Category: Antropologija

Etika „Zvjezdanih staza“ /2/

Etničko čišćenje vs čišćenje pamćenja

screencaps_voy_00_09_02-2

            Scenariji „etničkog čišćenja“ i „humanog preseljenja“, koji su obilježili devedesete godine prošlog stoljeća u BiH nisu nešto nepoznato u svjetskoj povijesti, nego prije konstanta čija se brutalnost kroz stoljeća uvećavala i usavršavala. Ono što, nažalost, našu zemlju razlikuje od mnogih drugih prostora sa sličnim iskustvima, jest odsutnost adekvatnog i iskrenog suočavanja s gorom prošlošću. Paralizirajući i nepravedni društveni okvir kojim je samo reartikuliran sukob naroda u BiH i agonija nemogućnosti izgradnje funkcionalne države velika je prepreka nastanku nekog novog društveno-političkog i kulturnog kursa koji bi donio prijeko potrebno čišćenje pamćenja. Još gore, aktualna društveno-politička i kulturna klima ide dodatno u smjeru selektivnog zlopamćenja, cementiranja laži i predrasuda o drugima i o samima sebi.

            Mnogo je literarnih i umjetničkih primjera obrade tema genocida, etničkog čišćenja i planskih istrebljenja čitavih naroda i regija. Jedan od najboljih koje poznam, te stoga smatram itekako korisnim za predstaviti, jest šesta epizoda treće sezone serijala „Star trek: Voyager“, pod naslovom: „Remember“ („Pamti“). Čak i najžešći kritičari ove serije pozitivno su se izrazili o ovoj epizodi, izjavivši da „nisu mogli vjerovati da jedna tako mediokritetska serija može napraviti jednu tako dobru epizodu“. U svega 45 minuta autori su uspjeli predstaviti jedan čitav novi svijet, nekoliko živih likova isprepletenih na različite načine, terapeutski narativ nabijen značenjem, reprezentativni uzorak klasičnog genocida i etničkog čišćenja, ali i iskrenog i beskompromisnog čišćenja pamćenja. Read more

Profesionalni političari, tajkuni i nogometaš

suker

Pišem jako dugo. U zadnjih desetak godina napisao sam najmanje 1000 tekstova, dakle 100 po godini. Minimalno. Na svome blogu, koji slavi 10 godina za koji mjesec, napisao sam 850 tekstova. Kako sam očito naivna i nesposobna budala, za nijedan tekst nisam dobio ni kune. Nisam ja jedini. Internet je omogućio mnogima da bude poput mene. Nabrijani i naivni, ispisali su plahte i plahte teksta. Nekada sam više pisao tako da sam, pomalo sebično, izbacivao što je meni došle na pamet. Zadnjih tri godine, uglavnom, kako sam shvatio većina mojih tekstova je produkt razgovara s mojim prijateljima. Sasvim moguće da je to bilo tako i prije, samo ja nisam to shvaćao. Odnosno, vrlo vjerojatno kako sam bio mlađi, sam sebe sam puno ozbiljno shvaćao. Istina, sad sa skromnih 29 godina mi se čini da sam puno manje zreliji, puno manje pametniji nego s 19. Nisam bio loš s 19. U danim okolnostima, sad bi sebe potapšao po ramenu i rekao si “dobro si to preživio”. Jedino bi šamarao sebe sa 14 i s 15 i objasnio si neke stvari. Ali svako doba ima svoje plusove i minuseve. Jedino i dalje iskreno žalim što živim baš u ovome času. Mislim da je najgori, barem što se tiče Hrvatske. Jer nema nade. Read more

Etika „Zvjezdanih staza“ /1/

Ususret referendumu: rodna ideologija vs. ugnjetavanje manjina

STTNG517TheOutcast18_zps9b0f7431

„Zvjezdane staze“ su serija koja fascinira, nadahnjuje i zabavlja mnoge tijekom zadnja 4 desetljeća. Osim maštovitih nagađanja o budućnosti, „Zvjezdane staze“ na nejeftin način obrađuju mnoge zamršene etičke, socijalne, religijske, političke, kulturalne, i druge svakodnevne teme, pokazujući nam kako će današnji etički problemi i predmeti debata biti prisutni i u budućnosti, ma koliko god naš svijet bude više (ili čak manje) razvijen nego danas.

Cijelu seriju prožima određena filozofija nade, optimizma i odgovornosti prema svemu stvorenom, po čemu se na nekim točkama približava monoteističkim religijskim konceptima. Unatoč tome, a zbog toga što se Gene Roddenbery izjašnjavao kao agnostik i sekularni humanist, te zbog toga što se u seriji rijetko ili nikako spominju Bog, kršćanstvo ili druge religije, mnogi su seriju etiketirali kao antireligijsku. No, sam sadržaj serije ušutkuje sve prigovore. Naime, u „Zvjezdanim stazama“ se na uzvišen i jako dobar način obrađuju religijske teme, pa makar i bez mnogo njihova eksplicitnog spominjanja. Read more

Prekretnica

croatia-16-1(Slika: Jean-Claude Coutausse, Osijek 1991. )

Problem ove države i ove zemlje, a posredno onda i ovoga naroda koji živi i izvan ove zemlje, postao je to da su Hrvati generalno nesretni narod. Kako nazvati Zorana Milanovića nego jednom velikom nesrećom. Najveća nesreća s njime to da uopće ne shvaća kakvo zlo čini. On ne samo da je uvjeren, nego ovdje mora ići posuđenica iz srpskoga jezika, on je doslovce ubeđen da dobro radi. Kao kakvo zlo razmaženo derište, on i njegovi trabanti zaveli su zemlju u crno. Koliko sam puta napisao nešto slično u protekle dvije godine. Dosadilo mi je pisati ove riječi, ali one se jednostavno moraju pisati. Hrvatska i Hrvati, u duhovnom, u socijalnom i u etičkom smislu su trenutno bolestan narod. Dijagnoza se zna, ali pravo pitanje je, kada će konačno početi terapija?

Jeftina demagogija profila don Ivan Grubišić ovdje jednostavno ne prolazi. Koliko je šteta taj samoljubivi pop napravio. Star je i neka se goni u vražju mater. Mi se nalazimo na prijelomnom razdoblju za jedan narod i jednu državu, vrlo jednostavno ili ćemo se izvući iz močvare ili ćemo potonuti u tuđa i vlastita govna i neće nas biti. Ako Njemačka od 80 milijuna stanovnika funkcionira ili Poljska od 40 milijuna, onda 20 ili 10 puta manja Hrvatska jednostavno mora profunkcionirati. Valjda je sada već svima došlo do mozga da Marx je izvanredan bio po pitanju analize (rješenja mu pak nisu funkcionalna), dakle ekonomija je središte suvremenog života. Ako se pobliže i kvalitetno čita Novi zavjet i gleda socijalna slika Palestine prvog stoljeća, to je bio dozlaboga osiromašen narod, narod koji nije mogao raditi, narod kojeg je rimska uprava u liku milanovićevsko-linićevskog Pilata crpila s porezima, prirezima, narod koji je bio doslovce gladan. Oko 40 godina poslije Isusove smrti na križu, taj narod je bio uništen na svojoj postojbini i raseljen. Rimljani su 70. dokrajčili Židove. Nas čeka ista sudbina ako se ne trgnemo. Neće nas biti. Read more

Kršćanska civilizacija 1700 godina poslije Edikta

Većina mojih prijatelja su zapravo ateisti, agnostici ili su totalno rezignirani po pitanju boga/Boga. Poznajem relativno dosta muslimana. Čak imam i prijatelja vjernika-kršćana, bilo bi čudno da nemam. Doduše, sasvim iskreno, sa svim svojim manama, nedostacima, krivim procjenama, čak i različitim križarskim pohodima, različitim oblicima Inkvizicije, od one Rimske pa do najgore Španjolske, s protestantskim paljenjem “vještica, sa često zatvorenim kršćanskim ustima kada je trebalo vikati da se svijet drma, smatrao sam, smatram i nešto mi se čini da ću smatrati, kršćanstvo je najbolja religija, kršćanstvo pruža najbolje civilizacijske osnove za bilo kakav razvoj. Za Krista, pod time mislim za Krista u svakodnevnom životu, u društvenoj stvarnosti se treba boriti, treba se zalagati. Jer Krist je rekao: Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života. (Iv 8,12) Read more

Crkva, Bog, dijalog i mirotvorstvo

Umro je neki dan splitski konventualac fra Špiro Marasović. Pripadao je onoj skupini postkoncilskih teologa koji su vodili dijalog s komunistima, odnosno ateistima. Naslov jednog od doktorata glasio je: Mogućnost Crkve u teoriji samoupravnog socijalizma. Čitam uvrede na Internetu koje lete iz tabora LGBT jurišnika i pridodane ženskadije nasuprot nabrijanim katolikinjama i katolicima, zajedno s pridodanom četom homofoba koja je jednako ateistička kao LGBT jurišnici, svi samo uživaju u prilici da spominju majku i psa suprotnoj strani. Naravno, ima onih koji su, kao, racionalni, ali sve je to tuga, čemer i jad. Jedno od blaženstava koje Isus spominje i koje ja vrlo često citiram ljudima je ono iz Mt 9,5, a glasi: Blaženi su mirotvorci: oni će se sinovima Božjim zvati! Nekako mi se čini da su svi u ovome sukobu to previdjeli. Jer čisto sumnjam da će neki hrvatski svećenik napisati disertaciju imena Mogućnost Crkve u LGBT teorijama. Read more

Diktatura manjine ili kako je referendum postao opasan

Iza sebe imam jedan završeni i jedan nedovršeni studij. Nedovršeni studij je politologija. Zašto ga nisam dovršio, o tome bi se dala knjiga napisati. Neki vrag sam znao o materiji, imao sam prosjek 4.0, nisam bio odlikaš, ali dobro sam se snalazio u toj znanosti. To nije tema posta. Tema posta je neshvaćanje liberalne demokracije.

Dobar stari profesor Prpić je ludovao kad je netko rekao da je u Hrvatskoj demokracija. Uvijek je naglašavao da nije demokracija, nego je da je liberalna demokracija, jer da se u demokraciji može izglasati da se sijeku glave svima višima od dva metra. Uglavnom gledajući, Ustav je taj koji je temelj svega (nedao ti dobri Bog da si Ustav nazvao zakonom), zakonodavstvo je tu da štiti.  Sustav sam sebe kontrolira. Sustav dobiva legitimitet na izborima. Bilo je to sada već davno, iskreno, život me odnio u drugom smjeru. Ipak pamtim nešto. Ali jedna stvar je bila važna. A ta je da cilj sustava liberalne demokracije da manjina nikako ne može preuzeti vlast nad većinom, da se svaka vlast legitimira na izborima, a ono što je najvažnije, svaka vlast se može promijeniti.

Ne postoji niti jedan dokument o ljudskim pravima kojem se garantira istospolna zajednica kao temeljno ljudsko pravo. Toga nema. To su laži. Bezobrazne laži. Toga nema. To što širom svijeta, iz meni čudnih razloga se nameće državama da uništavaju brak žene i muškarca kao temelj društva, to je drugi par rukava. Ali sumanuto je da militantna manjina od nekoliko glasnih lezbijkih i homoseksualaca nameće čitavoj državi svoj svjetonazor. Read more

Šupak

Zaista duboko suosjećam i razumijem ljude – jer sam došao iz privrede – koji ostaju na cesti, čije obitelji su na granici preživljavanja, koji su orijentirani na socijalnu pomoć.

Hrvatski jezični portal kaže ovako:

1. vulg. otvor na kraju debelog crijeva; analni otvor, čmar

2. žarg. onaj koji je pokvaren, onaj koji nije čvrst (u stajalištima); pizdek [baš si šupak; šupak ti je, žarg. strah te je; šupak radi pet banki — dvije banke, žarg. zast. strah te (ga, ju itd.) je, sav se usukao od straha]

Iako vjerujem da među poštovanim čitateljstvom ima onih koji bi radije govorili o definiciji pod točkom jedan, ipak će biti riječ o definiciji pod točkom dva. Doduše, lijepo je da HJP primijetio taj milozvučni kajkavski izraz pizdek. Doduše, on nije toliko popularan među nekajkavcima. Ali treba zamisliti prosječnu kajkavku, 1.6 m, nabrušenu, kako nekom viče pizdek. Tko to nije doživio, ne zna što je propustio. Gospodina na početnoj ilustraciji, točnije njegovo ime ne volim zazivati. Read more

Postoje li danas teizam i ateizam?

Ne znam postoji li Bog ili ne postoji, niti mi se dokazuje jedno ili drugo, ali muče me ozbiljne sumnje postoje li danas uopće još ateizam i teizam kao uvjerenja?

Sveopća ravnodušnost postmoderne pomela je i teizam i ateizam s društvene pozornice. Danas su i ateizam i teizam postale tek pomodne poze, više izvanjske i društveno podržavane statusne forme, nego stvarna uvjerenja. Kod današnjih tzv. „ateista“ je više nešto nalik na „antiteizam“, nekakav pomodan, negativno određen stav koji nastoji dokazati da je svaki oblik vjere u Boga besmislena zabluda. Kod današnjih „teista“ opet nekakav „kvaziteizam“ (koktel anti-ateizma, anti-marksizma, te pseudometafizičkih ideja o Bogu).

Dok se o krizi vjere piše mnogo i naširoko, treba reći kako je i ateizam danas u krizi baš onoliko koliko i teizam. Dok je prije nijekanje Boga od strane ateista osobito bilo vezano uz najteža i najljudskija pitanja patnje i smrti nedužnih, na ugnjetavanja u društvu od strane moćnih, na socijalne i klasne nepravde, danas nijekanje Boga dolazi iz nekakvih pomodnih „dokaza“ i logičkih smicalica. Danas je dovoljno reći „nema Boga“ i čovjek odmah misli da je ateist, kao što je i dovoljno reći „vjerujem u Boga“, i čovjek je odmah vjernik. A ovamo, u stvarnosti nigdje taj vjernik ne pokazuje da je vjernik. Read more

U jaslicam prostim rodio se Bog

Jaslice, dar svetog Franje cijelom svijetu

Nalazeći se svake godine usred zime pred misterijem ulaska živoga Boga u ovaj neperfektni svijet, čovjek se mora živo čuditi takvome Bogu koji siđe u prašnjavu okupiranu Palestinu da bi se objavio. Kralj nad kraljevima.  Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni. (Iz 9,5)

On trpi čim se rodi. Do sada nisam vidio dobar članak ili kakvu knjigu o božićnim pjesmama u Hrvata. Prave male teologije. Biblijske utemeljene. Kako je to znao govoriti fra Jerko Fućak, prevodilački sudrug fra Bonaventure Dude, blaga i dobra osoba, još jedan kojega je domaća Crkva uspješno zaboravila. Ja bih rekao gotovo protestantski biseri u Latinskoj Crkvi, hrvatska specifičnost. Tako malen narod, a toliko stihova. Naravno, melodije su dolazile iz različitih smjerova. Od Venecije, preko njemačkih krajeva, pa sve od Češke i Slovačke, a neke su samo naše. Ali pjesme su specifično hrvatske. Ono nešto naše u sveopćem kršćanskom univerzalizmu. Ima li išta radosnije i dječje nego nježno reći Isuse mileni, Bože moj, srce ti dajem da sam tvoj. Doduše, na Internetu, možete naći ovaj biserčić http://www.croatianhistory.net/etf/bozic.html. Nije puno, ali veseli. Read more

Sharing Buttons by Linksku