Je li rat jedino rješenje gospodarskih problema?

Uz ritam je’n dva kad na scenu stupam ja, uz ritam je’n dva!

U miru se događaju samo gospodarske krize. Nakon što su sile Antante dotukle Njemačku s versajskim uvjetima mira, upropastili njemačko gospodarstvo, došao je Hitler na vlast. Nisu mu pomogli samo sumanuti, glupi i kapriciozni francusko-engleski uvjeti mira, nego i opći raspad svjetskog gospodarstva 1929. Da je pobijedio u Drugom svjetskom ratu, Hitler bi danas bio omiljena figura svih svjetskih novinara. Industrijalizacijom i naoružavanjem Njemačke sredio je galopirajuću nezaposlenost, uništio inflaciju, svakom Nijemcu vratio ponos, sredio židovsko pitanje u Europi (da se razumijemo, jedna od bitnih odrednica europskog identiteta je kronični antisemitizam), uspješno uveo eugeniku u društvu, dotukao kršćanstvo i sredio komuniste. Da ne govorimo da su nacisti prvi koristili P.R. kao suvremeni alat. Da je Hitler uspio, bio bi vrlo vjerojatno ponos Amerike. Hitler, naravno nije uspio jer unatoč svemu je ipak bio okorjeli psihopat i egomanijak koji je odbijao slušati svoje generale. Maršal Walther von Brauchitsch, glavar Stožera njemačke vojske, krajem 1941., rekao je luđaku da je Njemačka izgubila rat, ali Hico to nije shvatio dovoljno ozbiljno. Ipak je on kaplar i mesijanski vođa koji ne može biti u krivu.

Ratujem 4 godina, 50 godina sam milicija …

Milorad Tomanić, srbijanski povjesničar, autor je vrlo vjerojatno najčitanije srpske knjige na bespućima hrvatskog Interneta “Srpska crkva u ratu i ratovi u njoj”. Riječ je o vrlo zanimljivom djelu u kojoj se opisuje uloga SPC-a u raspadu Jugoslaviju. Jedna od teme kojoj se knjiga bavi su Srbi u Hrvatskoj. Pokazani nimalo u dobrom svjetlu, po Tomaniću je pravoslavno stanovništvo prikazano kao ratajuća kasta koja izbjegava rad i koja je uvijek ratovala tako da ne bi morala raditi. Taj model vrlo je poznat jugoslavenskoj politici. Nakon Prvog svjetskoga rata postojali su solunski borci, koji su bili privilegirani kasta. Naseljavani su i u Hrvatskoj, te je to stanovništvo u Slavoniji oko Virovitice bilo motor pobune 1991. Druga kasta povlaštenih ratnika nakon Drugog svjetskog rata bili su partizani. SUBNOR je bio neka čudna zamjena za crkve, moralni čuvar društva, kenjatori koji su imali mišljenje o svemu. Biti partizan je bilo zanimanje u Drugoj Jugoslaviji.

Just a shining artifact of the past

Na svome blogu pisao sam nekoliko puta da branitelj nije i ne može biti zanimanje. Zanimanje je poljoprivrednik, učitelj, radnik, teta u vrtiću, prodavač, pisac, novinar, liječnik, pa i političar u neku ruku. Ali ne može čovjek svoditi svoju egzistenciju na to da je proveo neko vrijeme u ratu. Franjo Tuđman je svoje formativne godine proveo u Beogradu i kao dobar general JNA preuzeo je srpski model nagrađivanja vojnika i nastanka jedne ratničke kaste. Srećom, braniteljske udruge su razjedinjene i ne mogu i nemaju ulogu koju je imao SUBNOR u SFRJ. Na nesreću postoji nekoliko desetaka tisuća radno sposobnih ljudi koji bezbrižno primaju državnu penziju. S druge strane, velika većina ljudi koji su se borili u Domovinskom ratu i dalje pokušava raditi i privređivati za život.

Nikada nije prerano za postati vojnik.

Pripadam generaciji koja nije stigla u rat. Gdje si bio u ratu? U pučkoj školi sam bio i pjevao sam domoljubne, smrdio sam u skloništima, što mi je zgadilo podrume da mi odlazak u podhodnik je neugodna akcija, pa pretrčavam cestu. Ako je 1929. sve otišlo kvragu, onda tom logikom, ako je 2008. bila vrhunac sadašnje krize, 2018. bi trebao početi svjetski rat. Kako ja nemam nešto pretjerano vremena u životu, nestrpljiv sam, bio bih zahvalan kada bi rat počeo što prije, da odsmrdim u nekoj jedinici ili nekoj upravi nekakav polugodišnji staž, te da i ja budem solunski borac 21. stoljeća. Da i ja primam penziju, da ja pitam ljude gdje su bili u ratu i da ja budem moralna vertikala barem 20setak godina, da se bunim na mlade koji ne čuvaju tekovine borbe i da budem okorjeli seronja.

Pero Panonski

Comments are closed.

Sharing Buttons by Linksku