U jaslicam prostim rodio se Bog

Jaslice, dar svetog Franje cijelom svijetu

Nalazeći se svake godine usred zime pred misterijem ulaska živoga Boga u ovaj neperfektni svijet, čovjek se mora živo čuditi takvome Bogu koji siđe u prašnjavu okupiranu Palestinu da bi se objavio. Kralj nad kraljevima.  Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni. (Iz 9,5)

On trpi čim se rodi. Do sada nisam vidio dobar članak ili kakvu knjigu o božićnim pjesmama u Hrvata. Prave male teologije. Biblijske utemeljene. Kako je to znao govoriti fra Jerko Fućak, prevodilački sudrug fra Bonaventure Dude, blaga i dobra osoba, još jedan kojega je domaća Crkva uspješno zaboravila. Ja bih rekao gotovo protestantski biseri u Latinskoj Crkvi, hrvatska specifičnost. Tako malen narod, a toliko stihova. Naravno, melodije su dolazile iz različitih smjerova. Od Venecije, preko njemačkih krajeva, pa sve od Češke i Slovačke, a neke su samo naše. Ali pjesme su specifično hrvatske. Ono nešto naše u sveopćem kršćanskom univerzalizmu. Ima li išta radosnije i dječje nego nježno reći Isuse mileni, Bože moj, srce ti dajem da sam tvoj. Doduše, na Internetu, možete naći ovaj biserčić http://www.croatianhistory.net/etf/bozic.html. Nije puno, ali veseli.

Djetešce nam se rodilo …

Možda je pretjerano, ali Hrvatska se nikada nije nalazila u težoj situaciji. Da, fizički dobro živimo, dobro jedemo, dobro pijemo, visimo po Internetu, prčkamo po smartphonima. SDPovci trijumfalno slave svoju pobjedu i misle da su Kairosa uhvatili za čuperak. Oporba je isto sretna, riješili su se tereta. Ekonomisti su blaženi u svojim odjelima i na svojim poslovnim ručkovima, te sretni kao malena djeca vode Hrvatsku prema provaliji. Ali oni su visokoobrazovani kadar, elita. Sad iz takve perspektive treba ući u čarobnu i mističnu betlehemsku noć, te razmišljati kako je najveće i najviše dobro ušlo u svijet kao nemoćno djetešce.

Svim na zemlji mir, veselje!

Tu je možda i ljepota Božića. Apsolut u jaslicama. Kojem se klanjaju svi. Pastiri, dakle običan puk, perzijski magi, tadašnja znanstvena elita, koje je tradicija pretvorila, ni krive ni dužne, u kraljeve. Životinje. Anđeli. Tko je danas spreman, od svih nas, savinuti svoju kralježnicu da bi se poklonio malom kralju, Božiću? Jesu, spremni su mnogi jednostavni i obični ljudi. Ali političari i ekonomisti, nazovi elite, ti će reagirati herodovski. Obogaćena hrvatska gamad koja se klanja novcu i moći, ti imaju tvrda srca. Jer pokloniti se malom kralju u betlemskoj štalici znači pokloniti se svakom siromahu i svakom jadniku.  ‘Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.’ “Tada će mu pravednici odgovoriti: ‘Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?’ A kralj će im odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!'” (Mt 25,35-40)

Zato sestre i braćo sretan Vam hrvatski Božić!

Pero Panonski

One comment on “U jaslicam prostim rodio se Bog

  1. Tudorica Prva says:

    Sretan i Blagoslovljen Božić!

Sharing Buttons by Linksku