Dossier Posavina #2: Super-mrakuša

I, kako ti je bilo tamo u Orašju, pitaju me nakon mini-posjeta od par dana, a ja im kažem da mi je bilo super, tamo je sve baš ono – mrak. Kažu, Sarajevo tamni vilajet? Bit će da u zadnje vrijeme Poskok-brothers nisu posjećivali najsjeverniji herceg-bosanski satelit, pa da vide šta je tama. Dok se ovih dana braći Srbima i nekolicini njihovih herceg-bosanskih imitatora na prijenosima utakmica reprezentacije na FTV-u priviđaju polumjeseci, u općini Orašje narod noću ne može vidjet ni mjeseca ni polumjeseca: već dugo nema rasvjete, a s mrakom, tamnim kao gavranovo krilo, još se udružila i magla.

Kad se prethodno opisanom doda još i štrajk policije koji i dalje traje, kud ćeš boljeg opisa onog što Poskok naziva tamni vilajet. Raj za lopove. Još samo da ih djeca putem facebooka uredno obavijeste kad neće biti nikoga kod kuće, da metnu čarapu na glavu, i kriminalne aktivnosti mogu početi. I sitni lopovi konačno dočekali svojih pet minuta. I neka im: sevap im je dati koji mjesec mračne koprene da i oni što god ukradu, kad su već zadnjih dvadeset godina krupni lopovi radili što god su htjeli pod koprenom političkog legitimiteta i vitalnog nacionalnog interesa.

Ali nije u Posavskoj županiji tama zavladala tek odnedavno. Sve je počelo kad je Bosanska Posavina tijekom rata 1992. bila hodnik Krležine balkanske krčme u kojoj je velikosrpski hegemonist Slobodan Milošević ugasio svjetlo. Otada je u Posavini zavladala politička tama, era grabežljivih nacionalističkih mračnjaka. Zavladala prava pravcata – kako bi slikovito rekao Nenad Veličković – supermrakuša.

Šta nije i mene kakav metak pogodio da i ja dobijem kakvu penziju, kukaju mnogi Posavljaci, ogorčeni lažnim invalidima koji su se bolje snašli u (poslije)ratnom vihoru. Iz razgovora s običnim ljudima dobije se dojam kako svi laju lopovima iz vlastitog naroda, a dobar broj njih samih bi također krali, kad bi samo imali priliku. Uzori i moralne vertikale u ovom kraju postali su ljudi koje su naši stari kvalificirali izrekom Boga se ne boje ljudi ne stide, kradljivci, mućkaroši, varalice koje pod fasadom vitalnog nacionalnog interesa neumorno rade na besramnom bogaćenju i zbrinjavanju potomaka. Takve mali ljudi i proziru, ali im se svi bilo iz straha za posao i ezgistenciju, bilo iz licemjerja, ničice klanjaju.

Ljudi, ogorčeni tim nepravdama i besposlicom, i sami počinju vjerovati da tako mora biti, da nema nikakve nade za promjenu, da je ovakvo stanje realnost kojoj se treba prilagoditi. Uz to, nalaze i Pedra za sve grijehe: Bošnjake koji kuju tajne protuhrvatske planove i njihove izdajničke sluge iz redova Hrvata. Iako, zahvaljujući elementarnom političkom razumu hrvatskih i muslimanskih čelnika s prostora Bosanske Posavine, tijekom cijelog rata u BiH, između ove dvije etničke zajednice na prostoru Bosanske Posavine nije došlo do oružanog sukoba, nakon rata se zaoštravaju odnosi. Naravno da ni Bošnjaci ni njihova politika u svemu tome nisu nimalo bezgrešni, a kamoli naivni, ali to nije nikakav alibi Hrvatima – a pogotovo onima koji se smatraju vjernicima – za šovinizam. Razgovaraš s ljudima o politici, svi redom govore o talibanskoj vlasti u Sarajevu, o Bošnjakistanu, o neo-osmanizmu… Čekaj malo, 95% tih ljudi nije ni zavirilo u Sarajevo, pa otkud im onda sve te floskule? Pa iz medija koji ovdje dominiraju: bh. Večernjaka i raznih otrovnih internetskih portala herceg-bosanske orijentacije.

Bilo kakvo marginaliziranje Bošnjaka u ovoj županiji Hrvatima može donijeti samo dvostruki gubitak: dok mi marginaliziramo mali broj Bošnjaka u Posavini, dotle će Bošnjaci šikanirati veći broj Hrvata u mnogim krajevima gdje su Hrvati manjina, ali će i država politički i ekonomski marginalizirati ovaj kraj. Što se tiče Hrvata u krajevima gdje su manjina, mi ih se sjetimo samo kad im treba lajati da su izdajnici jer surađuju s muslimanima, ili kad ih treba osvećivati zbog zuluma koji trpe.

Kad pitaš sve te male, obične ljude šta misle tko je kriv za teško stanje u županiji, oni će odmah zalajati na vlastite političare. Ali, čekaj malo, pitat će netko, kako to da svi laju svojim političarima kako su lopovi, a opet isti ti političari imaju više od 90% podrške vlastitog naroda?! A onda će vam mali, obični čovjek prosvijetliti pamet. Ma znamo mi da su oni lopovi, ali bar su naši. Njihovi su još gori! Bolje da nas naši pokradu, a ne tuđi! Ja bih rekao baš obratno: bolje da nas pokradu tuđi nego naši: tad će nas bar biti manje sramota. Mali čovjek zna i rado će s vama podijeliti tajno znanje o tome tko je na višem planu kriv za sve ovo. Bošnjaci, naravno!

Zna se da s njima nema dogovora, s njima nema kompromisa, zna se da oni od BiH prave prvu vehabijsko-talibansko-bošnjačku državu u Europi.

Zna se i da je nama najpametnije surađivati sa Srbima: nismo li na ovim prostorima surađivali sa Srbima i u ratu i borili se protiv zlih Bošnjaka koji su etnički čistili Bosansku Posavinu? Sa Srbima mi nemamo neriješenih pitanja, mi s njima nikad nismo imali nekih velikih razmirica, osim pojedinačnih, minornih incidenata, kao onog s etničkim čišćenjem Bosanske Posavine i banjolučkog kraja.

Zna se i tko će nas izvući iz ove situacije. Ista ona stranka koja nas je i spasila u ratu i koja je na temelju toga dobila kredit da nas zlostavlja idućih nekoliko stoljeća. Ista ona stranka koja je za vitalne nacionalne interese (i vitalno debljanje vlastitog džepa) uvijek spremna herojski žrtvovati tuđe živote, tuđe sinove, tuđe domove.

No, naš mali čovjek sve to zna: zna on i da ga kradu i varaju, žrtvuju i trguju s njim. Ali kako je pametniji od njih, zna on i širu perspektivu, da tako mora biti i da su mu oni jedina obrana i zaštita od onih tamo, pa ih svaki put izabere na izborima. Na temelju tog svog znanja i realnih činjenica koje posjeduje on na glasačkom listiću uvijek nepogrešivo zaokruži iste oni koji ga pljačkaju već 20 najtežih godina.

Comments are closed.

Sharing Buttons by Linksku