Teologija nasuprot neoliberalizmu

(Iz uvoda knjige Paul’s New Moment – Continental Philosophy and Future of Christian Theology autora Johna Milbanka, Slavoja Žižeka i Crestona Davisa, preveo Vanja Mirosavljević)

518gGa3YB1LU trenutku kada  kapitalistički svijet puca po šavovima, možemo zastati i zapitati se: što se dogodilo ozbiljnim ljevičarskim prosvjedima protiv nepravedne i dehumanizirajuće logike globalnog kapitalizma? Nekoliko zadnjih desetljeća, svaki pokušaj kritike unutrašnje tamne logike kapitalizma jednostavno je odbačena kao passé (ili anti-američka). Ali sada, kada se neizvjesno naginjemo ka rubu potpunog  financijsko-kapitalističkog kolapsa, možemo se zapitati  zašto i pod kojim kulturološkim uvjetima je prava kritika ljevice sustavno marginalizirana do neegzistencije. Nije li inteligencija potpuno podbacila u imenovanju i identificiranju opasnosti pohlepe ugrađene u samu srž struktura kapitalističke komodifikacije. Može li itko, ili bilo koja disciplina, progovoriti?

Mi smatramo da postoji disciplina ili područje studija koja posjeduje sredstva da zauzme nekompromisni stav protiv kapitalizma i njegove nadopune, neoliberalizma. Ta disciplina je teologija. Naravno, samo značenje „teologije“ je daleko od opće prihvaćenog značenja (čak i među autorima ove knjige). Ali u svrhu naše teme, moramo se samo složiti da teologija (i kršćanska tradicija) služi kao izvor sposoban podržavati materijalističku politiku subjektivne istine. Za razliku od liberalizma, teologija ima pozitivni izričaj istine, naime, da se Božja objava dogodila u punini u događaju Kristove smrti na križu. Time ovaj događaj zauvijek razbija svijet definiran kao pasivnu ravnodušnost, razrjeđujući „istinu“ na običnog imenitelja i pročišćuje ulog materijalističkog života. Posljedično ovaj pozitivan stav nije utemeljen na vječnoj, nepromjenjivoj ideji, nego u krhkom, kontigentnom događaju u vremenu i prostoru[i]. Nadalje, ovaj događaj daje ontološke koordinate za stav za nešto, a ne jednostavno stav koji je izabran od izbora već određenih prije vremena. Tako na kraju, ovaj pozitivni teološki stav radikalno razbija liberalni pogled na slobodu kako ga je istaknuo Lenjin. Lenjin, kako je Žižek pokazao, lomi okove kada učvršćuje  odlučnu razliku između aktualne i formalne slobode, čime pomaže razjasniti koliko je oštar kršćanski stav naspram stava liberalizma. Liberalizam može uopće samo osigurati formalnu slobodu, koja je sloboda izbora između opcija – osim što ove „opcije“ po sebi nikada nisu odabrane od subjekta nego su već predodređene. Prema tome u formalnoj slobodi pojedinac ima izbor živjeti život pojedinca prema predodređenim koordinatama (to je, možete kupiti ovaj dezodorans, a ne ovaj i tako dalje). Ali Lenjin je jasan u činjenici da se ovakva sloboda ne iznosi u ničemu nego u varci – ili u marksističkim terminima, ideologiji. Ideološko je time što mislimo da smo slobodni, ali u stvarnosti više djelujemo kao roboti u demonskom laboratoriju. Nasuprot, akutalna sloboda je sloboda izbora posve novog sklopa koordinata. Ovo se dobro slaže s kršćanskom tvrdnjom događaja utjelovljenja, utoliko što tvrdnja istine nije određena sklopom predodređenih a priori koordinata nego je neskriveno pozitivan događaj koji nije sposoban biti upijen u pripitomljeno ideološko tkanje našeg svijeta. Ukratko, i na tragu Pavlove misli, pokazujemo da kršćanska teologija sadrži unutar sebe neumoljivu revolucionarnu mogućnost da prekine s predodređenim koordinatama svijeta i ponudi novu vrstu političkog subjekta u potpunosti. Shodno tome, također, pozitivna strana ove teze je da teologija osigurava kritički stav protiv osnovnih pretpostavki i vladajućih ideologija ovog svijeta.

Nasuprot tome, pogledajte uobičajenu sliku ljevice danas, koja se može vidjeti u sjajnom romanu Chucka Palahniuka iz 1996., Klub borca. Roman opisuje mladića koji je nedavno završio studij i koji radi kao stručnjak za opoziv automobilskih proizvoda. Njegov posao se sastoji od izrade analiza koristi i troškova na osnovi kojih opoziva ili ne opoziva neispravna vozila. Njegovo duboko nezadovoljstvo sa svojim poslom pretvara ga u osobu koja pati od nesanice. Kroz ovo i druga iskustva, počinje spoznavati istinsku logiku stroja za proizvodnju profita i u što ta logika pretvara njegovu osobnost. Jedan dio njegove osobnosti vidi svoj posao kao znak uspjeha koji mu konačno daje „sindrom gniježđenja“, stanje pomoću kojeg identitet pojedinca opsjednut kozumerističkom praksom do točke gdje je vjerodostojnost ispražnjena iz svijeta. Glavni lik uči se pružati otpor ovoj sablaznoj korporativnoj logici tako što razvija nesvjesnu osobnost koja žudi samo za kaosom ( i to ne potpuno razumno). Na kraju ova kaotična osobnost nalazi Klub boraca. Klub boraca je podzemna organizacija gdje se muškarci okupljaju da se bore koristeći samo gole ruke. Ovdje je ideja da se stvori stanje u kojem pojedinac uistinu i zaista osjeća golu, neposrednu stvarnost. Time bol koju osjeti od udarca u lice razbija iluziju lažnog svijeta koorporativnog kapitalizma.

Ovaj roman daje nam prisan uvid u ljevičarsku kritiku kapitalizma tako što otkriva pravu narav kapitalizma apstrakcije i lažne istine. Nasuprot onome što je lažno, pretvarajuće, i „uspješno“, Palalhniuk pokazuje kako sjaj života može biti odbačen vraćanjem na temelj stvarnog, što je za njega podudarno sa krvi, boli i nasiljem. Revolucionarna strategija za slamanje kapitalizma događa se kroz proces rasta vojske „svemirskih majmuna“, povećavanjem prihoda prodajom skupih sapuna (čiji se sastojci nabavljaju iz kontejnera gdje se odlaže salo poslije liposukcije) bogatima, i konačno izradom bombi određenih za rušenje financijskih korporacija – kamena temeljca kapitalizma.

Na početku globalnog financijskog raspada, ljevičarska kritika iz Kluba boraca čini se potpuno suvišna. Unutar književnog horizonta Kluba boraca svjedočili smo kapitalizmu u suprotstavljanju: kapitalizam suprotstavlja lažno (Ikea) sa stvarnim (spava na prljavom madracu), apstraktno (daleki osmjesi u uredu, odjela, kravate i slično) sa konkretnim (kretanje krvave pesnice) i laž (američki san) s istinom („svi smo jednako beznačajno organski“). Ali uočite skrivenu premisu koja se provlači kroz čitav tekst, koja se otkriva naposljetku kada dođemo do nekrivotvorene „prave“ konkretne egzistencije: konkretna egzistencija se sastoji od nasilja i nije ništa manje od stvarne noćne more. Ali nije li ova premisa u potpunosti jednaka onoj na kojoj se temelji kapitalizam? Nije li to točno ono što je Hegel mislio svojim shvaćanjem da suprotna stvar u svojoj jezgri sadrži istinu stvari kojoj je suprotstavljena[ii]? Istina je savršeno izašla na vidjelo u svijetlu financijskog kolapsa jer kapitalizam ne treba militantne revolucionare da bi se raspao – istina kapitalizma je da će se, kako je Marx ispravno tvrdio, raspasti pod svojim uvjetima. Pravi teroristi – pravi uništavači kapitalizma – nisu „svemirski majmuni“ u podzemnim organizacijama poput Kluba boraca ili čak tvrdokornih marksističkih revolucionara; oni su, prije, diplomci MBA programa, bankari, i meštri nekretninama koji uokviruju vrijednosti isključivo i reduktivno u pojmovima novca, privatnog vlasništva, i nepažljivom izvlačenju prirodnih resursa iz zemlje.

Ovo postavlja osnovno pitanje: postoji li alternativa kapitalizmu? S ovim se postavlja novo pitanje: koji su neki od filozofskih i teoloških sredstava koji mogu raščlaniti kompenzacijski život-svijet koji djeluje unutar matrice kasnog kapitalizma? Drugim riječima, kako da pratimo biblijski nalog da živimo u svijetu, ali ne od svijeta (v. npr. Ivan 17)? Uobičajeno tumačenje ovog naloga danas dolazi u formi dva različita pogleda. Prvi, fundamentalistički pogled je odvajanje materijalnog svijeta od pojedinčeve vječne „duše“. Time je napetost onemogućena. Svijet će naposljetku nestati i konačno neće biti važan. U ovom smislu svijet na kraju zaista i ne postoji, nego je više kao prolazna iluzija. Drugo i suprotno značenje dolazi iz liberalnog tabora koji predlaže to da ne postoji razlika između svijeta i kršćanske zajednice otpora. Problem kod liberalnog razumijevanja je u tome što napetost između „u“ svijetu i ne biti „od“ svijeta je onemogućena precizno vrednujući svijet kao da je od uvijek i da će uvijek biti. Ali uočite da su ova dva očigledna različita interpretativna horizonta (fundamentalistički i liberalni) ujedinjeni na dubljoj, više tajnijoj razini, jer oba izvode borbu kršćanskog otpora ili odričući se svijeta (fundamentalisti) ili davanju svijeta (liberalizam) silama.


[i] Marcus Pound potvrđuje svoju tezu u Žižek: A (Very) Critical Introduction (Grand Rapids: Eerdmans, 2008.)

[ii] G.W.Hegel, Phenomenology of Spirit, prijevod A. V. Miller (Oxford, Oxford University Press, 1977.) dijelovi 178-96

Comments are closed.

Sharing Buttons by Linksku