Šupak

Zaista duboko suosjećam i razumijem ljude – jer sam došao iz privrede – koji ostaju na cesti, čije obitelji su na granici preživljavanja, koji su orijentirani na socijalnu pomoć.

Hrvatski jezični portal kaže ovako:

1. vulg. otvor na kraju debelog crijeva; analni otvor, čmar

2. žarg. onaj koji je pokvaren, onaj koji nije čvrst (u stajalištima); pizdek [baš si šupak; šupak ti je, žarg. strah te je; šupak radi pet banki — dvije banke, žarg. zast. strah te (ga, ju itd.) je, sav se usukao od straha]

Iako vjerujem da među poštovanim čitateljstvom ima onih koji bi radije govorili o definiciji pod točkom jedan, ipak će biti riječ o definiciji pod točkom dva. Doduše, lijepo je da HJP primijetio taj milozvučni kajkavski izraz pizdek. Doduše, on nije toliko popularan među nekajkavcima. Ali treba zamisliti prosječnu kajkavku, 1.6 m, nabrušenu, kako nekom viče pizdek. Tko to nije doživio, ne zna što je propustio. Gospodina na početnoj ilustraciji, točnije njegovo ime ne volim zazivati.

Toga stvora smatrao sam sposobnijim. Da se kandidirao za predsjednika, rekao sam da ću glasati za njega. Bio sam glupavo uvjeren da ipak neki vrag zna. Da je ipak u biznisu nešto naučio. Napravio sam tešku grešku. Možda više njih. Biznis u Jugoslaviji i SRH počivao na partijskih kadrovima koji su uglavnom bili djeca partijaca, a dobrim dijelom i suradnici UDBe, jer UDBa je držala vanjsku trgovinu. Da bi čovjek bio uspješni ekonomist, temeljna karakterna osobina mu je da je šupak. Ovaj na slici, stvarno, ne da je šupak, nego je šupčina.

Čovjek koji je najviše moći u familiji prigrabio, koji mu je sve išlo ruke, koji se visoko vinuo u hrvatskoj politici, a sad je sveučilišni profesor, završio je ekonomiju. On je isto šupčina, koja ne kontaktira s nikim u familiji, osim s onim kojima je ima koristi. Kao sin ustaškog dužnosnika, kao proljećar (kojeg nisu osudili, nego oslobodili 1972. na sudu), taj je prosperirao u komunizmu (imao je poslije muda srati po komunizmu), pod HDZ-om, pod svakom vlašću. Ali svi za njega kažu, da je šupak.

E sad, sad će se neki javiti, pa ti si ljubomoran. Nisam. Iskreno me veseli tuđi uspjeh. Imam dragoga prijatelja, moje godište, koji je obrtnik, koji živi skromno, muči se, plaća sva sranja, malo mu ostane, ali živi od svojih ruku. Nikada nikoga nije laktario, prevario i slično. Gura čovjek i tome jako veseli. A nije šupak. Moj pokojni mentor je uspio sve sam od sebe. Doduše, u inozemstvu. Spominje ga recentna literatura. Bio je duša od čovjeka. Kada se vratio tu, ubrzo je umro.

Kraljevi parkirališta, ti divni ljudi koji svima uljepšaju dan

Najbolja je stvar kada se Hrvati vrate iz SAD-a s nekog puta i kažu da kako se divno vozi u Americi i kako su u prometu svi divni i krasni. Da je milina voziti. Kod nas na cesti postoji pravilo da onaj koji vozi po pravilu je redovno lud. Kao što mi je to davnih godina, kada sam imao para za vozit, rekao jedan dragi prijatelj, ti nisi normalan, voziš 65, a ograničenje je 70. Bezobrazno prestrojavanje, lupanje po trubi, izlasci iz automobila, nepoštivanje ikakvih pravila bontona. Sve to krasi određeni dio vozača u Hrvata. Skupa kola koja će zaplijeniti banke, totalni neobzir za život. Svi su nestrpljivi, svima baš ta minuta nešto znači. A mobiteli i vožnja, to je redovno. Šupci.

Ručni rad prosječnog muškog šupka

Posebna kategorija su žene koje obožavaju šupke. Pogotovo nasilnike. Kod žena mi je uvijek najbolje to uvjerenje kako će ona svoga tipa preodgojiti, preprogramiti, on će njoj za ljubav postati bolji čovjek. Sve to divno i krasno, ako je riječ o nekim benignim stvarima. Ali koji vrag prolazi ženama kroz glavu dok ih hrpa šupaka koristi kao boksačku vreću. Od prvog dana veza, takvi mlate. Iako skromno smatram da bi nasilnike trebalo kažnjavati, fasciniran također ženskom glupošću. Kako toj jadnoj ženi nije bistro da je krele nasilni šupak. Takvi su redovno oženjeni, štancaju djecu i nastavljaju svoju lozu šupaka unedogled.

Šupaka ima svagdje. Na šalterima redovno se pokušavaju progurati. Ne plaćaju svoje radnike, a nose skupo odijelo. Bahate se po birtijama, klubovima i po televiziji. Preuzeli su visoka stranačka mjesta.

Šupčina ima svagdje na svijetu. Na kraju se mora postaviti temeljno pitanje zašto hrvatsko društvo glorificira takve bahate pojedince? Zašto ovo nazovikatoličko društvo uživa u tome da netko bezobrazan gazi pristojne i poštene ljude?

Vidim, shvaćam da ima poštenih ljudi, koji radom svojih ruku, znojem svoga čela pošteno i dobro žive. Ali, vidim, nisam lud, da šupci bolje prolaze. Da svi šute, da se svi boje i da zapravo nije nikomu stalo. Ako je odgovor na sve Darwin i slobodno tržište, onda jebeš i Darwina i slobodno tržište koje ne postoji u Hrvatskoj.

Pero Panonski

One comment on “Šupak

  1. neverin says:

    za Zgazimira se nema šta dodati. Čovjek je smeće neviđeno, dabogda mu izgradili termoelektranu pored kuće. A žene zašto vole nasilnike… mislim da je to taj kompleks medicinske sestre, drugačije si to ne mogu objasniti.

Sharing Buttons by Linksku