Prekretnica

croatia-16-1(Slika: Jean-Claude Coutausse, Osijek 1991. )

Problem ove države i ove zemlje, a posredno onda i ovoga naroda koji živi i izvan ove zemlje, postao je to da su Hrvati generalno nesretni narod. Kako nazvati Zorana Milanovića nego jednom velikom nesrećom. Najveća nesreća s njime to da uopće ne shvaća kakvo zlo čini. On ne samo da je uvjeren, nego ovdje mora ići posuđenica iz srpskoga jezika, on je doslovce ubeđen da dobro radi. Kao kakvo zlo razmaženo derište, on i njegovi trabanti zaveli su zemlju u crno. Koliko sam puta napisao nešto slično u protekle dvije godine. Dosadilo mi je pisati ove riječi, ali one se jednostavno moraju pisati. Hrvatska i Hrvati, u duhovnom, u socijalnom i u etičkom smislu su trenutno bolestan narod. Dijagnoza se zna, ali pravo pitanje je, kada će konačno početi terapija?

Jeftina demagogija profila don Ivan Grubišić ovdje jednostavno ne prolazi. Koliko je šteta taj samoljubivi pop napravio. Star je i neka se goni u vražju mater. Mi se nalazimo na prijelomnom razdoblju za jedan narod i jednu državu, vrlo jednostavno ili ćemo se izvući iz močvare ili ćemo potonuti u tuđa i vlastita govna i neće nas biti. Ako Njemačka od 80 milijuna stanovnika funkcionira ili Poljska od 40 milijuna, onda 20 ili 10 puta manja Hrvatska jednostavno mora profunkcionirati. Valjda je sada već svima došlo do mozga da Marx je izvanredan bio po pitanju analize (rješenja mu pak nisu funkcionalna), dakle ekonomija je središte suvremenog života. Ako se pobliže i kvalitetno čita Novi zavjet i gleda socijalna slika Palestine prvog stoljeća, to je bio dozlaboga osiromašen narod, narod koji nije mogao raditi, narod kojeg je rimska uprava u liku milanovićevsko-linićevskog Pilata crpila s porezima, prirezima, narod koji je bio doslovce gladan. Oko 40 godina poslije Isusove smrti na križu, taj narod je bio uništen na svojoj postojbini i raseljen. Rimljani su 70. dokrajčili Židove. Nas čeka ista sudbina ako se ne trgnemo. Neće nas biti.

Još jednom, da ponovimo. Hrvati su u europskim razmjerima beznačajan narod. Dali smo dva nobelovca koji su veći dio karijere proveli izvan Hrvatske (Švicarska), a treći kojeg svojatamo se odrekao vlastite narodnosti i bio je zapravo četnik i pokvaren čovjek u svakom pogledu. Meša Selimović je veći srpski pisac od dotičnog. Nikola Tesla pripada ovoj zemlji, ali pripada i srpskom narodu, ali primarno pripada sebi. Svi koji npr. u teologiji vrijede u svjetskim razmjerima, tragikomično su protestanti; Matija Flacius/Vlačić Ilirik, Miroslav Volf i Davorin Peterlin. Imali veće ironije da katolička zemlja daje isključivo protestantsku svjetsku klasu? Za velike ljude kao što su bili Frane Petrić i Ruđer Bošković, nitko nažalost ne zna. Zapravo, svjetskoj civilizaciji smo, kao i većina svjetskih naroda, osim nekolicine značajnih pojedinaca, dali jedno veliko ništa. Što je sasvim u redu, jer većina naroda na svijetu je dala jedno veliko ništa, ali samo hoću reći da ako nestanemo, da se nitko za nama neće plakati. Možda osim Srba.

Što napraviti? Je li moguće detronizirati udbaško-komunističku elitu koja vodi državu? Malo teže. Ali može ih se prisiliti da bolje rade. Ako su već 1945. zaposjeli Hrvatsku i od tada je drže u čvrstom zagrljaju, onda neka je barem ne uništavaju. Riječ je o totalnoj neodgovornosti. Dosadan sam sebi, dosadan sam valjda svima, ali prije 1918. ovdje su se poštivali zakoni. Ukoračivši u Jugu, mi smo došli u sustav koji funkcionira po mitu. Ako smo 1918. izišli iz Europe, a 2013. se vratili u istu, barem u političko-državnom smislu, onda Lex Perković i cijela ta gungula je dokaz da se debelo u glavama elita i dalje u usranoj Velikoj Srbiji/Jugoslaviji.

Srba više nema. Za ovo danas se ne mogu i ne smiju kriviti Srbi. Srpski narod u Hrvatskoj je platio strašnu cijenu za svoje nepromišljene postupke. Tu treba stati svaka priča o Srbima u političkom smislu. Za ovu močvaru, za ovaj živi pakao su krivi Hrvati kao što su Franjo Tuđman, Josip Perković, Josip Manolić, Josip Boljkovac, Ivica Račan, Ivo Sanader, kompletan vrh SDP-a, HNS-a i HDZ-a koji je hrvatsku izručio udbaškim tajkunima i svjetskom nemilosrdnom kapitalu. Ovaj bazen govana je izrazito domaći proizvod i moramo sami naći snage da se izvučemo iz ovoga.

Nitko nam neće pomoći.

Ali treba djelovati.
Svi samo jamraju sebi u bradu.
Treba nešto napraviti.
Što god da se napravi, ne može se pogriješiti.
Nema gore od ove vlasti.
Ako ima, onda smo stvarno proklet narod.
Treba konačno nekako početi.

Pero Panonski

Comments are closed.

Sharing Buttons by Linksku