Author: Bigbanitu

Etika „Zvjezdanih staza“ /2/

Etničko čišćenje vs čišćenje pamćenja

screencaps_voy_00_09_02-2

            Scenariji „etničkog čišćenja“ i „humanog preseljenja“, koji su obilježili devedesete godine prošlog stoljeća u BiH nisu nešto nepoznato u svjetskoj povijesti, nego prije konstanta čija se brutalnost kroz stoljeća uvećavala i usavršavala. Ono što, nažalost, našu zemlju razlikuje od mnogih drugih prostora sa sličnim iskustvima, jest odsutnost adekvatnog i iskrenog suočavanja s gorom prošlošću. Paralizirajući i nepravedni društveni okvir kojim je samo reartikuliran sukob naroda u BiH i agonija nemogućnosti izgradnje funkcionalne države velika je prepreka nastanku nekog novog društveno-političkog i kulturnog kursa koji bi donio prijeko potrebno čišćenje pamćenja. Još gore, aktualna društveno-politička i kulturna klima ide dodatno u smjeru selektivnog zlopamćenja, cementiranja laži i predrasuda o drugima i o samima sebi.

            Mnogo je literarnih i umjetničkih primjera obrade tema genocida, etničkog čišćenja i planskih istrebljenja čitavih naroda i regija. Jedan od najboljih koje poznam, te stoga smatram itekako korisnim za predstaviti, jest šesta epizoda treće sezone serijala „Star trek: Voyager“, pod naslovom: „Remember“ („Pamti“). Čak i najžešći kritičari ove serije pozitivno su se izrazili o ovoj epizodi, izjavivši da „nisu mogli vjerovati da jedna tako mediokritetska serija može napraviti jednu tako dobru epizodu“. U svega 45 minuta autori su uspjeli predstaviti jedan čitav novi svijet, nekoliko živih likova isprepletenih na različite načine, terapeutski narativ nabijen značenjem, reprezentativni uzorak klasičnog genocida i etničkog čišćenja, ali i iskrenog i beskompromisnog čišćenja pamćenja. Read more

Bosna i Hercegovina, kamenčić u europskoj cipeli

?????????????????Puna su usta „europskog puta“ bosanskohercegovačkim političarima i raznoraznim međunarodnim ekspertima i diplomatima upletenima u neizvjesnu sudbinu ove zemlje. „Približavanje zemlje europskim integracijama“ jedna je od sintagmi koje se najradije i najčešće primjenjuju u ovdašnjem medijskom i društveno-političkom diskursu, istodobno, međutim, s mnogo neodređenosti, nesnalaženja, manjka sadržaja i dobre volje koji ju prate. Po trenutnom društvenom razvoju BiH je više na „latinoameričkom“ putu, putu koji vodi u stvaranje država-radnih logora kojima upravljaju desničarske vojno-tajkunske elite, uz blagoslov logorskih kapelana, a u kojima u nehumanim uvjetima rade čitave društvene klase, negoli na tobožnjem „europskom putu“.

Dakako da „europski put“ označava jednu od posljednjih šansi za stabilizaciju i opstanak BiH. BiH treba Europsku Uniju jer bi se bez njenog institucionalnog nadzora i posredovanja vrlo vjerojatno raspala. Osim djelovanja institucija koje svojim radom nadomještaju nepostojeći konsenzus i odluke potrebne za funkcioniranje države BiH, tu je i nezanemariva financijska pomoć: samo od 2007 do danas je EU pomogla BiH s više od 600 milijuna Eura. Iz perspektive BiH Europa izgleda kao jedina šansa za bolju budućnost. To mišljenje dakako ne dijele mnogi predstavnici političkih elita u BiH koji se plaše da će ih novi europski pravni okvir pomesti zbog njihovih tranzicijskih kriminalnih radnji.

Pitanje je, međutim, kako izgleda Bosna i Hercegovina iz perspektive Europe? Read more

Kad proroci utihnu

Mute

I među sobom i unutar sebe svjetske su religije prema njihovom odnosu prema svijetu i ulozi u društvu podijeljene u dva modela: mistične (npr. budizam) i proročke (židovstvo, kršćanstvo, islam). Prostore Bosne i Hercegovine zapala je specifična sudbina da na njima već stoljećima obitavaju sve tri najveće svjetske proročke religije, koje – ako je vjerovati statistikama – predstavljaju mjerodavni svjetonazor i životno uvjerenje za više od 95% stanovništva ove malene zemlje.

S obzirom na koncepciju uređenja društava i država u kojima su kroz povijest djelovale, ove tri proročke religije se razlikuju u mnogim pitanjima, ali svima trima im je po definiciji zajedničko uporno pozivanje na socijalnu pravdu i na pozitivan odnos prema siromašnima, marginaliziranima, obespravljenima.

E ako je to sve tako, logično je pitanje: kako onda u državi u kojoj (najmanje) 95% stanovništva pripada religijama koje se po svojoj biti zalažu za socijalnu pravdu, ugrožene, siromašne, obespravljene…, ima toliko socijalne nepravde, toliko gladnih, siromašnih, obespravljenih na koje se nitko više i ne obazire? Još čudnije: kako je moguće da se u državi u kojoj preko 95% stanovništva pripada religijama koje su po definiciji proročke – tj. koje po definiciji ne smiju šutjeti na nepravdu nego ju prokazuju i raskrinkavaju – na prste mogu nabrojati ljudi koji se otvoreno i beskompromisno suprotstavljaju boguvapijućim socijalnim nepravdama (i da budemo pošteni, dosta ovih hrabrih ljudi i ne pripada u onih 95% stanovnika pripadnika proročkih religija)? Read more

Mit o rođendanu Francuske revolucije

destruccion-de-la-bastilla

Današnji datum 14. srpnja ostao je upamćen u svjetskoj povijesti kao dan početka Francuske revolucije, odnosno kao dan pada tvrđave Bastille. Rušenje zidova Bastille, po svojoj simboličnosti i važnosti često uspoređivano s rušenjem Berlinskog zida, u kolektivnom povijesnom pamćenju predstavlja rušenje starog tiranskog, monarhističko-teokratskog poretka i uspostavljanje novog, građanskog, demokratskog poretka. Kolektivno povijesno pamćenje sklono je ovakvim površnim generalizacijama. A sklono je i stvaranju mitova koji izmišljanjem ili izabiranjem i prenaglašavanjem pojedinih događaja kreiraju popularno, pojednostavljeno viđenje povijesti kakvu ljudi žele vidjeti. Upravo povod pisanja ovog teksta je slabo poznavanje, mitologiziranje, nekritičko hvaljenje ili kuđenje onoga što se dešavalo za vrijeme Francuske revolucije, na kakvo sam nailazio i kod dobrog broja intelektualaca s kojima sam razgovarao ili čija sam predavanja slušao. Sve to me navelo na istragu i preispitivanje glavnih događaja i općeprihvaćenih činjenica Francuske revolucije.

Dodatni poticaj za bavljenje Francuskom revolucijom pronašao sam i u prošlomjesečnim revolucionarnim (odnosno bebolucionarnim) događanjima u BiH, koja se ipak nisu završio padom postojećeg tiranskog kvazidemokratskog režima, ali su ipak probudila nadu da u građanima BiH ipak još uvijek postoji neka svijest, duh otpora aktualnom jedva snošljivom stanju nepravde i lopovluka u ovoj državi. Read more

Dossier Thompson: zašto nije trebalo zabranjivati Thompsonove koncerte

 thompsonbosanac

Ako Thompsona možda i treba negativno ocijeniti s obzirom na umjetničku vrijednost, onda uvijek treba paziti da to vrednovanje bude odvojeno od ideoloških razloga. Tko god ne voli Thompsona iz nacionalističkih (srpski i bošnjački nacionalisti) ili protunacionalnih razloga (simpatizeri komunizma kojima je još uvijek u glavi matrica kako bi radi boljitka ovih prostora trebalo opet suspendirati religije i nacije) samo još snažnije reklamiraju i promoviraju Thompsona kao zaštitnika ugroženih hrvatskih nacionalnih interesa.

Tako da se istinskim kritičarima ne može i ne treba priznavati srpske medije poput „Kurira“ čiji novinari odlaze na koncert u Vukovaru i pišu o „ustaškom gnezdu“, „ogromnom slovu U na grudima i čelima“, „desnim rukama u zraku“, „nacistima“ i smaraju usporedbama s Drugim svjetskim ratom ne propuštajući priliku da ospore domovinski rat u Hrvatskoj i ocijene ga kao progon Srba. Takvi napola-kritičari o kojima sam već nedavno pisao nikad neće pisati o omladini zadojenoj četništvom, te stoga i nisu nikakvi kritičari nego puki ideolozi – niti znaju što je samokritika, niti razmišljaju objektivno, nego su zauzeti svojim partikularnim interesima. Ovdje doduše treba dodati i jedan pikantan podatak (prisutan u tekstovima srpskih glazbenih kritičara) kako u Srbiji ima sve više mladih koji slušaju Thompsonove pjesme (doduše ne sve). Čudite se? Ja ne. Jer ovo samo pokazuje točnost teze kako u poštivanju nekulture (i nepostojanju samokritičnosti) među balkanskim narodima postoji maksimalna sloga. Na ovim veselim prostorima jedni te isti ljudi slušaju Thompsona, turbo-Cecu, plagijatora Merlina, čitaju karizmatska štiva, lože se na citate vladike Nikolaja Velimiroviča ili na video-uratke dr. Zakira Naika. Posrijedi je jedna te ista mentalna matrica, kao jedna od loših baština bivše zajedničke države. Read more

Dossier Thompson: analiza najnovijeg albuma „Ora et labora“

resize

Od 10. travnja 2013. u prodaji je sedmi studijski album M.P. Thompsona „Ora et labora“. Vezano za taj datum, razdragani su fanovi na fb-stranici „Obožavatelji M.P.Thompsona“ uskliknuli kako „nisu mogli bolji datum izabrati“ za objavljivanje ovog albuma (ako tko nije razumio, 10. travnja je dan NDH). Vjerujem i nadam se kako se radi o skupini nepromišljene omladine, i da je objavljivanje albuma na 10. travnja samo slučajnost. Pred sam izlazak albuma, Thompson je izjavio da „’Ora et labora’ tematski nastavlja priču od Čavoglava, njegove prve pjesme, pa sve do danas“. Već takva konstatacija tematske povezanosti ovog albuma s ratobornom i za današnje prilike neprimjerenom pjesmom „Bojna Čavoglave“ nagoviješta nam sadržaj novog albuma. Read more

Dossier Thompson: priča o glazbenom Ocu Domovine

4567807974

Za Marka Perkovića Thompsona u široj se javnosti čulo 1991., kada je snimio pjesmu „Bojna Čavoglave“, koja je prerasla u neku vrstu motivacijske budnice, himne hrvatskih vojnika. Ta je pjesma izazivala kontroverze jer počinje sloganom „Za dom – Spremni!“, koji su ustaše koristile u Drugom svjetskom ratu. Zbog loših povijesnih konotacija taj termin danas nije najprikladniji, ali ovdje treba pojasniti da nisu ustaše izmislile taj slogan, nego on potječe iz 19.st. kada se njime pozdravljalo Josipa Bana Jelačića. Izvorno, slogan je glasio: „Za dom! – Spremni umrijeti!“. Kasnije su ustaše dakle preoteli, ukrali taj pozdrav. (Slična je stvar i s poklikom „U boj, u boj – za narod svoj!“, koji potječe iz opere Ivana Plemenitog Zajca, a danas se identificira još samo kao ratoborni nacionalistički poklik navijačkih masa na utakmicama hrvatske nogometne reprezentacije.)

Neposredno nakon rata, Thompson je malo izgubio na popularnosti. Na scenu se vraća onda kada je u Hrvatskoj obnovljena retorika i političko razilaženje slično onome s početka 90-ih. Nakon parlamentarnih izbora 2000., kad je pobijedila ljevica, predvođena Ivicom Račanom, Thompson se vraća na scenu i postaje simbolom nacionalno-vjerskog antikomunističkog fronta u Hrvatskoj. Read more

KRITIKA KRITIKE # 1: OBLICI KASTRACIJE KRITIKE U BIH

Handling-Criticism

Društveno-politička kritika je u BiH – ne jedina svakako – u poprilično kritičnom stanju. Unatoč postojanju mnoštva kritički nastrojenih portala, aktivnosti mnoštva intelektualaca i novinara koji svakodnevno lansiraju čitane kritičke tekstove, i unatoč kritičkoj nastrojenosti većine prosječnih stanovnika ove zemlje čiji svakodnevni razgovori uz kavu ne mogu proći bez kritike nepravednih autoriteta i institucija, i koji obiljem komentara na društvenim mrežama izražavaju svoje nezadovoljstvo i kritiku spram postojećeg stanja, kritika kod nas ostaje skoro na svim razinama jalova i gubi se u začaranom krugu društvene svakodnevice.

Onaj tko želi biti ozbiljan kritičar u zemlji kakva je BiH, osim što se mora potruditi objektivno razumjeti složenu povijest i sadašnjost ovih prostora, mora dodatno razumjeti i opće stanje kritike kod nas i njen odnos spram ideoloških konstrukta, kako i sam ne bi upao u tu jalovu kolotečinu u kojoj se čak i svaki dobronamjeran tekst samo-pobija kontekstom u kojem je objavljen. Ovaj tekst će biti najprije pokušaj kritičkog razumijevanja stanja kritike u BiH, a onda i pokušaj novog utemeljenja kritike, kako bi ona bila zdravija i efikasnija. Zbog opsežnosti, tekst ćemo podijeliti u dva dijela, od kojih će se svaki sastojati od po tri mala poglavlja. Read more

Postanak i uloga hrvatskih nacionalnih mitova #5

Dio peti: Mitovi vezani za bosansko-hercegovački kontekst

Waffen-SS, 13. Gebirgs-Div. "Handschar"

Iako je i mit o „granici na Drini“ imao vrlo konkretno značenje i primjenu za bosanskohercegovački kontekst, njime se nećemo baviti u ovom nastavku jer smo ga prethodno obradili. Zato ćemo reći nešto o mitu koji je ideološki uvijek išao u paketu s ovim mitom. Radi se o mitu o tzv. „hrvatskom cvijeću“.

Osnovna teza ovog mita je da su svi bosansko-hercegovački muslimani (u kasnijim fazama nacionalnog razvoja Muslimani, pa Bošnjaci) zapravo hrvatskog podrijetla, a da bi se olakšala njihova integracija u hrvatski nacionalni korpus, čak su laskavo nazvani i povijesno najplemenitijim dijelom hrvatskog naroda, odnosno „hrvatskim cvijećem“. Read more

O čudnovatoj zemlji janjetine i mješovitih poljubaca

Priča prva: Nedžad, Slobo i porcija pečene janjetine u Srebrenici

           restoran5

 U srpnju prošle godine mali milijun portala i portalčića u BiH donio je skandaloznu, nevjerojatnu vijest o dvojici ljudi koji su servirali porciju pečene janjetine u restoranu koji su otvorili zajednički kako bi nekako preživjeli ova teška vremena. Vijest je time nevjerojatnija što se vlasnici zovu – vjerovali ili ne – Nedžad Begović i Slobodan Radaković, i da su njih dvojica – opet vjerovali ili ne – Bošnjak i Srbin, te da su svoj restoran – (vjerovali ili ne)2 – otvorili u Potočarima blizu Srebrenice.

Mediji su uvjereni da bi ovo indiana-jonesovsko otkriće moglo „vratiti nadu u danas već zaboravljeni zajednički život u našoj zemlji“. Netko se dosjetio šaljivo da će ovaj članak biti i dodatno dobar za zajednički biznis dvojice „gazda“, jer im dođe kao odlična reklama. Nitko se nažalost nije dosjetio da bi se ovoj dvojici paćenika u njihovom ne baš luksuznom restoranu nakon ovog članka osim dosadnih novinara mogli nakačiti i inspekcija i poreska uprava. Read more

Sharing Buttons by Linksku