Solidarnost. Ništa više!

Poljska milicija brani narod od naroda

Kada je 1980. nastao neovisni poljski radnički sindikat Solidarnost, zasigurno rijetko tko je imao dojam da će se sovjetski lager raspasti za deset godina. U SFRJ se nekako znalo da će sve otići kvragu nakon Titove smrti, odnosno dobar dio ljudi je vjerovao da će JNA zavesti staljinističku diktaturu (a nije da se nisu trudili i da Veljko Kadijević nije imao najbolju namjeru to učiniti 1991.). Solidarnost je nastala među radnicima katolicima. U tom sindikatu našli su se ljudi svih političkih uvjerenja, od desnih do lijevih. Cilj, dobrobit poljskog radnika.

Jedna od stvari koje se sve manje spominje vezano uz Alojzija Stepinca, da je kao nadbiskup-koadjutor ustrojio Caritas. Obljubljena organizacija, pogotovo za vrijeme komunizma, izgubila je zadnjih godina na sjaju zbog ogavnih događaja u Brezovici koji će i nakon smrti pratiti Jelenu Brajšu. Činjenica ostaje od 1934. do danas Caritas u Hrvata, napravio je puno dobra.

‘Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.’ Tada će mu pravednici odgovoriti: ‘Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?’ A kralj će im odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!’ (Mt 25,35-38)

Ovo bi se moglo nazvati bazom prakse Evanđelja, one dobre vijesti o Uskrslom. Činjenica ostaje da tijekom stoljeća Crkva i narod kao da su se razišli. Zlizavši se s državom, Crkva i Crkve izgubile su na oštrici. Hrvatska ima sreću da za njezino kršćanstvo su ponajviše zaslužni franjevci. Koji nisu zbrisali kao većina dijacezanskih svećenika i koji su ostajali pod najgorim stranim okupacijama. Fra Marko Malović u prošlom ratu izdržao je cjelokupnu okupaciju Iloka, sve do 1998. pod četničkom vlašću.

Bosonogi Ante Gabrić i Majka Tereza

Solidarnosti nema u velikim državama. Amerika nije solidarna. Bazira se na seksu i na slobodi nošenja oružja, te na zgrtanju para. Nacija opsjednuta seksom, koja je zdrogirana i koja je pomalo umorna od sebe same, ne poznaje solidarnost. Katolička crkva među engleski govorećom populacijom dokrajčena je pedofilijom. Još jedna velika civilizacija ne drži mnogo do solidarnosti. Indija. Mnogi se u Hrvatskoj, kao i na cijelom zapadu izdrkavaju na hinduizam i budizam, na sve indijsko, a siromahe s ulica je skupljala Majka Tereza, a puno dobra učinio je i Ante Gabrić. Za njih dvoje bi bilo mjesta i u SAD-u. Prvi znam da nemam ono nešto za otići u Indiju.

Mi smo mala zemlja, mali narod, ma što god da netko mislio, osuđeni smo jedni na druge. Solidarnost je jedino što preostaje. Stvarno treba razmišljati o kršćanskom sveopćem sindikatu, sa ili bez petpore episkopata, sa ili bez potpore svećenstva. Jedino kršćanska solidarnost može spasiti ovu zemlju. Ništa drugo. Bližnji smo si, jer nas je malo. Kapitalizam i kapitalisti nas neće spasiti.

Pero Panonski

One comment on “Solidarnost. Ništa više!

  1. Štrumpf! says:

    Evo Pero, prvih puta komentiram neki tvoj post na fanfo.org…

    ….Solidarnost u Poljskoj, vele da je bila podupirana sa Zapada sa nemalim količinama novaca, tako da je toga izostalo pitanje kako bi se to razvijalo, te i na kraju završilo. Možda da je i naše Proljeće počelo jedno desetljeće kasnije bilo bi podupirano sa Zapada. Mada opet taj Zapad nije rušio komunizam zbog ljudi, nego zbog sebe da im podvali zli kapitalizam koji nema skrupula da čini sve u ime boga-Profita.

    Našem Alojzeku, to je samo još jedan plus u njegovoj svetačkoj duhovnoj ostavštini, a za Brajšu mislim da je bilo nekih propusta, ali neprijateljski masmediji učinili su dobar posao po nalogu svojih gospodara iz sjene koji organski mrze Gospodina i Njegovu Crkvu.

    Potpuno si u pravu za solidarnost u velikim državama. Tamo ljudima samo treba pun trbuh, dobra kabelska televizija sa što više programa, te što brži Internet, u tom ludilu zabave i vatrometa taštine. Nama Hrvatima treba duhovni preporod nakon onog nacionalnog u 90-ima, kada samo stvorili Domovinu, utvrdili granice, i krenuli biti koliko-toliko krojači vlastite sudbine…dobro bi nam došao katolički pokret kao onaj na početku 20.stoljeća, koji bi imao nešto drugačije ciljeve, sada orijentirane na očuvanje kršćanskih vrijednosti u našem Narodu.
    Da samo nas solidarnost može spasiti, kapitalizam uništiti.

    Bog čuvao sve nas i našu vječnu Nam Domovinu Hrvatsku!

Sharing Buttons by Linksku