Najopasniji čovjek Europe – mit i propaganda od Goebbelsa do ORF-a i ZDF-a

000_1621

Otta Skorzenya je titulom najopasnijeg čovjeka u Europi krstio Goebbels da bude arhetip novog njemačkog junaka. Izrazito visok, s karakterističnom posjekotinom na licu koju je zaradio na mačevalačkom dvojbu kao student a zbog koje su ga Amerikanci zvali „scarface“. Čini se da je sam Hitler vjerovao u Skorzenyeve super-moći jer kad god ga je zemljak slao na „misiju izuzetne važnosti“, govorio bi mu da će uspjeti. I zaista, od svih operacija koje su obavljali Skorzenyevi komandosi, a u kojima je izravno na terenu sudjelovao sam Skorzeny bile su uspješne. Ipak, bile su samo dvije takve akcije – oslobađanje Mussolinija iz zarobljeništva na vrhu Alpa i otmica sina mađarskog regenta Horthya uz puč u Budimpešti.

Skorzeny je jednako tako bio popularan i među svojim neprijateljima. Među Amerikancima su se prepričavale legendarne priče o podvizima SS komandosa, a sovjetski NKVD je u svoju fabriciranu priču o atentatu na veliku Trojku (Staljin-Roosevelt-Churchill) ubacio Skorzenya ne bi li priča dobila na težini i važnosti. Poslije rata u socijalističkoj Jugoslaviji je u povijesnim udžbenicima pisalo da je Hitlerov tjelohranitelj lično lovio Josipa Broza (iako je vidljivo, kako iz Skorzenyevih memoara, tako i iz drugih dokumenata, da on nije sudjelovao u akciji).

“Malo ti je tijesna američka uniforma, Otto?”DOCU_GRUPO JUGADORES DEL CHELSEA LUCEN CREACIONES DE GIORGIO ARMANI

Kakvu je reputaciju kod neprijatelja uživao Skorzeny možda najbolje govori jedna anegdota iz vremena Bitke u Ardenima. Skorzenyevi ljudi su, među ostalim, imali zadatak ubaciti se u neprijateljsku pozadinu i glumiti Amerikance ne bi li napravili pomutnju u redovima Saveznika. Kada su se počele gubiti prve kolone američkih vojnika uslijed krivo postavljenih znakova, kada su se počele prekidati telefonske veze i kada je bilo jasno da su Nijemci napravili pomutnju u američkim redovima počele su kolati različite priče. Jedna takva je i ta da Skorzeny skupa sa svojim ljudima ide na Pariz (u Versaillesu je bio Eisenhowerov stožer) i da iskaču iz aviona preobučeni u svećenike, pa čak i u časne sestre! Vojna policija američke vojske je postrožila kontrole, a vojnicima su postavljana pitanja koje ne bi trebao znati prosječan Nijemac (Tko je bio pobjednik u World Series prve godine Rooseveltovog mandata? Koji je peti film braće Marx?) a vojnici koji nisu znali odgovore bili bi uhićeni pod optužbom da su njemački špijuni. Tako je i nekakvim spletom nesretnih okolnosti uhićen jedan američki satnik, iznimno visok i s ožiljkom na licu. Vojna policija ga je zatvorila u podrum i podvrgnula ga mučnom ispitivanju: „Znamo da si to ti Skorzeny! Kuš Otto! Malo ti je tijesna američka uniforma, Otto? Znamo za tvoje akcije unaprijed, presreli smo treći dan Keitelovo naređenje!“ Ova priča je došla u javnost zato što su s „američkim Skorzenyem“ bili pritvoreni američki novinari pri Eisenhowerovom stožeru i to zato što su imali – prave isprave (povijesni je kuriozitet da je Skorzenyev šef, Himmler upravo pao zbog toga što je imao besprijekorno uredne isprave u vremenu konfuzije i kaosa kada ih nitko nije imao). Skorzeny je, poznat po svojoj neskromnosti, rado prepričavao ovu priču poslije rata (usput rečeno, Hitler je osobno zabranio Skorzenyu da bude u neprijateljskoj pozadini).

SD, CIA, BND – to su samo kratice

Na samom kraju rata kada je Hitler očigledno počeo gubiti živce i razum, poslao je svog heroja, svog Yes Man-a u Bavarsku da vodi 200.000 SS-ovaca u obranu nove srži uskrsnulog Reicha. Kada je Skorzeny došao u Alpe nije zatekao ništa osim pašnjaka, krava i seoske idile, ali nije se tome ni čudio pošto mu je po uspjehu Overlorda, a definitivno nakon neuspjeha Ardena, bilo jasno da je rat izgubljen.  Nije se žurio na predaju, malo je uživao u seoskoj idili sa seljankama, da bi nakon par dana zatražio da se po njega pošalje automobil koji će ga odvesti u Salzburg da se preda američkim snagama. Amerikanci su napravili debriefing, a ono što ih ja najviše zanimalo su bila pitanja vezana za Operaciju Hrast, tj. oslobođenje Mussolinija. Nakon dvije godine zatvora Skorzeny je suđen na sudu u Dachau i to prilično ekspresno. Kao što je rečeno u prošlom tekstu, suđeno mu je za korištenje uniformi druge strane i navodni napad na Eisenhowera. Optužbe su odbačene, ova za „borbu pod tuđom zastavom“ nakon svjedočenja časnika britanskih specijalnih postrojbi. Skorzenyeva ekspresna oslobađajuća presuda nikada do kraja nije bila jasno objašnjena, tako da se i nad njom nadvio veo misterije. Jedna od najvjerojatnijih teorija je ta da je Skorzeny napravio dobar deal sa tada tek osnovanom CIA-om. Naime, Skorzeny je raspolagao s puno obavještajnih podataka o najnovijem američkom neprijatelju – Sovjetskom Savezu. Ti podaci su se najvjerojatnije odnosili na velika industrijska postrojenja iza Urala. Sam Skorzeny, brutalno iskren i samoljubljiv je „bez pardona“ izjavio da je surađivao sa CIA-om.  Kako bilo, Skorzeny je nakon oslobađajuće presude i dalje bio u pritvoru – bio je interniran u logoru za bivše SS-ovce u kojem je sada morao čekati odluku denacifikacijskog suda. Iz tog logora je pobjegao, tako što su ga oslobodili drugovi iz bivšeg SS-a u američkim odorama i američkom Jeepu. Kasnije će Skorzeny hladno priznati da su mu i Jeep i odore dali – Amerikanci.

IMG_2417_cr

Od najopasnijeg do najzagonetnijeg čovjeka Europe

Nakon toga Skorzeny definitivno postaje međunarodni čovjek misterije. Njegove dogodovštine iz rata postaju legende, a sam ih Skorzeny podgrijava tako što periodično izdaje memoare za razne izdavačke kuće po Europi. Njegovi memoari su iznimno zanimljivo štivo za ljubitelje ratnih kronika – u njima Skorzeny u tančine opisuje detalje nekih akcija, iako često mudro izostavlja neka imena svojih kolega koje su nacističku značku zamijenili onom BND-a ili CIA-e. Samoljubljiv, brutalno iskren i nimalo glup – uglavnom takvim riječima se opisuje Skorzeny kao autor ratnih kronika.

O njegovom životu u Franckovoj Španjolskoj se uglavnom malo zna. Bavio se građevinom, bio je povezan s bivšim SS-ovcima, poslovno i privatno se družio s Perónima, obučavao je Palestince, radio za Izraelce… I tada su se prepredale fantastične priče, a jedna od njih je i ta da je Skorzeny financirao i sudjelovao u velikoj otmici vlaka 1963. (knjiga Piers Paul Read – The Train Robbers)

1975. umro je Otto Skorzeny, ali nasljeđe njegovog lika i djela i dalje živi. Skorzeny je ostao „nacistički supermen“, „Hitlerov komados“, „pravi James Bond“….

“Esesovsko đubre”

SkorzenyDanas uz sav vremenski odmak još uvijek je teško reći tko je zapravo bio Otto Skorzeny. Ono što bi se dalo iščitat iz njegovih memoara, dostupnih dokumenata i svjedočenja je to da je Skorzeny bio zaista izvanredan komandos, smion i odvažan. Također je vidljivo da nije bio nacistički „nadčovjek“, iako su operacije koje je osobno vodio bile prvoklasne (a kao što sam ranije naveo, radi se zapravo o samo dvije akcije – Mussolini i Horthy). Uz sve njegove herojske podvige iz uma ne treba ispustiti činjenicu da je Skorzeny bio i ostao uvjereni nacionalsocijalist – nacist i da se nikad nije ogradio od toga niti se pokajao. Zadnje godine života u televizijskom intervjuu je rekao da bi opet sve isto napravio. Nakon toga nekad ga je navodno bivši logoraš presreo i udario bičem po licu. Napadač je nosio rukavice da ne bi slučajno dotakao „esesovsko đubre“. Skorzeny je rekao da nije znao za logore i da je za to saznao poslije rata, ali to je bila uobičajena mantra i puno većih nacističkih njuški od njega. Skorzeny u svojim memoarima gotovo s fanatičnim oduševljenjem opisuje susrete s Hitlerom, svojim zemljakom Austrijancem, ali također je zanimljivo kako ima rezerviran stav prema svom šefu Himmleru, a ponekad mu se i suptilno podruguje nazivajući ga „brzopletim kao uvijek“ ili kada govori ‘da mora da je Himmler osobno potražio „mišljenje“ astrologa i vidovnjaka’.[i]

dscf1Kao sad već mitski čovjek, Skorzeny je postao junak pop kulture. Ali i mrtav radi nove akcije i golica – zadnja legenda koja se prepredala o Skorzenyu je ta da je on bio čovjek koji je ubio Teslu (iako je Skrozeny u siječnju 1943. ležao u bolnici zbog povreda glave na istočnom bojištu). Priča ide toliko daleko i toliko postaje fantastična da bi mogla poslužiti kao detalj za još jedan film o nacistima na tamnoj strani Mjeseca. Po toj priči Skorzeny zapravo nije pobjegao u Španjolsku nego preko operacije Paperclip (stvarna operacija u kojoj su Amerikanci skupljali nacističke znanstvenike i stručnjake, poput Wernera von Brauna) završio u SAD-u gdje je George Bushu (starijem) pomogao pri oformljavaju CIA-e. Umro 1999. kao američki državljanin i vitalni 90 godišnjak. Na smrtnoj postelji priznao je sve svoje grijehe i to kako je ubio Teslu, o Bush uroti (Bush mlađi je po toj teoriji sin njemačkog ilegalnog imigranta u SAD koji je bio Teslin tajnik?!) i ostalim urotničkim nepodopštinama.

“Osvetoljubivi beskičmenjak”

Međutim zanimljiv je odnos današnje „službene“ njemačke politike prema Skorzenyu. Istraživajući za ovaj članak našao sam zanimljiv tekst njemačkog magazina Die Welt pod nazivom: Ein SS-Offizier plante westdeutsche GeheimarmeeČasnik SS-a je planirao tajnu vojsku Zapadne Njemačke[ii]. O čemu se ukratko radi: U jeku Korejskog rata u Zapadnoj Njemačkoj je postojala bojazan od takvog scenarija i kod njih, pa je stoga pragmatični realpolitičar Kornad Adenauer stupio u kontakt s bivšim SS-ovcima za pomoć u slučaju invazije s istoka. Među njima je bio i Otto Skorzeny koji je trebao aktivirati španjolsku legiju stranca i njemačku „tajnu armiju“ („Geheimarmee“) od oko 200 tisuća ljudi (isti broj kao i „fiktivni“ SS-ovci s kraja rata u Bavarskoj) koji bi se došli boriti u Njemačku iz Španjolske. Do invazije nikad nije došlo, a tako ni do mobilizacije vojske u Španjolskoj. Međutim, ono što je zanimljivo  je način na koji novinar Die Welta opisuje Skorzenya. Donosi citat generala Haussera (SS generala koji se protiv rata zalagao za popravak imidža i općenito slike SS-a) o Skorzenyu u kojem za njega kaže da je „beskičmenjak i osvetoljubiv“, a potom donosi citat koji je navodno u Hausserovom dosjeu BND-a. Hausser o Skorzenyu ovdje kaže: „Motiviran je patološkom ambicijom, vođen nemilosrdnom željom za priznanjem i u čitavom svom pogledu na život, on je brutalni pustolov.“ Nakon toga novinar donosi profil Skrozenya koji je u najmanju ruku upitan. Tako na mjestu o njegovom bijegu iz pritvoreničkog kampa kaže: „pobjegao je prije nego su se razvile daljnje istrage protiv njega“ – nigdje ne spominjujući oslobađajuću presudu za povredu ratnog prava i običaja te ratnih zločina i činjenicu da je interniran u logoru do odluke denacifikacijskog suda (koji ga je, usput budi rečeno, 1952. abolirao u odsustvu). U članku se spominje operacija Hrast, tj. oslobađanje Mussolinija. Tu je Skorzeny predstavljen kao nemilosrdni SS-ovac koji je doveo čitavu operaciju u opasnost i umanjio ulogu padobranaca koji su obavili čitav posao (a ne spominje činjenicu da je Skorzeny preuzeo zapovijedanje akcijom nakon što je njegova jedrilica prva sletjela i da je zbog njegovog „bespotrebnog junačenja“ akcija završila za manje od 10 minuta bez ispaljenog metka). Operacija Panzerfaust, tj. epizoda s Horthyem u Budimpešti se ne spominje u ovom tekstu.

the_ghost_of_europe_by_acfierro-d2z5907

Vodi me gdje rastu željezni križevi…

Sličan profil, zapravo, gotovo isti ponudila je i austrijsko-njemačka produkcija javnih servisa (ORF/ZDF) u dokumentarcu Otto Skorzeny – Hitlers gefährlichster Mann – Otto Skorzeny – Hitlerov najopasniji čovjek.[iii] U ovom dokumentarcu su donesena svjedočanstva nekolicine njegovih ratnih drugova koji ga redom opisuju kao „lošeg časnika bez prave izobrazbe“ i da je u akciju (operacija Hrast) otišao zato što ga muči što nije dobio odlikovanje (iako je dobio željezni križ (!) krajem ’41. na istočnom bojištu?) i da je Skorzeny trebao biti samo „putnik u jedrilici“. Onda se povlači zanimljiva teza o sukobu Wermacht-SS, a to je teza koja je bila popularna poslije rata – o čistoći, pravednosti i pruskoj tradiciji Wermachta a o zločinačkoj naravi SS-a. Ono što je vrlo zanimljivo je to da bi se površnim čitanjem Skorzenyevih memoara moglo to zaista zaključiti: naime on se gotovo u svakom poglavlju na početku žali na vojnu birokraciju koja mu uskraćuje logistiku ili ga ne shvaća ozbiljno. Međutim jasno se vidi da se radi o nekoliko stvari: prije svega da više vojne strukture nisu shvaćale potrebu i namjenu specijalnih postrojbi (najbolji primjer je anegdota o njegovom inzistiranju na razvijanju prigušenog oružja, i nakon što su ga odbili, Skorzeny im je priredio show tako što je za vrijeme šetnje sa stručnjacima za oružje oko dvorca Friedenthal zadužio jednog vojnika da ide pritajeno iza njih i da puca u zrak s britanskim prigušenim automatom „Sten“. Nakon što im je pokazao čahure, pušku i na kraju film koji je snimio drugi vojnik, gosti su se uvrijedili i nisu htjeli pričati o nikakvim prigušivačima.[iv]) Također, mora se uzeti u obzir da je Skorzenyeva jedinica postala aktivna već u suton rata kada je Njemačka dolazila u oskudicu s materijalima razne vrste. Zanimljivo se tako postavlja teza i da je tokom operacije Greif (Ardeni) Wermacht uskraćivao Skorzenyu zarobljena saveznička sredstva (oružje, odore, vozila), iako je samom logikom jasno da je Njemačka već pola godine u konstantnoj defanzivi pred Saveznicima i da je zapljena neprijateljskih sredstava gotovo nikakva.

Također je napadnut Skorzeny za primjenjivanje taktike „njemačkih kamikaza“, iako Skorzeny u svojim memoarima govori da je to ideja bila Hanne Reitsch i da ju je Hitler odbio. Schellenberg, SS –general šef vanjske obavještajne službe nakon raspuštanja Abwhera vrlo otvoreno u svojim memoarima iznosi: „Između ostaloga, uspjeli smo, pomoću bombardera velikog radijusa ispustiti V-1 blizu cilja, a zatim smo je s pomoću pilota samoubojice usmjerili u sam cilj (!)“.[v] Stoga, ne može se isključiti da je Skorzeny koristio takve taktike. U filmu je predstavljen i „torpedo-kamikaza“, iako se zapravo radilo o minipodmornici, tj. o jednom torpedu u kojem bi bio podmorničar a koji se nalazi na drugom torpedu koji se ispaljivao na neprijateljska plovila. Nakon ispaljivanja torpeda, podmorničar bi se udaljio u svom „torpedu“.

Vrlo zanimljivo je to da dokumentarac, kao i članak Die Welta, niti jednom riječju ne spominje Operaciju Panzerfaust u Budimpešti (!).

“Ich muss pi-pi gehen!”

Definitivno najgrotesknije je prikazana Operacija Greif (Ardeni). Njemački vojnici koji nemaju ni najmanjeg pojma o engleskom jeziku (dramatizacija u kojoj vojnici gore: „majn nejme iz Đon!“ s karakterističnim njemačkim naglaskom). Šlag na tortu je dramatizacija u kojoj trojica njemačkih vojnika (preobučeni u američke vojne policajce) stoje na raskrižju i preusmjeravaju američke tenkove na krivi put. Nakon što su tenkovi prošli, kadar se spušta prema čizmama jednog vojnika – da bi vidjeli da mu se niz nogavicu cijedi mokraća! Toliko o hrabrim Skorzenyevim vojnicima!

Capture

Popišanko, popišanko!

Sličan prikaz prije nekog vremena sam vidio u njemačkom dokumentarnom filmu o Erwinu Rommelu, gdje je Rommel prikazan (za razliku od npr. američkih ili engleskih dokumentaraca ili onoga što sam ja učio u školi) također kao loš časnik, anti-semit, oportunist i tako dalje…

Bez premca lik i djelo Otta Skorzenya golicat će maštu mnogih – avanturista, ljubitelja trilera, neonacista, povijesnih entuzijasta. Isto tako njegov lik će se koristi i u svrhe prikaza njega i kao heroja i kao zločinca.

Što reći? Otto Skorzeny je zaista čovjek za sve sisteme. Što bi mi na Balkanu rekli – kompletna ličnost!

tales_of_the_inglourious_basterds_pg_2_by_paulhanley-d5nsa4j



[i] Skorzeny, Otto: Tajni memoari – Hitlerov najopasniji komandos, Zagrebačka naklada, Zagreb, 2006., str. 67

[iii] http://www.youtube.com/watch?v=kySICUL6MyU (originalna njemačka verzija. 7.1.2013), http://www.youtube.com/watch?v=aSSyqm60fSc (engleska sinkronizacija, 7.1.2013).

[iv] Vasić, Miloš: Specijalno i prigušeno oružje, samostalno autorsko izdanje, Beograd, 1988., str. 49

[v] Skorzeny, str. 282 (pogovor Aleksandra Vojinovića)

2 comments on “Najopasniji čovjek Europe – mit i propaganda od Goebbelsa do ORF-a i ZDF-a

  1. Ludilo! Me like it!

Sharing Buttons by Linksku