Otto Skorzeny – biografija

Uvod u “Otto Skorzeny – mit i propaganda od Goebbelsa do ORF-a i ZDF-a”

tumblr_mbf8yyo7pR1rvwhxuo1_500

Otto Skorzeny rođen je 1908. u Beču u obitelji srednjeg sloja koji je poslije Prvog svjetskog rata i poraza Austro-Ugarske sve više iščezavao. Wikipedija donosi zanimljivu triviju – navodno se mladi Otto požalio svom ocu kako nikad u životu nije probao pravi maslac, na što mu je otac odgovorio u stilu ‘čega nema, bez toga se može’ i da nije loše priviknut se na to da život nije lagan.[i] Neki povjesničari tvrde da je takav spartanski odgoj utjecao da Otto Skorzeny postane to što jest. S 18 godina upisao se na Bečko tehničko sveučilište gdje je 1931. diplomirao i stekao titulu inženjera građevine. Inženjersko znanje kasnije će se pokazati od velike koristi pri planiranju akcija koje je vodio kao zapovjednik njemačkih komandosa. Još jedan detalj iz studentskih dana obilježit će Skorzenya kao vojnika – mladi Otto se u to vrijeme bavio akademskim mačevanjem, tako da je u jednom dvoboju zaradio povredu na lijevom obrazu. Sam Skorzeny je rekao da mu je mačevanje pomoglo da se nauči nositi s boli i da nastavi izvršavati zadatke bez obzira na sve. Upravo velika brazgotina na lijevom obrazu zajedno s njegovom izuzetnom visinom (neki podaci govore o visini od 196 cm, drugi o 192cm, sam Skorzeny iznosi podatak od 195cm[ii] ) pridonosili su njegovoj pojavnosti i karizmi.

Od Jugoslavije do škole za komandose

Kommando Skorzeny in Friedenthal

Obuka u Friedenthalu

Još kao student 1930. pristupa austrijskom ogranku nacističke partije kao i SA odredu. Žestoki je nacist i zagovaratelj „ujedinjenja“ Njemačke i Austrije. Tokom Anschlussa 1938. odigrao je manju ulogu – po nalogu Seys-Inquarta bio je zadužen za čuvanje svrgnutog predsjednika Miklasa kojeg su htjeli likvidirati neki članovi nacističke partije. Po izbijanju Drugog svjetskog rata Skorzeny se prijavljuje u zrakoplovstvo – Luftwaffe – ali ga odbijaju zbog njegove visine i starosti (31. godina). Zbog svojih inženjerskih ekspertiza postavljen je za instruktora inženjerijskim jedinicama u školi u Beču.  Nakon toga borio se u Nizozemskoj i Francuskoj, a tokom invazije na Jugoslaviju ’41. unaprijeđen je u čin  Obersturmführera (čin koji odgovara činu poručnika) u Waffen-SS zbog zarobljavanja velikog broja vojnika i časnika Kraljevske jugoslavenske vojske.  Operacija Barbarossa vodi ga na istočni front sa SS oklopnom divizijom Das Reich gdje je u tehničkom odsjeku za popravak tenkova tokom bitke za Moskvu. U prosincu 1941. ranjen je gelerom od rakete ispaljene iz sovjetskog Kaćuša lansera. Zbog heroizma tokom ranjavanja kasnije je odlikovan Željeznim križem 2. stupnja. Zbog posljedica ranjavanja i dizenterije koju je dobio na istočnom bojištu povučen je nazad u Beč. Tokom liječenja čitao je dokumente o djelovanju britanskih komandosa što mu je dalo ideju o organiziranju takvih jedinica i u Njemačkoj. Svoju ideju je iznosio svima oko sebe, dok na kraju nije pozvan od struktura raznih obavještajnih službi koje su nosile zajednički naziv Ausland Abwehr (Abwher – njem. vojna obavještajna služba) da organizira centar za „tajne misije“.  Prihvatio je bez pogovora poziv tim više što  nije želio raditi u inženjerskom centru pokraj Berlina gdje je dobio prekomandu nakon službe na Istočnom bojištu. Kopirajući modus operandi britanskih komandosa, Skorzeny je ustrojio centar za obuku u starom dvorcu Friedenthal  gdje su pomno odabirani vojnici prolazili širok dijapazon obuke – od raznih sportova (poput plivanja i jahanja) preko rukovanja raznim oružjima (strojnicama, minobacačima, topovima) do škole stranih jezika. Prve operacije kojima se jedinca bavila bile su vezane za Bliski Istok – konkretno za Iran gdje su pokušali presjeći naftovod od bogatih iranskih naftnih polja do britanske Palestine u kojima su bile rafinerije za preradu nafte. Također, Iran je bio od strateške važnosti zato što se preko iranskih željeznica dostavljala američka pomoć u naoružanju SSSR-u. Skorzenyeve jedinice trebale su uz pomoć pobunjenih plemena, partizana, raditi diverzije. Na početku su imali sitne uspjehe, ali ipak zbog logističkih poteškoća i udaljenosti operacija Franz je obustavljena.

Mussolinijev spasitelj

Bundesarchiv_Bild_101I-567-1503B-05,_Gran_Sasso,_Lastensegler_neben_Hotel

Jedrilica pokraj hotela Campo Imperatore

Gran Sasso, Mussolini vor Hotel

Skorzeny i Mussolini ispred hotela

Skorzeny je slavu stekao u jesen ’43. kada je na osobni Hitlerov poziv i njegovu izravnu zapovijed krenuo u oslobađanje Führerovog najstarijeg saveznika – Benita Mussolinija. Duceu je u ljeto ’43., nedugo nakon savezničkog iskrcavanja na Siciliji, Veliko fašističko vijeće izglasalo nepovjerenje nakon čega je ubrzo uhićen i interniran na nepoznatoj lokaciji.  General Luftwaffea Kurt Student je bio zapovjednik operacije Hrast – lociranja i spašavanja Mussolinija, dok je operaciju planirao bojnik Harald Mors, zapovjednik padobranske bojne. Student i Skorzeny su zajedno doletjeli u Rim odakle je krenula potraga za Mussolinijem. Skorzeny je pri jednom izviđačkom letu iznad Mediterana oboren od strane Saveznika, preživio je uz lakše ozljede – slomio je tri rebra. Nakon što su najnoviji obavještajni podaci govorili o tome da je Mussolini sa otoka premješten negdje nazad na kopno, krenula je nova potraga – Mussolini je lociran u Hotelu Campo Imperatore, skijaškom odmaralištu na Gran Sassou. Teren je bio idealan za talijanske čuvare – jedini pristup kopnenim putem bio je moguć samo putem žičare koju su čuvali stražari i koja je bila onesposobljena. Stoga je preostala jedino mogućnost zračnog desanta. Zbog veličine visoravni padobranski desant je bio nemoguć, stoga je odlučeno da se desant izvrši pomoću transportnih jedrilica što je predstavljalo misiju izrazito velikog rizika (vojni analitičari u stožeru su predviđali gubitke od 80%). Upućeno je 9 jedrilica s komandosima, a u jedrilici broj 3 nalazio se Otto Skorzeny. Spletom okolnosti jedrilica u kojoj se nalazio Skorzeny se prva prizemljila na 15-ak metara od hotela, i tada Skorzeny preuzima zapovijedanje misijom. Akcija je završena unutar 10 minuta bez ijednog ispaljenog metka jer se talijanski vojnici nisu ni snašli u metežu akcije. Skorzeny je upao u Mussolinijevu u sobu i rekao: „Duce, Führer me poslao da vas oslobodim!“, na što je ovaj odgovorio: „Znao sam da me se moj prijatelj Adolf  Hitler neće zaboraviti!“[iii] Akcija je bila veliki uspjeh i ne bi bilo žrtava da se posljednja jedrilica s komandosima nije upala u zračni vrtlog što je rezultiralo razbijanjem jedrilice o obližnju stijenu. Skorzeny u svojim memoarima opisuje taj događaj, ali ne iznosi podatke o sudbini putnika, razni izvore donose različite podatke – od toga da su poginuli, do toga da su bili teže ili lakše ranjeni. Njemački i talijanski vojnici su tada očistili jednu livadu kraj hotela od kamenja da bi napravili pistu za mali izviđački zrakoplov Fieseler Fi 156 Storch (Roda) koji je trebao odvesti Mussolinija. Tada se dogodilo nešto bizarno– iako je Roda avion dvosjed, Skorzeny je inzistirao da ide s Mussolinijem jer je smatrao svojom obvezom da Hitleru isporuči Mussolinija. Tako su se iza pilota u malom zrakoplovu na sjedištu stisnuli bivši talijanski diktator Benito Mussolini i njemački komandos visok  gotovo dva metra.  Preopterećeni zrakoplov pod teretom putnika viška uz ogromne napore pilota se jedva odvojio od tla, a avion se umalo srušio. Ipak, Mussolini je sretno prevezen do vojnog aerodroma u blizini Rima odakle je prevezen u Beč, a dan kasnije iz Beča u Berlin na prijem kod Hitlera. Skorzenyu je ova misija dala zvjezdanu popularnost – unaprijeđen je u čin Sturmbannführera (bojnik) i odlikovan je Viteškim križem željeznog križa. U to doba nacistički režim se suočavao s padom popularnosti – njemački gradovi su sve više trpjeli saveznička bombardiranja, a na frontovima njemačka vojska je u ofanzivi. Stoga je lik Otta Skorzenya bio odličan propagandi materijal, a Goebbels je novopečenom njemačkom junaku dao titulu „najopasnijeg čovjeka u Europi“. Nakon operacije Hrast, Hitler će iznimno uvažavati i cijeniti Skorzenya.

mussolini-im-fieseler-storch

Nagurana trojka u “Rodi”

Poslije talijanske epizode, Hitler šalje Skrozenya u Vichy: naime, postoje indicije o sumnjivim odnosima „Slobodne Francuske“ i Pétainove vlade u Vichyu. Sprema se operacija za puč, međutim u posljednjem trenutku je opozvana.

Lov na Tita

uniforme partisano

Maršal se izvukao, maršalska odora ipak zarobljena: Nijemci su našli Titovu odoru u lokalnoj krojačnici. Odora je trebala bit poklon za Titov rođendan (dan akcije, 25. svibnja)

Nakon uspješne misije u Italiji, SS je pokušavao sličnu akciju u Jugoslaviji. Naime, komunistički partizanski pokret pod vodstvom Josipa Broza Tita je predstavljao veliki problem za njemačku vojsku u Jugoslaviji jer je pokret 1944. bio poprilično omasovljen, a nakon kapitulacije Italije područja pod nekadašnjom talijanskom kontrolom su jednostavno prepuštena Titovim partizanima. Stoga je organizirana operacija konjićev skok, padobranski desant na Drvar u cilju zarobljavanja ili likvidacije Tita. Iako su partizani pretrpjeli teške gubitke, isto se dogodilo i sa SS-Fallschirmjäger bataljunom, dok je Tito na vrijeme pobjegao iz Drvara. Skorzeny se u svojim memoarima ograđuje od fijaska u Drvaru, smatrajući to greškom neimenovanog njemačkog generala na službi u Banjoj Luci[iv]. Po Skorzenyu njemački general je smatrao da mu on predstavlja suparnika, kao i očigledan problem curenja informacija (što potkrepljuje tvrdnjom da je Tito napustio Drvar nekoliko sati prije desanta). U poglavlju o boravku u Jugoslaviji ’44. u svojim memoarima kratko se ograđuje od neuspjele akcije u Drvaru, ali zato donosi pomalo bizarnu priču kako je Mercedesom putovao iz Beograda u Zagreb u periodu kada to nikom nije uspjelo (zbog čestih napada partizana) (?!).

Popularna je bila priča da je Skorzeny pokušao napad na „Veliku trojku“ (Staljin-Roosevelt-Churchill) tokom konferencije u Teheranu. Operacija se navodno zvala „dugi skok“ u kojoj je Skorzeny s komandosima trebao izvršiti likvidaciju Velike trojke. Podatke o navodnoj akciji je iznio NKVD, sovjetska tajna služba. Akcija je navodno otkazana iz istog razloga zbog koji je otkazana prva Skorzenyeva operacija u Iranu – daljine. Međutim, Skorzeny u svojim memoarima nikad nije potvrdio tu priču, a zapadni obavještajci su smatrali da je to NKVD-ova izmišljotina u cilju sovjetske propagande, a da je Skorzenyevo ime upotrjebljeno zbog njegove povezanosti s komandos akcijama.

U ljeto ’44. tokom neuspješnog atenata na Hitlera i pokušaja puča u operaciji Valkira, odigrao je manju ulogu u smirivanju časnika u Berlinu, pokušavajući da metež ne preraste u građanski rat.

070511_0316_rtanchorhin1

Zemljaci Skorzeny i Hitler

Skorzeny je u periodu poslije operacije Hrast testirao nova oružja koja bi mogao koristit za svoje akcije, prije svega novo oružje odmazde – raketu V1. Također je testirao male talijanske torpedne čamce za diverzije na moru. Testiranja je radio zajedno sa poznatom njemačkom avijatičarkom Hannom Reitsch, koja je predlagala za akcije da se upotrebe piloti samoubojice – njemačke verzije kamikaza. Tu ideju je odbacio sam Hitler.

Bombed Conference Room After Hitler Assassination Attempt

Konferencijska soba nakon pokušaja antentata na Hitlera

U ljeto 1944. Skorzeny je pozvan da planira i izvede novu akciju pod kodnim nazivom operacija „Lovokradice“. Naime, u šumama pokraj Minska ostalo je odsječeno oko 2000 njemačkih vojnika – Crvena Armija je grozničavom brzinom napredovala prema zapadu tako da su pojedini dijelovi njemačkih armija ostali okruženi u džepovima iza sovjetskih linija. Skorzeny je organizirao odlazak nekoliko skupina komandosa koji su nosili ruske odore predvođeni komandosima koji su odlično vladali ruskim jezikom. Ipak, operacija je bila osuđena na propast. Zrakoplovi koji su trebali dostavljati logistiku za akcije morali su preći 8000km u oba smjera, tako da je snabdijevanje jedinica prestalo stiskanjem sovjetskog obruča oko Berlina.

Mickey Maus

Otto Skorzeny

Skorzeny izlazi iz Budimskog dvorca nakon uspješnog puča

Listopad 1944. donijeti će Skorzenyu jedinu uspješnu komando misiju nakon spašavanja Mussolinija. Opet po direktnoj molbi i zapovijedi Hitlera, Skorzeny je upućen u Budimpeštu da riješi situaciju oko potencijalnog prelaska Mađarske u neprijateljski tabor. Njemački obavještajci su došli do podatka da mađarski regent Miklós Horthy preko svog sina Miklósa mlađeg preko jugoslavenskih partizana pokušava sklopiti mir sa sovjetskim snagama. Takav ishod bi bio poguban za armiju od milijun njemačkih vojnika koji bi se odmah našli u obruču. Skorzeny je organizrao operaciju Panzerfaust (oklopna šaka) ili nazvanu još i operacija Mickey Maus (Mickey po Miklósu mlađem). Jedan Hrvat koji je radio kao njemački obavještajac je čak uspio doći do „Mickeya“. Miklós mlađi je uspješno otet uz kratku razmjenu vatre i bez žrtava. Horthy je umotan u tepih i odveden zrakoplovom u Beč. Unatoč otmici sina, regent Horthy nije odustajao od nauma da sklopi mir sa Sovjetima, tako da je na radiju objavljeno da je Mađarska sklopila mir sa Sovjetskim Savezom. Ubrzo nakon objave, Skorzeny organizira prepad na Budimski dvorac gdje se nalazi mađarski glavni stožer. Također su organizirani i simultani napadi na ministarstvo unutarnjih poslova i ministarstvo domobranstva. Prepad je u potpunosti uspio uz minimalne gubitke (7 poginulih i 26 ranjenih). Horthy je skinut s trona, a kao njemački vazal postavljen je vođa mađarskih fašista, zločinac Ferenc Szálasi. U operaciji Mickey Maus zanimljivo je da je uz Skorzenya u Budimpeštu bio poslan i SS general Bach-Zelewski koji je netom prije dolaska u Budimpšetu u krvi ugušio varšavski ustanak. Bach-Zelewski je bio  SS-ov čovjek za anti-partizanske akcije poznat po genocidnim taktikama u kojima je stradavalo puno civila. U Budimpeštu je dovezao ogromnu samohodnu haubicu 600 mm (Karl-Gerät) koju je koristio tokom varšavske opsade, a koja je prije toga korištena samo tokom opsade brestovske i sevastopoljske tvrđave. Njegov naum je bio da koristi top i za opsadu budimske tvrđave, no Skorzeny se odlučio na suptilniji pristup. Za uspjeh u akciji Panzerfaust Skorzeny je unaprijeđen u čin Obersturmbannführera (pukovnika).

battle_warsawuprising32

Karl-Gerät pod Varšavom

Greif – “pod lažnom zastavom”

Krajem 1944. Nijemci po zadnji put pokreću veliku protu-ofanzivu na zapadnom bojištu. Bitka je u potpunosti bila Hitlerova zamisao za koju je smatrao da ako bude uspješna da bi bio dobar temelj za pregovore o miru sa zapadnim silama. Ofanziva se odvijala u Ardenima, a pretpostavlja se da je Hitler izabrao ovo područje upravo zbog briljantnih pobjeda s početka rata u ovom području. Skorzeny je opet dobio izravnu naredbu od Hitlera: ovaj put trebao je sa svojim komandosima osigurati mostove u pozadini, a i također ubaciti svoje komandose u britanske i američke redove. Komandosi su trebali govoriti odlično engleski i nositi britanske i američke uniforme. Po haškoj konvenciji o običajima ratovanja nošenje uniformi neprijateljske vojske u borbi je zabranjeno, međutim Hitler je Skorzenyu rekao da britanci i amerikanci koriste istu taktiku. Kada se Skorzeny našao na suđenju u Dachau suđeno mu je upravo za povredu haških konvencija o običajima ratovanja, konkretno za akciju „pod lažnom zastavom“, ali je oslobođen nakon što je svjedok obrane britanski časnik F.F.E. Yeo-Thomas, agent britanskih specijalnih postrojbi, svjedočio da su britanci koristili istu taktiku. Akcija pod nazivom operacija Greif od početka je nailazila na velike poteškoće. Prije samog početka akcije iz Hitlerovog stožera poslana je okružnica svim postrojbama da se Skorzenyu na raspolaganje jave svi njemački vojnici koji izvrsno govore engleski, kao i to da svi na raspolaganje stave zarobljene savezničke uniforme, oružja i vozila. Okružnicu je potpisao generalfeldmaršal Keitel. Amerikanci su presreli okružnicu nakon 8 dana, međutim čudno je da nisu shvatili o kakvoj se akciji se radi, što se vidjelo po iznenađenju pri prvim uspjesima Skorzenyevih komandosa. Veliki problem je bio i skupiti vojnike koji su izvrsno govorili engleski, a vremena je bilo prekratko da se oni s lošijim znanjem jezika usavrše. Također je veliki problem bio opskrba zarobljenih sredstava – njemačka vojska je od Normandije u konstantnoj defanzivi, tako da je zarobljavano malo neprijateljskih sredstava.

deutscher-panther-als-amerikanischer-m10-wolverine-getarnt-quelle-us-national-archives

Panther kamufliran u američki M10

Skorzenyeve snage su se snalazile s nekoliko zarobljenih tenkova tipa Sherman, Jeepova, a njemačke tenkove tipa Panther su kamuflirali da izgledaju poput američkih M10 lovaca tenkova. Komadosi u savezničkim uniformama su imali uspjeha – glumeći američke vojne policajce uspješno su navodili vojne kolone na krive puteve, okretali su putokaze i unosili konfuziju u savezničke redove. Među Saveznicima je pukla priča da sam Skorzeny ide prema Parizu s namjerom da likvidira Eisenhowera. Eisenhower je proveo Božić 1944. u izolaciji zbog Skrozenya. Na kraju, operacija Greif nije uspjela kao ni ofanziva u Ardenima – njemačka vojska je oskudijevala u zimskoj opremi za vojsku, a tako ni Skorzenyevi ljudi nisu dobivali potrebna sredstva. Skorzeny se povlači u istočnu Prusku gdje zapovijeda snagama pri odbijanju Crvene Armije s rijeke Odre. Za djela na tom frontu odlikovan je Viteškim križem s hrastovim lišćem. Navodno je 20. travnja 1945. Skorzeny unaprijeđen u čin Standartenführera (brigadira).

Bundesarchiv_Bild_183-R81453,_SS-Obersturmbannführer_Otto_Skorzeny_an_der_Oder_retouched

Posljednji borbeni dani Otta Skorzenya – negdje na Odri

Der Krieg ist vorbei

Po svršetku rata Skorzeny se predaje američkim snagama u Bavarskoj. Dvije godine je ratni zarobljenik do suđenja u Dachau 1947. Kao što je rečeno ranije, suđeno mu je za borbu pod tuđom zastavom, tj. za korištenje neprijateljskih uniformi. Nakon svjedočenja britanskog časnika i nakon što nisu nađeni dokazi da je Skorzeny izdao naredbu za borbu pod tuđom uniformom (nego samo za korištenje u svrhu obmane), optužba je odbačena. Također je bio optužen i za krađu paketa Crvenog Križa (iz kojih su navodno uzimani američki obroci, cigarete i žvakače gume za komadose u operaciji Greif). I ova optužba je odbačena zbog nedostatka dokaza. Nakon suđenja pritvoren je do presude denacifikacijskog suda.

1389.8 Holocaust H

U zarobljeništvu

U lipnju 1948. sukladno svom imidžu spektakularno bježi iz kampa – naime, oslobodili su ga bivši drugovi SS časnici koji su bili preobučeni u odore američke vojne policije.  Neko vrijeme se krio u Bavarskoj da bi početkom 1950. preselio u Francovu Španjolsku. U Madridu se bavio građevinarskim poslom, što mu zapravo služi kao pokriće za operacije ODESSA-e u Španjolskoj gdje Skorzeny obavlja dužnost koordinatora organizacije u toj zemlji (ODESSA je organizacija bivših članova SS-a, a služila im je kao mreža za pomoć da pobjegnu iz Europe. Danas se još uvijek lome koplja oko toga kolika je ODESSA bila, kako je bila organizirana, dali se radilo o nazivu za više organizacija ili je bila jedna monolitna ustanova, itd.) 1952. sud za denacifikaciju je abolirao Skorzenya u odsustvu, što je značilo da je mogao slobodno putovati po zapadnim zemljama.

1952. Skorzeny je boravio na Bliskom Istoku – obučavao je egipatsku vojsku za komando akcije, a također je uvježbavao i palestinske izbjeglice za napade u Izraelu iz Gaze. Jedan od Palestinaca koje je obučavao bio je Yasser Arafat. Kasnije je Skorzeny bio savjetnik predsjedniku Nasseru, surađivao je i sa izraelskim Mossadom.

wk2_otto_skorzeny_madrid_montera_25_1964_JAN_01_AA_01_01a

Skorzeny u svom uredu u Madridu, 1964.

Skorzeny je surađivao i s drugim vladama i državama, bio je Perónov savjetnik, a preko svoje Paladin grupe radio je za JAR, Gaddafija, grčku vojnu huntu, itd.

1975. Skorzeny je umro od posljedica raka u 67. godini kao vrlo bogat čovjek. Iste te godine umro je i španjolski diktator Franco u čijoj je zemlji uživao gostoprimstvo. Sahranjen je 7. kolovoza u Madridu, a kasnije je kremiran, a njegov pepeo je položen u grobnicu obitelji Skorzeny u Beču.

Grobnica Skorzenyevih u Beču

Grobnica Skorzenyevih u Beču


[i] Glenn B. Infield: Skorzeny: Hitler’s Commando, St Martin’s Press, New York, 1981, str. 11

[ii] Skorzeny Otto: Tajni memoari – Hitlerov najopasniji komandos, Zagrebačka naklada, Zagreb, 2006., str. 111

[iii] Skorzeny, str. 108

[iv] Skorzeny, str. 149

Comments are closed.

Sharing Buttons by Linksku