nametanje gole sile na „tržištu ideja“. Ovo se potvrđuje u stvarnost gdje se filozofija više ne smatra kao tražiteljica istine svijeta i time je smanjena na ograničenu sferu, koja samo osigurava neprekinut protok kapitalističkih tržišta. Istina kao filozofska kategorija time postaje porobljena od strane nemislećih tržišta kapitalizma: filozofija u službi baruna razbojnika. Instanciranje istine time je brutalno reducirana na vježbanje čiste i posredničke sile u različitim područjima svijeta. Read more

Teologija nasuprot neoliberalizmu

(Iz uvoda knjige Paul’s New Moment – Continental Philosophy and Future of Christian Theology autora Johna Milbanka, Slavoja Žižeka i Crestona Davisa, preveo Vanja Mirosavljević)

518gGa3YB1LU trenutku kada  kapitalistički svijet puca po šavovima, možemo zastati i zapitati se: što se dogodilo ozbiljnim ljevičarskim prosvjedima protiv nepravedne i dehumanizirajuće logike globalnog kapitalizma? Nekoliko zadnjih desetljeća, svaki pokušaj kritike unutrašnje tamne logike kapitalizma jednostavno je odbačena kao passé (ili anti-američka). Ali sada, kada se neizvjesno naginjemo ka rubu potpunog  financijsko-kapitalističkog kolapsa, možemo se zapitati  zašto i pod kojim kulturološkim uvjetima je prava kritika ljevice sustavno marginalizirana do neegzistencije. Nije li inteligencija potpuno podbacila u imenovanju i identificiranju opasnosti pohlepe ugrađene u samu srž struktura kapitalističke komodifikacije. Može li itko, ili bilo koja disciplina, progovoriti? Read more

Pedeset godina Koncila. Gdje smo, kamo smo došli i kako dalje?

 

Gledajući Mad Mene ilitiga Momke s Madisona, pobliže se vidi doba u kojem je započeo pred pedeset godina Drugi vatikanski koncil. Valja još dodati Kubansku krizu. Ludu utrku za oružjem, svemirsku utrku. Zavladao je osjećaj kraja vremena. A to se zbiva u lošem dobu. Tada Ivan XXIII. saziva Koncil. Čiji kraj neće doživjeti. Koncil je čudo vjere. Dokaz da Duh Sveti nije napustio svoju Crkvu. Tko hoće čitati o Koncilu, ima pregršt toga. Meni je više cilj ovdje pisati, iz moje perspektive, što je ostalo od toga Koncila.

Prvo ćemo o dobrim stvarima. Suspendiran je latinski iz bogoslužja. Kojeg je doduše Benedikt XVI. vratio nazad na mala vrata, ali ipak od nekog jačeg oživljavanja latinskog bogoslužja neće biti tako uskoro. Narodni jezik, blago prve Crkve, blago koje su uživali i rani Hrvati (glagoljsko bogoslužje bit će važno u raspravama o jeziku na samom Koncilu), to i dalje živi u Rimokatoličkoj crkvi (koja sebe doduše voli pogotovo od koncila nazivati samo Katoličkom crkvom). Ostala je decentralizacija i veća neovisnost lokalnih biskupa o Vatikanu, iako se to tako ne čini, ali i dalje biskup je poprilični gazda na svome području (osim ako ga Benedikt XVI. ne suspendira na dvije minute, Dajle mi). Ostao je jedan specifičan revival, ponovno ožitvorenje teološkog života i dijaloga. Pogotovo na hrvatskim područjima. Read more

Postoje li danas teizam i ateizam?

Ne znam postoji li Bog ili ne postoji, niti mi se dokazuje jedno ili drugo, ali muče me ozbiljne sumnje postoje li danas uopće još ateizam i teizam kao uvjerenja?

Sveopća ravnodušnost postmoderne pomela je i teizam i ateizam s društvene pozornice. Danas su i ateizam i teizam postale tek pomodne poze, više izvanjske i društveno podržavane statusne forme, nego stvarna uvjerenja. Kod današnjih tzv. „ateista“ je više nešto nalik na „antiteizam“, nekakav pomodan, negativno određen stav koji nastoji dokazati da je svaki oblik vjere u Boga besmislena zabluda. Kod današnjih „teista“ opet nekakav „kvaziteizam“ (koktel anti-ateizma, anti-marksizma, te pseudometafizičkih ideja o Bogu).

Dok se o krizi vjere piše mnogo i naširoko, treba reći kako je i ateizam danas u krizi baš onoliko koliko i teizam. Dok je prije nijekanje Boga od strane ateista osobito bilo vezano uz najteža i najljudskija pitanja patnje i smrti nedužnih, na ugnjetavanja u društvu od strane moćnih, na socijalne i klasne nepravde, danas nijekanje Boga dolazi iz nekakvih pomodnih „dokaza“ i logičkih smicalica. Danas je dovoljno reći „nema Boga“ i čovjek odmah misli da je ateist, kao što je i dovoljno reći „vjerujem u Boga“, i čovjek je odmah vjernik. A ovamo, u stvarnosti nigdje taj vjernik ne pokazuje da je vjernik. Read more

Hrvatski krajevi – teološka Meka i Medina

Pokazalo se da su čak četiri vjerska fakulteta na Sveučilištu u Zagrebu previše, jer ih je dio ostao poluprazan. Novo privatno Hrvatsko katoličko sveučilište uspjelo je popuniti malu kvotu od 40 studenata, no Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu polovica mjesta ostala je nepopunjena: od njih 265 popunjeno je 136. Najlošije je prošao Teološki fakultet »Matija Vlačić Ilirik« s pravom javnosti koji je imao mjesta za 30 studenata, no prijavilo ih se pet, a samo je jedan upisan. Navala je, međutim, bila na Filozofski fakultet Družbe Isusove koji je lako popunio kvotu od stotinjak studenata s 588 prijava. Lošije je prošao Katolički bogoslovni fakultet u Splitu, jer je prema podacima Agencije i SPU-a, umjesto 70 studenata upisao tek njih 14. Slabu, dvadesetpostotnu popunjenost, bilježi i Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu, s 10 umjesto 48 studenata za koliko je imao mjesta.

Mirela Lilek, Fakulteti dupkom puni: indeks za više od 30 tisuća studenata, 08.07.2011., Vjesnik.hr

Prvo što valja reći da je gospođa Lilek pomiješala Katoličko sveučilište sa Sveučilištem u Zagrebu, neovisna su oba jedno od drugoga. Tako da Sveučilište u Zagrebu ima tri “vjerska” fakulteta, a ovo je dobra prilika da se prikaže koje sve visokoškolske teološke ustanove djeluje na područjima gdje žive Hrvati. Read more

Da li je uopće bitno?

Autor: Peter Singer

Preveo: jimbo

Mogu li moralni sudovi biti istiniti ili lažni? Ili je etika, u biti, jednostavno subjektivna stvar koju biraju pojedinci, ili se možda odnosi na kulturu društva u kojem se živi? Možda smo upravo pronašli odgovor.

Među filozofima gledište da moralni sudovi iskazuju objektivne istine nije aktualno od 30-ih godina prošlog stoljeća, kada su logički pozitivisti konstatirali da, zbog nemogućnosti provjeravanja istine moralnih sudova, oni nisu ništa drugo nego izraz naših osjećaja ili stavova. Tako, npr., kada kažemo: „Ne bi smio udariti to dijete“, mi zapravo izražavamo naše neslaganje da se udari dijete, ili ustrajanje da se prestane s udaranjem dijeta. Ne postoji istina vezana uz ovu materiju da li je pogrešno ili nije udariti dijete.

Iako je ovo viđenje etike često bilo dovođeno u pitanje, mnogi prigovori su dolazili od religioznih mislioca koji se pozivaju na Božje zapovijedi. Takvi argumenti imaju ograničeni odziv u većinskom sekularnom svijetu Zapadnjačke filozofije. Druge obrane objektivne istine u etici se nisu pozivale na religiju, ali nisu mogle napraviti manevarski prostor u prevladavajućem filozofskom ozračju. Read more

Sharing Buttons by Linksku