Category: Društvo

Gastarbeiterroute

Ljudi se od pamtivijeka sele. Samo mijena stalna jest. Prije se uglavnom selilo zbog nomadskog načina života. Obrsti sve što ima i haj’mo dalje tražiti. Zatim se počelo seliti zbog ratova, zbog bolesti i što sve ne. U moderno doba smo upoznali i seobu radništva. Na području bivše Jugoslavije je bila jako zastupljena. Ne između pojedinih mjesta u samoj Jugoslaviji, koliko prema Austriji i Njemačkoj. Ta ne kaže se džabe da je najsjevernija točka Jugoslavije Wien Südbahnhof (koji se, usput rečeno, ruši i gradi novi, veći kolodvor). Ili nisu bezveze ex-Yu četvrti po Münchenu, Frankfurtu, Berlinu, Stuttgartu … Eto u Beču, u četvrti Ottakringer, glavna ulica se zove de iure Ottakringerstraße, ali je de facto Balkanstraße. Nismo samo mi bili te sreće (tj. generacija naših roditelja i djedova) već su i Turci išli. Read more

Zeitgeist je odrastao?

Zeitgeist: Moving Forward (2011.)

Prvi Zeitgeist (2007.) odmah po izlasku je podigao veliku prašinu. Na velikom broju foruma se pisalo o Zeitgeistu kao ‘lučonoši’ istine, manifestu protiv svih nepravdi i filmu koji će zauvijek promjeniti živote ljude. Uglavnom je ovakav odjek imao među srednje-obrazovanim nekritički raspoloženim slojem pučanstva.

S druge strane, znanstvena zajednica je ovaj film primila, najblaže rečeno, s velikom skepsom. Autoru se zamjeralo na velikom broju činjeničnih netočnosti i kvaliteti argumenata. Mnogi kritičari su ovom filmu dali etiketu ‘propagandističkog smeća’.

Treća skupina je još zanimljivija – uglavnom se radilo o pobožnim vjernicima koji su parcijalno prihvatili film. Dijelovi o 9/11 uroti i monetarnom sustavu su aposlutno istiniti, ali prvi dio o religiji (tj.  o ‘mitu Krista’) je odbačen kao ‘ateistička urota’ i drugima se film preporučavao bez gledanja tog prvog dijela (‘The greatest story ever told’) jer bi mogao biti ‘za vjeru poguban’ – i stoga bi trebao biti stavljen na indeks. Read more

Čudesno biće intelektualac

Najpoznatiji hrvatski intelektualac u ovom turobnom trenutku.

Imao sam jednog profesora koji se hvalio da se samo druži s intelektualcima. Sa studentima se nikad nije htio pretjerano družiti, što je valjda impliciralo da nismo dovoljno intelektualni. Ima tih ljudi koji često započinju svoje izjave “Ja, intelektualka/intelektualac”, kao da su od Boga odabrani da imaju mišljenje o svemu živom i mrtvom, a to da imaju mišljenje o svemu, tako je normalno, iako često baš i nemaju previše veze o čemu pričaju. Jedino što je gore kad netko koristi ruski termin “inteligencija” u smislu skupa obrazovanog stanovništva koje eto diše da bi intelektualiziralo i branilo intelektualne boje u klasno podijeljenom društvu, a sve u cilju da bi smo napredovali prema svjetloj budućnosti. Također, ako gledate “Nedjeljom u dva”, moći ćete primjetiti kako se pojedinci na SMS-ovima potpisuju kao “intelektualka” ili “intelektualac”, implicirajući da su svi ostali neobrazovana stoka, iako s obzirom na stanje sms-ova kod Lepog Ace Stankovića, zaista se čini da je hrvatski pravopis nekakva čudna knjiga koja se može naći u javnim i školskim knjižnicama, te kod kroatista i koje preostale zalutale dušice. Istina, sad će netko kriknuti: “A koji je pravopis služben, kad ih imamo barem četiri?”. Istina, ima ih puno, ali razlikuju se u sitnim detaljima. Read more

Gdje je nestao novinar?

Danas se uglavnom svi slažu da je kriza novinarstva. Kriza u novinarstvu nastupila, gorke li ironije, ni više ni manje nego na vrhuncu informacijskog doba . Sada, kada smo svakodnevno izloženi bombardiranju nebrojivim količinama informacija čiji su nositelji upravo novinari, postavlja se pitanje zašto je novinarstvo postalo profesija uglavnom polupismene horde ćata plaćenika? Uglavnom se možemo složiti da je kriza moralnih vrijednosti pogodila etose svih zanimanja i struka, a kako smo izloženi tom konstantnom informacijskom bombardiranju, time nam je možda i najvidljiviji narušeni novinarski etos. Na kraju krajeva, ako jedan vođa države ima iskrivljeni (bolje rečeno uništen) moralni kompas, što sprječava novinara da ima ili da razvija svoj ethos. Apsolutno ništa. Kud svi Turci, tud i mali Mujo. Read more

Izborimo se za vladavinu prava

Sudbina države je u narodu. U građanima, da budem precizniji. Predizborna pričanja političara o pravDI?, pravu, moralu i poštenju su vrlo vjerodostojna, u smislu izreke našeg naroda: “Tko o čemu, kurva o poštenju.” Svima je, pogotovo sada, jasno da vladavinu prava ne može iznjedriti niti jedna politička opcija nego isključivo mi građani. Kako bi rekli polupismeni anarho-pankeri: “Da izbori išta mijenjaju, bili bi ilegalni”.

Ipak, sam nisam pobornik anarhističkih ideja, ali moram se složiti da izbori baš i nisu od prevelike koristi za nas građane, i da se mi građani ipak moramo pobrinuti sami za sebe. Naravno ne u smislu da formiramo oružane milicije i da provodimo svoju pravdu. Za početak bi bilo sasvim dovoljno da samo malo razvijemo građanske hrabrosti, a ne bi nam ni solidarnosti malo škodilo.   Read more

Kulturno bratstvo-jedinstvo ili borba za kulturnu hegemoniju?

Banja Luko i ta tvoja sela...

Govori hrvatski da te cijela Srpska razumije!

Prije tri godine Hrvatski kulturni centar u Banjoj Luci je odlučio držati tečajeve hrvatskog jezika. Na tečaj se prijavilo 30 polaznika, mladih srpske nacionalnosti što je dakako uvelike iznenadilo djelatnike HKC-a. Naravno da se odmah postavljalo pitanje na svim stranama da kako je moguće da srpska omladina uči hrvatski jezik u kulturnom, administrativnom i političkom, pa ako i hoćete duhovnom središtu Republike Srpske?

Nekada je Banja Luka bio grad s nezanemarivim postotkom hrvatskog življa, koji će biti, sada već se sigurno može reći, nepopravlijvo uništen za vrijeme rata kada počinje sustavan progon Hrvata i Bošnjaka iz grada u kojem je osnovana Srpska Republika Bosna i Hercegovina (kasnije samo Republika Srpska).

No da se vratimo na predratnu Banju Luku. Grad se nalazi na takvom strateškom području da je uvelike bio povezan sa Hrvatskom. Do hrvatske granice (Bosanska Gradiška/Stara Gradiška) udaljen je 30-ak kilometara, a od Zagreba je udaljen možda sat, sat i pol vožnje automobilom. Zbog tih razloga Banja Luka je uvijek na neki način bila naslonjena na Hrvatsku, pogotovo ako se uzme u obzir da se brže može doći do Zagreba nego do Sarajeva ili Beograda. Read more

Sretni blagdani? Ma nemoj!

Dir sitizns of Kroejša end Bosnia end Herzegowina end Woiwodina, meri blagdani!


U onom bivšem komunističkom režimu nije bilo službene proslave Božića. U sedamdesetima i u osamdesetima Božić slavio se puno slobodnije nego nakon rata i prije pada Rankovića, a hardcore komuniste moglo se prepoznat po tome što su npr. baš 25.12. davali ispite (ako su radili u obrazovanju), sazivali nekakve neodgodive sastanke na kraju radnog vremena ili baš onako gnjavili do daske na poslu. S druge strane, čak se na jednom viđenijem komunističkom faksu u Zagrebu 25.12. neslužbeno slavilo. Zanimljivo da je najkomunističkija zemlja Istočnog bloka, Istočna Njemačka nastavila je slaviti nacistički Volksweihnachten, nekakav čudan narodni Božić, bez Krista i onostranosti. Umjesto pastora, imate Katarinu Witt koja pjeva “O Tannenbaum” i drugove. Srećom, Mika Špiljak i Svetlana Kitić nikada nisu zapjevali “Djetešce nam se rodilo”. Read more

Priča o svetom Nikoli

Postoje pretpostavke da sveti Nikola nije postojao budući da ne postoje pouzdani povijesni zapisi, međutim neke priče su ipak utemeljene na činjenicama.Tvrđava svetog Nikole u Šibeniku
Ime “Nikola” dolazi od grčkih rijeci nike što znači pobjeda i laos što znači narod, te bi nekakav prijevod imena Nikola bio Narodni pobjednik. Na grčkom je poznat i kao Νικόλαος ο Θαυματουργός, tj Nikola Čudotvorac.
Točan datum rođenja Nikole, koji će kasnije postati sveti, nije poznat, međutim pretpostavlja se da je to bilo nekad izmedju 260 i 280 godine poslije Krista. Rođen je u Patari, selu koje danas pripada Turskoj.
Bez roditelja je ostao vrlo rano, međutim, sve svoje nasljedstvo iskoristio je za pomaganje drugima. U gradu Miri školuje se za svećenika, pod okriljem svog strica, a nakon njegove smrti postaje biskup, sto je neosporiva povijesna činjenica.

Živio je i djelovao u vrijeme rimskog cara Dioklecijana koji je žestoko proganjao Kršćane. Završio je i u zatvoru. Nakon puštanja sudjelovao je u radu Koncila u Niceju. Iako se njegovo ime nije nalazilo na popisu sudionika, postoje grčki zapisi koji ukazuju na činjenicu da je ipak bio u Niceju. Read more

Mala sirena, Djed Mraz, Pokahontas, iluminati i novi svjetski poredak

Priča prva:

Kako mi imamo naviku da nepogrešivom preciznošću sa Zapada najbrže usvajamo ono najgore, tako se nedavno kod nas pojavio deset-i-kusur-minutni kontroverzni film koji je preplavio internet izazvavši rasprave na forumima, video koji nas pokušava uvjeriti kako je Disneyeva produkcija zlo smišljeno s namjerom da nam uništi porodice i pokvari djecu. Ako ste pogledali ovaj video koji bismo slobodno mogli nazvati Disneyev uvod u anatomiju, sve je tu jasno, kvarni masoni su baš podmuklo napali najmlađe pripadnike našeg društva. Ostaje nejasno samo: što više iritira, kretenska zavjerenička muzika u pozadini ili video i tekst koji gledate. Tvrdnja o subliminalnim porukama u crtićima i reklamama je stara priča, ima tu ponešto i istine, ali što je previše, previše je. Najprije je na udaru najveći neprijatelj svakog gorljivog vjernika: seks. Pa imamo kratki uvod u nebuloznu tehniku kreiranja podsvjesnih seks poruka u crtane filmove kako bi se te, najopasnije od svih poruka, uvukle u dječju podsvijest. Penisi, vagine, gole žene, sve je to izvježbano vjerničko oko pronašlo u crtanim filmovima. Pitam se samo na što naliči podsvijest čovjeka koji nam razotkriva ovu zavjeru crtajući najprije penis, a onda nadograđujući sliku mede ili zeke na njega?! Read more

Sharing Buttons by Linksku