Author: nedorecen

Napredak tehnoloških poduzeća preko ‘krvavih telefona’ i ‘minerala s područja sukoba’

Author: John D. Sutter, CNN

Zovu ih “krvavi telefoni“.

Izraz je povezan s činjenicom da se neki metali koji se koriste prilikom pravljenja pametnih telefona (smartphonea) i elektroničkih naprava (gadgeta) rudare iz sukobima zahvaćenih područja Demokratske Republike Kongo.

Stručnjaci tvrde da “minerali sa područja sukoba” potpomažu jedan od najsmrtonosnijih svjetskih sukoba. Oko 5.4 milijuna ljudi je od 1998. umrlo zbog posljedica sukoba, uključujući bolest i neishranjenost, prema International Rescue Committee.
Read more

Vojna arheologija

Nekako dok sam se vraćao sa Željave razmišljao sam o NATO-voj akciji u Libiji i novinskom članku kako se NATO-ove snage nisu pripremile kako treba. Dali su primjer sa švedskim vojnim avionima koji su došli u bazu na jug Italije, Sicilija, Sigonella, odakle su vojni zrakoplovi zemalja sudionika polijetali prema Libiji. Kada su trebali napuniti kerozin, shvatili su da eskadrila Švedskih aviona koristi benzin (koji se koristi za osobne automobile) a tog goriva nije bilo u bazi, jer avioni koriste kerozin. Koliko je to tada bilo smiješno (jedan švedski pilot hrvatskih korijena, a koji nije mogao reći da li on sudjeluje ili ne, mi je potvrdio to), toliko je to s druge strane od velike koristi. Švedska je još tokom WWII donjela taktiku o disperziranom razmještaju objekata namjenjenih zrakoplovstvu. Činjenica je da je sama zrakoplovna baza najranjiviji dio zrakoplovstva u slučaju rata. Bombarderi prođu PZO, ispuste bombe na pistu i dok se ta pista ne popravi, desetine aviona koji su smješteni na dotičnom aerodromu je van upotrebe.Šveđani su u vojnu doktrinu uveli gradnju bunkera i/ili bušenje planina uz vojne aerodrome, gradnju više paralelnih pista u zrakoplovnoj bazi i korištenje cesta u svrhu sletanje/polijetanja aviona ako su piste u blizini onesposobljene. Read more

Dani otvorenih vrata

Ili kako smo postali aktivni muzej

Dana 25.05.2011. sitnom obavijesti na stranicama Ministarstva obrane Republike Hrvatske objavljeno je da je 26.05.2011. Dan otvorenih vrata Hrvatskih vojarni. Kada civili mogu ući u vojnu bazu, razgledati i slikati izložene primjerke. Meni je u Zagrebu bila najbliža zračna baza Pleso.

Htio sam otići i vidjeti kako to izgleda. Angažirao sam frenda koji ima prijevozno sredstvo da odemo to vidjeti. Radni dan je, pristup bazi je od 9 do 16h. Ne odgovara nikako ali ajmo doći ranije pa na lijepe smeđe oči srediti raniji ulazak. Na dolasku pred ulaz u zračnu bazu, pitamo stražara gdje se može javiti da smo došli na “Dan otvorenih vrata”. “Na čega?” – upita stražar. Dan otvorenih vrata, kada i civili smiju ući u vojni kompleks gledat, slikat i isprobat. Samo da upita.

Izašao je pred nas natporučnik Goran Seretin, koji je bio zadužen za prijem civila u vojnu bazu. Uzeo nam je osobne i pokazao gdje smijemo parkirati unutar baze. U debeloj hladovini. Iza nas je došlo još 3 ili 4 osobe koje su također došle malo ranije da obiđu Hrvatsku zračnu silu. Natporučnik nam je dodjelio pilota Amira Viteza (zaboravio čin). On nas je laganim korakom proveo kraj stroja koji je vježbao za subotnji mimohod do ulaska na aerodromski dio baze. Seretin je rekao da smijemo slikati izvana ali ne i unutra (kabinu) na što mu se jedan drugi natporučnik nasmijao i izrekao nešto u stilu – “pa danas i djeca mogu naći na internetu unutrašnjost miga i kompletni priručnik za sastaviti i rastaviti 21icu. Šta zajebavaš narod”. Ali Seretin je ostao pri svome 🙂 Read more

Objekt Klek

Prelaskom GP Izačić do kojeg smo došli iz Bihaća, ide se ravno do Ličkog Petrovog Sela gdje se skreće lijevo na prirodnu zavalu podno planine Plješivice a ponad Bihaćkog bazena. Pretpostavljam da je većina shvatila da se radi o vojnom aerodromu sa podzemnim objektom Klek, radarskim položajem Gola Plješivica i vojarna Željava (komanda baze). Read more

Mješavine pića na bazi piva

U ovu vrstu piva možemo svrstati bilo koje piće pomiješano s pivom. Iako oni “hardcore” ljubitelji piva govore da to nije pivo nego sokić, u pripremi se koristi pivo pa ga tako i većina smatra kao vrstom piva. Pa i pivo s pivom kao što je rezano pivo spada u mješavinu pića na bazi piva. U Hrvatskoj je popularno samo u kućnoj radinosti i nosi razno nazivlje ovisno od kraja do kraja. Tako imamo recimo Dizel, Tursko pivo, Cola pivo … jedino tvornički proizvedeno pivo koje je zapravo mješavina, i to ne piva i drugog pića nego drugog piva je Kasačko pivo iz Pivovara Ličanka. Do prije nekoliko godina se proizvodila mješavina limunovog soka i piva u bocama od 0.33L pod imenom Bikers ali, kako došlo tako o’šlo.

Većini ljudi na spomen mješavine pića na bazi piva će prvo na pamet pasti Radler. To je danas najpoznatija mješavina te će o njoj tu najviše i biti riječi. Read more

Gastarbeiterroute

Ljudi se od pamtivijeka sele. Samo mijena stalna jest. Prije se uglavnom selilo zbog nomadskog načina života. Obrsti sve što ima i haj’mo dalje tražiti. Zatim se počelo seliti zbog ratova, zbog bolesti i što sve ne. U moderno doba smo upoznali i seobu radništva. Na području bivše Jugoslavije je bila jako zastupljena. Ne između pojedinih mjesta u samoj Jugoslaviji, koliko prema Austriji i Njemačkoj. Ta ne kaže se džabe da je najsjevernija točka Jugoslavije Wien Südbahnhof (koji se, usput rečeno, ruši i gradi novi, veći kolodvor). Ili nisu bezveze ex-Yu četvrti po Münchenu, Frankfurtu, Berlinu, Stuttgartu … Eto u Beču, u četvrti Ottakringer, glavna ulica se zove de iure Ottakringerstraße, ali je de facto Balkanstraße. Nismo samo mi bili te sreće (tj. generacija naših roditelja i djedova) već su i Turci išli. Read more

Urbani mit: Thulava baba

U urbanim mitovima balkanske mitologije vrlo često možemo naći neki mit u kojem se traži rupa u zakonu ili se zakon zaobilazi na groteskne načine, e kako bi se što više omastio brk.

Ljudi iz naših krajeva često idu na skijanje. Netko preko agencije autobusom, netko preko agencije ali svojim autom, netko nešto treće. Jedan ode zatim u BiH na Kupres ili Vlašić, drugi će u Francusku u Val d’Isere, treći u Austriju u Nassfeld, u Sloveniju na Vogel, u Italiju u Sestriere …. svuda skijaš voli otići. I kao i svi mi voli što više uštediti. U našim krajevima se štedi na svakojake načine, koji u trenutcima graniče i s ludilom i s groteskom. Read more

Zadnja pošta EU

Od prošle godine, ne sjećam se točno kada, promijenjen je zakon o vrijednosti robe koja ne podliježe carinjenju u Republici Hrvatskoj. Prije je bilo 300kn neovisno o načinu uvoza robe u RH. Promjenom zakona mijenja se iznos robe koji se može unijeti bez carinjenja. Ako sami uvozite robu onda je to 1000kn, ako putem pošte ili kurirske službe onda je to 160kn.

Upravo ovaj potonji iznos predstavlja problem kad se nešto naručuje putem ebay-a, ili općenito bilo čega putem online trgovina, a čemu vrijednost prelazi 160kn. S tim da u iznos od 160kn ulazi i poštarina, ne samo iznos robe. Koliko je to glupo ili ne je za neku drugu temu. Uglavnom, mi smo navikli tražiti rupu u svakom zakonu pa smo tako se sjetili jedne stare dobre poštanske usluge kako bi izbjegli limit od 160kn. Read more

Privatnosti đe me nađe

Jučer se dogovorih naći s frendom na pivi. Jednoj od onih iz prethodnih postova. Ja tamo njega nema. Kaže da je zaštopo wc. Zaboli me šta radiš, dovuci dupe u pivnicu. Dok njega nema brojim zvijezde ali svjetlo je pa se ne vide. Vadim mobitel i idem čitati malo stranih portala da mi ne bude muka od hrvatskih novinarčića i njihove neukosti u pisanoj riječi i životu. Pronađem članak o Facebook privatnosti. Pročitam i zapitam se šta je to privatnost. Read more

Razmišljanja o Ožujskom

Sećaš li se Dolly Bell? Ja bogami ne. Al’ se sjećam nekad davno, u jesen 2004. godine da je Zagrebačka pivovara pustila na tržište dvostruko sladno pivo Ožujsko Strong, sa sloganom „Snaga je u okusu“. Meni je bila snaga tog piva u jačem okusu nego što ima Ožujsko pivo. Imalo je i više udjela alkohola u volumenu – umjesto 5.2%, Strong je imao 6.5%. Svidjelo mi se. Preferirao sam ga više nego Ožujsko pivo. Ali, pivo je bilo na tržištu nešto više od 2 godine, da bi ga povukli sa tržišta pred sam kraj 2006. Kako došlo tako o’šlo, što bi rek’o narod. Prošlo otad mnogo bajrama ali Babo Atif … pardon … Ožujsko Strong se nije vratilo. Razlog – po mailu koji sam dobio iz Zagrebačke pivovare – „Bio je to proizvod specifičan za hrvatsko pivarsko tržište, sa specifičnim udjelom alkohola (6,5%), koji se nakon početnog interesa nije uspio pozicionirati na tržištu.“. Mislim da su tu sasvim u pravu, a razlog zašto je tako ne znam. Možda zato što nismo navikli uživati u konzumiranju različitih alkoholnih pića, a možda i zato što je to domaće pa nije dobro. Vrag će ga znati.

Read more

Sharing Buttons by Linksku