Category: Etika

Etika „Zvjezdanih staza“ /2/

Etničko čišćenje vs čišćenje pamćenja

screencaps_voy_00_09_02-2

            Scenariji „etničkog čišćenja“ i „humanog preseljenja“, koji su obilježili devedesete godine prošlog stoljeća u BiH nisu nešto nepoznato u svjetskoj povijesti, nego prije konstanta čija se brutalnost kroz stoljeća uvećavala i usavršavala. Ono što, nažalost, našu zemlju razlikuje od mnogih drugih prostora sa sličnim iskustvima, jest odsutnost adekvatnog i iskrenog suočavanja s gorom prošlošću. Paralizirajući i nepravedni društveni okvir kojim je samo reartikuliran sukob naroda u BiH i agonija nemogućnosti izgradnje funkcionalne države velika je prepreka nastanku nekog novog društveno-političkog i kulturnog kursa koji bi donio prijeko potrebno čišćenje pamćenja. Još gore, aktualna društveno-politička i kulturna klima ide dodatno u smjeru selektivnog zlopamćenja, cementiranja laži i predrasuda o drugima i o samima sebi.

            Mnogo je literarnih i umjetničkih primjera obrade tema genocida, etničkog čišćenja i planskih istrebljenja čitavih naroda i regija. Jedan od najboljih koje poznam, te stoga smatram itekako korisnim za predstaviti, jest šesta epizoda treće sezone serijala „Star trek: Voyager“, pod naslovom: „Remember“ („Pamti“). Čak i najžešći kritičari ove serije pozitivno su se izrazili o ovoj epizodi, izjavivši da „nisu mogli vjerovati da jedna tako mediokritetska serija može napraviti jednu tako dobru epizodu“. U svega 45 minuta autori su uspjeli predstaviti jedan čitav novi svijet, nekoliko živih likova isprepletenih na različite načine, terapeutski narativ nabijen značenjem, reprezentativni uzorak klasičnog genocida i etničkog čišćenja, ali i iskrenog i beskompromisnog čišćenja pamćenja. Read more

Profesionalni političari, tajkuni i nogometaš

suker

Pišem jako dugo. U zadnjih desetak godina napisao sam najmanje 1000 tekstova, dakle 100 po godini. Minimalno. Na svome blogu, koji slavi 10 godina za koji mjesec, napisao sam 850 tekstova. Kako sam očito naivna i nesposobna budala, za nijedan tekst nisam dobio ni kune. Nisam ja jedini. Internet je omogućio mnogima da bude poput mene. Nabrijani i naivni, ispisali su plahte i plahte teksta. Nekada sam više pisao tako da sam, pomalo sebično, izbacivao što je meni došle na pamet. Zadnjih tri godine, uglavnom, kako sam shvatio većina mojih tekstova je produkt razgovara s mojim prijateljima. Sasvim moguće da je to bilo tako i prije, samo ja nisam to shvaćao. Odnosno, vrlo vjerojatno kako sam bio mlađi, sam sebe sam puno ozbiljno shvaćao. Istina, sad sa skromnih 29 godina mi se čini da sam puno manje zreliji, puno manje pametniji nego s 19. Nisam bio loš s 19. U danim okolnostima, sad bi sebe potapšao po ramenu i rekao si “dobro si to preživio”. Jedino bi šamarao sebe sa 14 i s 15 i objasnio si neke stvari. Ali svako doba ima svoje plusove i minuseve. Jedino i dalje iskreno žalim što živim baš u ovome času. Mislim da je najgori, barem što se tiče Hrvatske. Jer nema nade. Read more

Vrijeme neodgovornosti

bozo1

Hrvatska je mala zemlja koja se oduvijek nalazila na vjetrometini povijesnih zbivanja. Iako u blizini velikih europskih kulturnih cenatara, primjerice Rimu, Veneciji, Beču ili Budimpešti, nikada se nije mogla sasvim otrgnuti od okova provincijalizma. Hrvati i Hrvatska dali su značajne teologe, kao što su Matthias Flacius Illyricus ili u suvremeno doba Miroslav Volf, ali oni nikada nisu pripadali većinskoj Katoličkoj crkvi, nego su bili protestanti, prvi luteran, drugi pentekostolac, koji je i episkopalac. Katolički teolozi kao što su Tomislav J. Šagi-Bunić, Josip Turčinović ili Vjekoslav Bajsić, koji su imali stvarnog utjecaja na hrvatsko društvo u drugoj polovici 20. stoljeća i koji su bili utjecajniji od svakoga kardinala, nadbiskupa ili kanonika, oni se sustavno brišu i ne spominju se. Prepušteni su da budu prokazivani kao nekakvi otpadnici od službene linije. Prije će ih se sjetiti ljudi kao što su npr. Ivan Padjen, nego službena hijerarhija.

Ako uzmemo da je Šagi-Bunić proveo život davajući se za II. vatikanski koncil u smislu toga da se shvati da otajstvo Kristova mističnog tijela i Narod Božji su jedno, tj. Crkva, tj. zajednica ljubavi u kojoj ima mjesta za svakoga, bez obzira na sve, jer Bog, sam u sebi ljubi sebe, a ujedno ljubi svoje Tijelo, koje je Crkva, koje je pak Narod Božji. Ta ljubav ne poznaje granice i ne poznaje narode, poznaje samo čovjeka. Danas će se naći onih na službenoj liniji Kaptola koji će sumnjati u Šagijevo hrvatstvo, a vrlo vjerojatno nije bilo čovjeka u to doba koji je svim srcem svojim izgarao za svoj narod i za svoju domovinu, kao Šagi-Bunić. Ono što je Šagi-Bunić shvaćao, bolje od ostalih, a to je da iz ljubavi izlazi kritičnost, prema sebi, prema svojima, prema svome narodu, bilo onome hrvatskom, bilo onome Narodu Božjem. Što je najbolje, kardinal Kuharić je shvaćao da mu takvi ljudi trebaju. Danas, ljudi kao Šagi-Bunić, Turčinović ili Bajsić, među svećenstvom, ne postoje ni u jednoj nadbiskupiji ili biskupiji hrvatskog govornog područja, od Gradišća pa do Boke. Read more

Crkva, Bog, dijalog i mirotvorstvo

Umro je neki dan splitski konventualac fra Špiro Marasović. Pripadao je onoj skupini postkoncilskih teologa koji su vodili dijalog s komunistima, odnosno ateistima. Naslov jednog od doktorata glasio je: Mogućnost Crkve u teoriji samoupravnog socijalizma. Čitam uvrede na Internetu koje lete iz tabora LGBT jurišnika i pridodane ženskadije nasuprot nabrijanim katolikinjama i katolicima, zajedno s pridodanom četom homofoba koja je jednako ateistička kao LGBT jurišnici, svi samo uživaju u prilici da spominju majku i psa suprotnoj strani. Naravno, ima onih koji su, kao, racionalni, ali sve je to tuga, čemer i jad. Jedno od blaženstava koje Isus spominje i koje ja vrlo često citiram ljudima je ono iz Mt 9,5, a glasi: Blaženi su mirotvorci: oni će se sinovima Božjim zvati! Nekako mi se čini da su svi u ovome sukobu to previdjeli. Jer čisto sumnjam da će neki hrvatski svećenik napisati disertaciju imena Mogućnost Crkve u LGBT teorijama. Read more

Diktatura manjine ili kako je referendum postao opasan

Iza sebe imam jedan završeni i jedan nedovršeni studij. Nedovršeni studij je politologija. Zašto ga nisam dovršio, o tome bi se dala knjiga napisati. Neki vrag sam znao o materiji, imao sam prosjek 4.0, nisam bio odlikaš, ali dobro sam se snalazio u toj znanosti. To nije tema posta. Tema posta je neshvaćanje liberalne demokracije.

Dobar stari profesor Prpić je ludovao kad je netko rekao da je u Hrvatskoj demokracija. Uvijek je naglašavao da nije demokracija, nego je da je liberalna demokracija, jer da se u demokraciji može izglasati da se sijeku glave svima višima od dva metra. Uglavnom gledajući, Ustav je taj koji je temelj svega (nedao ti dobri Bog da si Ustav nazvao zakonom), zakonodavstvo je tu da štiti.  Sustav sam sebe kontrolira. Sustav dobiva legitimitet na izborima. Bilo je to sada već davno, iskreno, život me odnio u drugom smjeru. Ipak pamtim nešto. Ali jedna stvar je bila važna. A ta je da cilj sustava liberalne demokracije da manjina nikako ne može preuzeti vlast nad većinom, da se svaka vlast legitimira na izborima, a ono što je najvažnije, svaka vlast se može promijeniti.

Ne postoji niti jedan dokument o ljudskim pravima kojem se garantira istospolna zajednica kao temeljno ljudsko pravo. Toga nema. To su laži. Bezobrazne laži. Toga nema. To što širom svijeta, iz meni čudnih razloga se nameće državama da uništavaju brak žene i muškarca kao temelj društva, to je drugi par rukava. Ali sumanuto je da militantna manjina od nekoliko glasnih lezbijkih i homoseksualaca nameće čitavoj državi svoj svjetonazor. Read more

Pedeset godina Koncila. Gdje smo, kamo smo došli i kako dalje?

 

Gledajući Mad Mene ilitiga Momke s Madisona, pobliže se vidi doba u kojem je započeo pred pedeset godina Drugi vatikanski koncil. Valja još dodati Kubansku krizu. Ludu utrku za oružjem, svemirsku utrku. Zavladao je osjećaj kraja vremena. A to se zbiva u lošem dobu. Tada Ivan XXIII. saziva Koncil. Čiji kraj neće doživjeti. Koncil je čudo vjere. Dokaz da Duh Sveti nije napustio svoju Crkvu. Tko hoće čitati o Koncilu, ima pregršt toga. Meni je više cilj ovdje pisati, iz moje perspektive, što je ostalo od toga Koncila.

Prvo ćemo o dobrim stvarima. Suspendiran je latinski iz bogoslužja. Kojeg je doduše Benedikt XVI. vratio nazad na mala vrata, ali ipak od nekog jačeg oživljavanja latinskog bogoslužja neće biti tako uskoro. Narodni jezik, blago prve Crkve, blago koje su uživali i rani Hrvati (glagoljsko bogoslužje bit će važno u raspravama o jeziku na samom Koncilu), to i dalje živi u Rimokatoličkoj crkvi (koja sebe doduše voli pogotovo od koncila nazivati samo Katoličkom crkvom). Ostala je decentralizacija i veća neovisnost lokalnih biskupa o Vatikanu, iako se to tako ne čini, ali i dalje biskup je poprilični gazda na svome području (osim ako ga Benedikt XVI. ne suspendira na dvije minute, Dajle mi). Ostao je jedan specifičan revival, ponovno ožitvorenje teološkog života i dijaloga. Pogotovo na hrvatskim područjima. Read more

Šupak

Zaista duboko suosjećam i razumijem ljude – jer sam došao iz privrede – koji ostaju na cesti, čije obitelji su na granici preživljavanja, koji su orijentirani na socijalnu pomoć.

Hrvatski jezični portal kaže ovako:

1. vulg. otvor na kraju debelog crijeva; analni otvor, čmar

2. žarg. onaj koji je pokvaren, onaj koji nije čvrst (u stajalištima); pizdek [baš si šupak; šupak ti je, žarg. strah te je; šupak radi pet banki — dvije banke, žarg. zast. strah te (ga, ju itd.) je, sav se usukao od straha]

Iako vjerujem da među poštovanim čitateljstvom ima onih koji bi radije govorili o definiciji pod točkom jedan, ipak će biti riječ o definiciji pod točkom dva. Doduše, lijepo je da HJP primijetio taj milozvučni kajkavski izraz pizdek. Doduše, on nije toliko popularan među nekajkavcima. Ali treba zamisliti prosječnu kajkavku, 1.6 m, nabrušenu, kako nekom viče pizdek. Tko to nije doživio, ne zna što je propustio. Gospodina na početnoj ilustraciji, točnije njegovo ime ne volim zazivati. Read more

Napredak tehnoloških poduzeća preko ‘krvavih telefona’ i ‘minerala s područja sukoba’

Author: John D. Sutter, CNN

Zovu ih “krvavi telefoni“.

Izraz je povezan s činjenicom da se neki metali koji se koriste prilikom pravljenja pametnih telefona (smartphonea) i elektroničkih naprava (gadgeta) rudare iz sukobima zahvaćenih područja Demokratske Republike Kongo.

Stručnjaci tvrde da “minerali sa područja sukoba” potpomažu jedan od najsmrtonosnijih svjetskih sukoba. Oko 5.4 milijuna ljudi je od 1998. umrlo zbog posljedica sukoba, uključujući bolest i neishranjenost, prema International Rescue Committee.
Read more

Solidarnost. Ništa više!

Poljska milicija brani narod od naroda

Kada je 1980. nastao neovisni poljski radnički sindikat Solidarnost, zasigurno rijetko tko je imao dojam da će se sovjetski lager raspasti za deset godina. U SFRJ se nekako znalo da će sve otići kvragu nakon Titove smrti, odnosno dobar dio ljudi je vjerovao da će JNA zavesti staljinističku diktaturu (a nije da se nisu trudili i da Veljko Kadijević nije imao najbolju namjeru to učiniti 1991.). Solidarnost je nastala među radnicima katolicima. U tom sindikatu našli su se ljudi svih političkih uvjerenja, od desnih do lijevih. Cilj, dobrobit poljskog radnika.

Jedna od stvari koje se sve manje spominje vezano uz Alojzija Stepinca, da je kao nadbiskup-koadjutor ustrojio Caritas. Obljubljena organizacija, pogotovo za vrijeme komunizma, izgubila je zadnjih godina na sjaju zbog ogavnih događaja u Brezovici koji će i nakon smrti pratiti Jelenu Brajšu. Činjenica ostaje od 1934. do danas Caritas u Hrvata, napravio je puno dobra.

‘Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.’ Tada će mu pravednici odgovoriti: ‘Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?’ A kralj će im odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!’ (Mt 25,35-38) Read more

Robo-etika i obavještajna zajednica

Autor: dr. Patrick Lin

Preveo: Jimbo

Prošli mjesec filozof Patrick Lin je ponio izvještaj o etici robota na skupu koji je organizirao In-Q-Tel, tvrtka pod CIA-om. Izvještaj je temeljit i potresan za obavještajne službe koje se odluče za razvijanje različitih vrsta robota.

 

Roboti zamjenjuju ljude na bojišnici – ali mogu li oni također biti podvrgnuti ispitivanju i mučenju?  U tom slučaju zaobišao bi se ozbiljni etički konflikt između liječnikove dužnosti da nikome ne našteti i njihove upitne uloge pri nadzoru životnih znakova i zdravlja ispitanika. S druge strane, Hipokratova zakletva se ne bi odnosila na robota, iako sama njegova egzistencija postavlja nove dileme.

Etika vojnih robota se brzo razvija, ako je suditi po vijestima i akademskim istraživanjima. Ipak, malo se raspravlja o robotima u službi nacionale sigurnosti i špijunaže, sveprisutnim aktivnostima u pozadini. Iznenađujuće, ako se uzme u obzir da se većina vojnih robota koristi za nadzor i izviđanje, a trag njihovih najkontroverznijih aktivnosti vodi do Središnje Obavještajne Agencije (CIA) – kada su korišteni u ciljanim udarima protiv osumnjičenih terorista. Ovaj mjesec se letjelica CIA-e – RQ-170 Sentinel – srušila i netaknuta dopala u ruke Iranca čime je otkriven dio američkog špijunskog programa u nestabilnoj regiji.

Američka obavještajna zajednica je zasigurno jako zainteresirana za etiku robota. U najmanju ruku, ne žele biti podvrgnuti javnoj kritici budući da bi to moglo otežati razvoj programa, rasipati sredstva i otežati međunarodnu potporu. Mnogi u vladi i politici se također istinski brinu oko „činjenja ispravne stvari“ i utjecaja vojne tehnologije na društvo. Shodno tome, In-Q-Tel – tvrtka CIA-e („Q“ je ‘hommage’ geniju za tehnološke naprave iz James Bond filmova) – me je pozvala da podnesem izvještaj obavještajnoj zajednici o etičkim iznenađenjima u njihovom djelokrugu koji premašuju poznate brige oko narušavanja privatnosti i ilegalnih atentata. Ovaj članak se temelji na tom izvještaju, i iako se pozivam uglavnom na američku obavještajnu zajednicu, ova rasprava se također može odnositi i na programe u inozemstvu. Read more

Sharing Buttons by Linksku