Od zgodnih Ilira do tolerantnih srednjovjekovnih bogumila

Serijal: bošnjački nacionalni mit

Akademik Ivan Supek jednom kaza kako je „nacionalizam umna bolest koja se širi na susjede“. Hrvati i Bošnjaci su u svojoj nedavnoj prošlosti uložili veliki napor da potvrde ovu Supekovu mudru dijagnozu, oponašanjem velikosrpskog nacionalizma. U ovom radu najprije ćemo se pozabaviti bošnjačkim nacionalizmom, a u idućim nastavcima nećemo ostati dužni ni onom hrvatskom.

Ključna stvar svakog nacionalizma jest povijesni mythos, rezervoar mitova iz prošlosti, prokušanih recepata, nedovršenih ambicija, pristranih tumačenja. Svaki nacionalizam počiva na romantičarskom tumačenju prošlosti u koje se obavezno integriraju priče o junacima i izdajnicima, o vrlim ljudima i njihovim herojskim osobinama, priče koje se u novijem dobu u ovoj regiji obično izrode u rasističke i etno-šovinističke teorije.

Kako bismo razumjeli bošnjački nacionalizam danas, moramo razumjeti njegovo tumačenje prošlosti. Kako je za novo tumačenje prošlosti potrebno u svojim redovima imati i nekolicinu razvikanih kvazi-znanstvenika, arheologa (u našem slučaju eto i piramidologa!), historičara, tako je i bošnjački nacionalizam okupio svoju „intelektualnu“ elitu. Ta se elita učvrstila i institucionalno etablirala osnivanjem BANU (Bošnjačke akademije nauke i umjetnosti), koja je osnovana valjda da SANU ne bi bila usamljena u svojim ideološkim naporima krivotvorenja povijesti, i upravo iz tekstova i knjiga te „elite“ da se iščitati nacionalističko tumačenje prošlosti kod Bošnjaka. Nažalost, ako se analizira bošnjačka nacionalistička mitologija, sa zabrinutošću se mogu istaknuti njene velike sličnosti sa velikosrpskom mitologijom. Tko ne vjeruje, neka usporedi ovu analizu bošnjačke nacionalističke mitologije s prethodnim člankom ovog serijala koji analizira velikosrpske stavove Jovana Cvijića.

No, vratimo se polako u prošlost. Najprije ćemo se vratiti do rimskog perioda, a u nastavku teksta ćemo se morati vraćati čak do kamenog doba. Prema Enveru Imamoviću i Muhamedu Filipoviću Bošnjaci su direktni potomci Ilira, a Iliri su skupni naziv za sve stanovnike Balkana, kao kompaktnog područja. Nešto je slično govorio i Jovan Cvijić, samo je rabio sintagmu „dinarski tip čovjeka“ (vidi prethodni nastavak ovog serijala tekstova). Evo što navodi članak na wikipediji o podrijetlu Bošnjaka: „Predslavenski korijeni Bošnjaka se mogu pratiti unazad do najranijih dobro poznatih stanovnika prostora danas poznatog kao BiH, Ilira.“

Kad M. Filipović opisuje Ilire, to opet neodoljivo podsjeća na Cvijićev opis srpskog seljaka (opet vidi prethodni nastavak): „Po opisu starih pisaca Iliri su bili visoki i u pravilu lijepi ljudi. Bili su snažne građe i neustrašivi u ratu. (…) Bili su čistunci.“ Ili dalje, kad pravi protulogičan kontinuitet tih starih Ilira sa srednjovjekovnim Bošnjacima: „Jedan posmatrač je u 16. vijeku čak naveo da je sultan smatrao da su Bošnjaci: najbolji, najpobožniji i najodaniji ljudi, i da su mnogo krupniji,zgodniji i sposobniji, nego drugi muslimanski narodi.“ Također, Filipović piše da je sultan Mehmed Fatih kročivši u Bosnu rekao: „Bosna je vrelo najljepše ljudske vrste“. Mustafa Imamović u svojoj knjizi Historija Bošnjaka ide dalje u romantičarskom opisivanju osobina Bošnjaka: već od njihovog dolaska u ovo područje – koje će kasnije postati Bosna i Hercegovina – oni su bili neuobičajeno nezavisni i slobodoljubivi.

Međutim, idilični ilirski svijet poremetio je dolazak slavenskih plemena. Evo kako wiki-članak o Bošnjacima opisuje dolazak Slavena: „Slaveni su naselili Bosnu i okolne zemlje u 7. vijeku. Slavenska srpska i hrvatska plemena su došla poslije prvog vala slavenskih doseljavanja. (…) Hrvati su uspostavili kraljevstvo na tlu današnje sjeverozapadne Hrvatske.“ (Zar samo na području sjeverozapadne Hrvatske? Da nije možda iza linije Karlovac-Virovitica-Karlobag? Da nije i to prepisano od Velikosrba?) „Srbi su se doselili na područje današnje južne Srbije, a kasnije su se rasprostranili na sjever i istok.“ Međutim, treba naglasiti da su „prije dolaska Hrvata i Srba, Slaveni već postali značajan element na Balkanu.“ I to: „Slavenska plemena bošnjačkih predaka su se naselila u dolini rijeke Bosne i gornjeg toka Vrbasa“ (Što će reći da Bošnjaci, čak i ako imaju slavenskih korijena, onda su oni bili prvi Slaveni koji su došli na ove prostore.) Wiki-članak dalje govori kako je: „pitanje etniciteta srednjovjekovne Bosne preraslo u veliku debatu od trenutka kada je postavljeno u svom trenutnom kontekstu od historičara tokom druge polovine 19. vijeka. Sve tri etničke grupe u Bosni imaju svoje stavove o ovom pitanju, a ovo kompleksno i osjetiljivo pitanje je dalje zamračeno nacionalizmom i propagandom tokom vijekova iz susjednih zemalja Srbije i Hrvatske.“ (Ovo, prema stupnju pismenosti, stupnju kontaminacije lažima, nacionalizmom i mržnjom prema susjedima, mora da je rad ili Filipovića ili jednog od dvojice Imamovića!)

Kako bi kreirali što veću razliku srednjovjekovnih Bošnjaka od Srba i Hrvata, bošnjački nacionalni ideolozi posežu u područje religije: „Slavenska plemena u dolini rijeke Bosne od kojih će kasnije nastati Bošnjaci (arhaično: Bošnjani) su razvila svoja specifična vjerovanja koja su u sebi sadržavala različite uticaje počevši od heretičkih kršćanskih učenja do šizme, dualizma, misticizma i uticaja ranijih plemenskih vjerovanja od čega će kasnije izrasti Crkva bosanska, a njeni pripadnici će sebe nazivati ‘dobrim krstjanima’, odbacujući katoličanstvo i pravoslavlje smatrajući ih đavoljim naukom. Za pripadnike Crkve bosanske u historiografiji se pojavljuju različiti nazivi: bogumili, patareni, manihejci, heretici itd. a taj fenomen ni do danas nije do kraja objašnjen, kao ni nadgrobni spomenici, stećci koji su ostali materijalni dokaz postojanja autohtone unikatne bosanske Crkve.“ (…) „Za razliku od tadašnjih evropskih zemalja Bosna je bila neuporedivo tolerantnija prema drugačijim religijskim shvatanjima, te je predstavljala oazu u Evropi kada su vjerske prilike u pitanju.“ (Tu baštinu tolerancije imamo očito i danas!)

Naravno, kao u svakoj romantičarskoj nacionalističkoj priči, dolazi nešto što pomućuje taj idealni bosanski svijet suživota, tu oazu religijske tolerancije. To su prema M. Filipoviću – franjevci, koji su navodno nasilno istrijebili bogumile i posljednji kralj bosanski, koji je prema ovoj fals-interpretaciji izdao vlastiti narod kako bi ga Papa okrunio za kralja. „Bosna je za vrijeme Stjepana Tomaševića, posljednjeg bosanskog kralja vidno oslabila. Za razliku od prethodnih bosanskih kraljeva, Tomašević je kako bi dobio krunu od Vatikana odlučio da se povinuje zahtjevima rimokatoličke crkve i konačno obračuna sa Crkvom bosanskom o čemu je obavijestio Papu, tražeći za uzvrat krunu. Počela su istrebljenja bosanskih krstjana što je Bosnu dovelu na rub građanskog rata.“ Prema Filipoviću, upravo su franjevci uspjeli utjecati na posljednjeg bosanskog kralja, a sve zbog njegove slabosti, kako bi počeo istrebljivati Bošnjake.

U idućem nastavku počet ćemo s jednom od ključnih točaka bošnjačkog nacionalnog mita, one o navodnom masovnom prelasku stanovništva Bosne i Hercegovine na islam nakon dolaska Osmanlija.

One comment on “Od zgodnih Ilira do tolerantnih srednjovjekovnih bogumila

  1. ivo poje says:

    prvo zelim reci, da su bosnjaci miks hrvata i srba, koji su presli na islam, a sta je bilo prije vam mogu samo reci jedno, a sto su bogomilji u makedoniji? Zato je glupo, da citam take izmisljotine i ako u stvari ne shvacam, dali vi stojite za tim sto pisete.
    Te bajke i izmisljotine, sto su neki drugi pisali vise od 500 godina poslje naseg dolaska na podrucje balkana, je farsa i na neki nacin razumljivo, da se nas razdjeli i vlada. Lakse nam je vladati, kad se ni sami ne mozemo dogovoriti i ako pricamo skoro slicni jezik. Vec to, da se stavljaju titlovi pod srbske filmove, je glupo, dali ce staviti i titlove pod seriju gruntovcani, koju stanovnistvo slovenije bolje razumje nego ostali dijo hrvatske. Ta mrznja potjece od zelje po vlasti. Nacijonalizam je bolest, kad prelazi na pitanja i odgovore o nekom boljem, vecem, kvalitetnijem narodu. Sta bi rekli njemci i austrijanci po pitanju nacijonalne ili narodne pripadnosti.
    Povjesne cinjenice su drukcije i prije su za povjerovati nego neki vatikanski zapisi, koji su pisani ko sto sam vec napiso. Tako postoje zapisi na zidovima u jamama armenije i irana u okolini rjeke hrzdan te jezera sevan, da su se u tim podrucjima pored armena, perzijanaca i drugih nalazili slovani. Bili su pastiri i nomadi. Pricali su jezik slican sjevernim slovanskim plemenima. Zbog samih dogadjaja su najverovatnije bili prognani. Nisu imali vojsku i zelju po predvlasti. Preprost cobani so trazili samo rodovitu zemlju, kdje mogu pasti svoju zivinu. Trgovali su sa kozom i vunom. Poslje su grcki povjesnicari pisali, da je u 3 i 4 stoljecu primjeceno, kako se preko krpata naseljavaju ta ista plemena i dolaze na podrucje balkana. U to vrjeme su na podrucju balkana vec zivjele tri vece skupine. U gradovima su zivjeli rimljani, na brdima dinare i krasa iliri te u podrucju unutrasnjosti, koja su vecinom bila sumovita kelti. Tako malobrojni i nikako ratoborni juzni slovani nisu imali puno izbora. Najsigurni dijo balkana je bijo bosanski dijo. Polako ali sigurno su na tom podrucju uvidjeli, da moraju promjeniti svoj nacin zivota, jer u suprotnom bi mogli nestati. To su bila vremena razpada rima i kaos, a barbarska plemena su neprestano napadala i pljackala ono sto je ostalo od rima. Razpada velikog mocnog rima, koji je bijo u najboljim vremenima, neprestane promjene vlasti, svaki general, koji je ukorako u rim je trazijo za sebe i svoje vojnike vlast. Tako juzno slovanska plemena udruzena sa istim poganskim vjerovanjima, a za to je dokaz razlicitih poganskih imena bogova, koja su u svima danasnjima narodima jugoslovena poznata. Poznato je i to, da su castili drveca, pa nam to govori o kasnijem sjecenju tih suma sa strane kristjana. ( sveti martin) tako je najverovatnije doslo do pocetka osnivanja vojnih postrojbi za obranu. Najvjerovatnije su vjerski voditelji odlucili, da postoji i mogucnost, kako bi otisli dalje, a u strahu, da ne bi otisli svi u jos gora podrucja, salju neku izvidnicu. Pa je primjecen novi pomak vise pravaca, jedan ide prema sjeveru, drugi prema jugu i trci prema istoku. Cetvrta grupa sa vecinom ostaje u sumama bosne i poako ojacava svoj vojni i politicni utjecaj. U tim vremenima su stvari se desavale jako sporo. Pa je pznato, da su se na sjeveru, kad su presli alpe sreli sa ostalim slovanskim i germanskim plemenima, kdje su preuzeli konjedelstvo i ubrzo poceli osvajanje djela danasnje poljske i slovacke. Istocni dijo je iso preko danasnje madjarske prema ceskoj, kdje su preuzeli poljske zemljske radove, trci put je iso prema grckoj, kdje upoznaju i preblizavaju se krscanstvu. Na pdrucju bosne se pocinju siriti i osvajati sve vece podrucje, a pri tom iztjeruju kelte iz panonskih nizina i ilire tjeraju sve vise u brdovite djelove danasnje albanije. Tada oslabljeni rim vidi opasnost pred slovanskim plemenima i pocinje pregovaranje. Najvjerovatnije se dogovaraju i slovanski mocnici salju svoje prvorodjene sinove u gradove, zbog mira i trgovine sa bogatim rimljanima. Vjest se siri u sve pravceve i tako se poslje vise desetljeca vracaju prve skupine nazad. Grcki povjesnicari pisu o tima premacima. Sad na sirem podrucju zive juznoslovanska plemena koja su jos uvjek zdruzena, sa istim poganskim vjerovanjima, obicajima, vjerskim vodjama, jezikom,…ubrzo pslje se pocnu nametat i utjecajni ljudi, koji sa pomocju mocng rima traze svoju prevlast. tako na pocetku srbi i hrvati imaju veliki utjecaj bizanta, a slovenci, karatanci utjecaj rima. Pocinje borba za prevlast i medju vjerskim utjecajnim ljudima. Jedini juznoslovani, koji nemaju tih utjecaja su nazeljeni u posavini i bosni. Pocinju prve bitke izmedju do jucerasnje brace koja su preuzela krscanstvo te oni a koji su jos uvjek pogani. U to vrjeme se oblikuju i imena koja sam prije spomenijo. Najbolje je opiso te dogadjaje slovenski pjesnik franc presern u krstu pri savici, koju je posvetijo kopitaru, koji je pomogo vuku karadjicu i bijo u a-u carev pisac za juznoslovanske narode. Tada vide pogani, da gube i prihvacaju kristjanstvo, ali zadrzavaju neke od obicaja iz poganskog zivota. Tako pocinju proucivati bibliju i ubrzo shvacaju, da nesto ne stima. Pocinju graditi hramove, spomenike i siriti pravu vrjednost krscanstva, da su oni sluge bozje i da nesmu na racun vjere bogatiti. Siri se bogoumlje. Siri se po kompletnom balkanu. To ne odgovara tadasnjoj crkvi i pocinje progon proti njih. Tada izabiru svoje zaveznike u juznoslovenima te jim daju nazive i zemlju, koja je do tada pripadala rimljanima, koji su polako poceli bjezati u italiju. Tako na pocetku tog stvaranja imamo situaciju, kdje hrvat tvrde kako su se spopali medjusobno i to hrvati iz panonske nizine te hrvati iz orimorja. Poslje toga se djeljenje pocinje sve vise osjecati. Sa rusenjem bogomilja se i ruse svi dokazi o njihovom postojanju, nemamo vise nista skupno i radjaju se neki novi narodi koji koriste samo mocnim silama. Tako se pocinje pisati i povjest. Do dolazaka osmana se bratstvo jos osjeca pa si pomazu, cak i na kosovom polju skupa ratuju. Poslje podutjecajem germanskih i turskih sila se to jos vise osjeca. gubimo sva prava i podjela je sve jaca.
    Smjesno je da su kasnije srbi svoj naziv kneza proglasili cara, a hrvati govore o stvorenoj kraljevini iz 6 stoljeca i ako je prvi naziv rex dobijen poslje u 9 stoljecu.
    Nisam vam piso sve potvrde i imena. Probo sam na grubo, da razlozim potjek dogadjaja. Sigurno se nece svi slagat samnom, al ima tu istine. Treba znati, da je prva najbrojnija skupina kristjana bila katolicka, poslje po osvajanju turaka se pocinje krepiti pravoslavna vjera i dobiva sve vise sljedbenika. Dosta ubozena zemlja, opljackana, izmorena, prelaze njeni ljudi na islam i to zbog materijalnih razloga, razloga prava koje jim nude turci. Sama katolicka crkva tlaci svoje vjernike i tjera jih da prihvacaju pravoslavnu crkvu. Razlike su velike, lakse je razumit pravoslavnu crkvu, kdje je bilo punovise ljudskosti, pomoci, znan jezik,itd. Dok je katolicka crkva imala mise u latinskom, uzimala 10 tinu od ljudi itd. U danasnje vrjeme bi mogli svatiti, da smo povezani jaci i da se narod poznaje po jeziku a ne po vjeri te da govorimo jedan jezik sa vise dijalekata. Pozdrav

Sharing Buttons by Linksku