TRI MISLI O BOŽIĆU

born-in-a-manger-by-yori-narparti

Utjelovljenje sam upoznao kad sam imao akvarij s morskom vodom. Otkrio sam da održavanje takvog akvarija nije jednostavno. Morao sam imati prijenosni kemijski laboratorij za praćenje razine dušikovih soli (nitrata) i količinu amonijaka. Unosio sam vitamine i anbiotike, sulfa lijekove i dovoljno enzima da od njih kamen počne rasti. Filtrirao sam vodu kroz staklena vlakna i ugljen i izlagao je ultraljubičastom svjetlu. Pomislili biste da će moje ribe, s obzirom na sve energiju koju sam utrošio za njih, pokazati bar zahvalnost. Nije točno. Svaki put kad bi se nad akvarijem pojavila koja sjena, one bi zaronile da se sakriju u najbližu školjku. Prema meni su pokazivale samo jednu „emociju“ – strah. Premda sam otvarao poklopac i redovno davao hranu, triput dnevno, na svaki moj posjet reagirali su kao na siguran znak moje namjere da ih izložim mučenju. Nisam ih mogao uvjeriti u svoje dobre namjere.

Za moje ribe bio sam božanstvo. Bio sam za njih suviše velik, a moji postupci suviše neshvatljivi. Moja milosrdna djela smatrali su okrutnošću, moje pokušaje ozdravljenja kao uništenje. Da bih promijenio njihovo shvaćanje, počeo sam uviđati, bio bi potreban neki oblik utjelovljenja. Morao bih postati riba i „govoriti“ im jezikom koji bi mogli razumjeti.

Da ljudsko biće postane ribom, to nije ništa u usporedbi s onim što je Bog postao beba. A prema evanđeljima, upravo se to dogodilo u Betlehemu. Bog koji je stvorio materiju oblikovao se unutar nje, kao da umjetnik postane točkica na platnu ili da dramski pisac postane neki lik u svojoj vlastitoj drami. Bog je napisao priču, koristeći se stvarnim licima, na stranici stvarne povijesti. Riječ je postala tijelom.

(iz knjige „Isus kakvog nisam poznavao“, Philip Yancey)

* * *

Gledano s kršćanskog stajališta, slavljenje Božića u zatvoreničkoj sobi ne mora biti nikakav poseban problem. Vjerojatno će mnogi u ovoj kući proslaviti smisleniji i istinskiji Božić nego tamo gdje se još samo zna ime toga blagdana. Bijeda, bol, siromaštvo, osama, bespomoćnost i krivnja u Božjim su očima sasvim nešto drugo nego u očima ljudi; Bog se zaustavlja upravo nad onim od čega ljudi okreću glavu; Krist se rodio u stajici jer nije bilo mjesta u gostionici; sve to zatvorenik shvaća bolje nego itko drugi i za njega je to doista vesela vijest. Pa ako je vjernik, on zna da je uključen u kršćansko zajedništvo, koje kida sve prostorne i vremenske granice te mjeseci zatvora gube svoje značenje.

(iz knjige „Otpor i predanje“, Dietrich Bonhoeffer)

* * *

Malcolm Muggeridge primjećuje da je činjenica kako bi u naše vrijeme, s klinikama za planiranje koje nude prikladne načine za ispravljanje „pogreške“ koja bi mogla nanijeti sramotu obiteljskom imenu, „u postojećim okolnostima bilo izuzetno nevjerojatno da bi Isusu bilo dozvoljeno da se rodi. Marijina trudnoća, u siromašnim prilikama i s nepoznatim ocem, bila bi očito slučaj za pobačaj; a njezina priča, da je začeće posljedica intervencije Svetog Duha, ukazivala bi na potrebu za psihijatrijskim liječenjem i još pojačala uvjerenje da trudnoću treba prekinuti. Tako bi naš naraštaj, kojemu je Spasitelj potrebniji, možda, nego ijednome koji je postojao, bio suviše human da dopusti da se takav rodi.“

(iz knjige „Isus kakvog nisam poznavao“, Philip Yancey)

Comments are closed.

Sharing Buttons by Linksku