Ivo Andrić

26og listopada 1961. donesena je odluka o  izboru Ive Andrića kao laureata Nobelove nagrade iz područja književnosti.

Napisati članak o čovjeku kojeg 3 naroda i 4 narodnosti smatraju svojim (Hrvat, Srbin, Bosanac, Jugoslaven) izrazito je teško bez te nacionalne kategorije. Zbog toga ću se poslužiti čistim faktografskim podacima koji se isto tako interpretiraju kako kome paše.

Ivo Andrić rođen je u 9.10.1892.godine u Travniku, premda su mu roditelji bili Sarajlije. Fakt je da je kršten po rimokatoličkom obredu kao Ivan. Bez oca je ostao vrlo rano te se s majkom seli u Višegrad, grad koji je nedvojbeno obilježiti njegovo kasnije stvaralaštvo. Nakon završene osnovne škole i sarajevske Velike gimnazije, a uz stipendiju hrvatskog kulturno-prosvjetnog društva „Napredak“ – 1912. započinje studij slavistike i povijesti u Zagrebu. Kasnije će studirati u Beču i Krakovu, a doktorirati u Grazu.

O Andrićevoj nacionalnosti neka svako sudi za sebe:

(prijavnica za fakultet – materinji jezik: hrvatski)

(prijavnica za sveučilište u Krakovi – Hrvat)

(osobna karta – nacionalnost: srpska) NOTA BENE u istoj piše kako je rođen 10.10.

Početkom rata, vrativši se u domovinu, biva lišen slobode kao politički zatvorenik. Međutim, od 1920. počinje njegov diplomatski uspon – Andrić gradi izuzetno uspješnu diplomatsku karijeru koju završava s izbijanjem novog svjetskog rata zbog neslaganja s vlastima u Jugoslaviji. U poratno vrijeme ulazi u Partiju te postaje prvi predsjednik Saveza književnika Jugoslavije.

Ivo Andrić umro je 13.ožujka 1975.godine u Beogradu gdje je i sahranjen.

 

Nobelova nagrada za književnost dodijeljena je Ivi Andriću 10.prosinca 1961.godine i sastoji se od Nobelove medalje, Nobelove diplome i dokumenta o novčanom iznosu čijih je 50% donirao u svrhu unapređenja bibliotekarstva Bosne i Hercegovine.

 

Anders Österling, član Švedske akademije, prilikom dodjele nagrade:

Zapisano je na vašoj diplomi da vam je darovana Nobelova nagrada za epsku snagu kojom ste pratili teme i prikazali ljudske sudbine povijesti vaše zemlje. S osobitim zadovoljstvom Švedska akademija iskazuje vam čast kao vrijednog predstavnika svog jezičnog područja, koje se do danas nije nalazilo na popisu laureata.

Nobelom je prvenstveno nagrađen za djela Travnička kronika, Gospođica, Prokleta avlija te osobito za remek djelo Na Drini ćuprija.

Roman o mostu se, kao i većina drugih Andrićevih romana i pripovijedaka hrani poviješču Bosne, zemlje razmeđa na kojoj se susreću i miješaju religije i načini života, vode ratovi i međukonfesionalne i političke borbe, i sklapaju kratka i varljiva primirja. Kao zemlja proturječnosti Bosna ima i posebnu  kulturu življenja, punu vitalizma ali i atavizma.

U svom govoru prilikom dodjele nagrade Ivo Andrić govori:

(cijeli govor može se pročitati ovdje na ćirilici, op.a. )

moja domovina je zaista „mala zemlja među svetovima“, kako je reko jedan naš pisac, i to je zemlja koja u brzim etapama, po cenu velikih žrtava i izuzetnih napora, nastoji da na svim područjima, pa i na kulturnom, nadoknadi ono što joj je neobično burna i teška prošlost uskratila. Svojim priznanjem vi ste bacili snop svetlosti na književnost te zemlje i tako privukli pažnju sveta na njene kulturne napore, i to upravo u vreme kad je naša književnost nizom novih imena i originalnih dela počela da prodire u svet, u opravdanoj težnji da svetskoj književnosti i ona da svoj odgovarajući prilog. Vaše priznanje jednom od književnika te zemlje znači nesumnjivo ohrabrenje tom prodiranju. Stoga nas ono obavezuje na zahvalnost, i ja sam srećan što vam u ovom trenutku i sa ovog mesta, ne samo u svoje ime nego i u ime književnosti kojoj pripadam, mogu tu zahvalnost jednostavno ali iskreno da izrazim.

 Google je svojim doodlom prigodno obilježio 120. godišnjicu rođenja velikog pisca.

 

Comments are closed.

Sharing Buttons by Linksku