Dossier Posavina #1: Kolut za spašavanje

Kažu, iskustvo se stječe na greškama i pomaže nam da ih ne ponavljamo. Neki će radije ironično reći da nam iskustvo pomaže da prepoznamo pogrešku kad je ponovimo. Ali, što s onima koji 20 godina rade iste pogreške, a nikako prepoznat da griješe? Evo mi Posavljaci 20 godina držimo jedne te iste ljude na vlasti i sve nam je gore. Šta je to s nama, jesmo li tvrdoglavi, zatucani, glupi, možda i svjesni da griješimo, ali neki nam ludi inat ne da da to priznamo pa da okrenemo kurs našeg broda? Ili prije da se radi o strahu velikih razmjera koji nas drži paraliziranim, kao kad se plašljivi zec ukoči kad zmija skoči pred njega?

Naravno, reći će mnogi – i u pravu su – situacija Hrvata u BiH ne ovisi samo od nas, nego i od Srba i Muslimana. Ali, eto, ako već moramo stradati od njihovih velikodržavnih i nacionalnih projekata, da bar ne stradamo sami od sebe, da se bar spasimo od nas samih, i od naših! Kako god, buđenje vlastitog razuma i razvijanje veće političke svijesti kod svih slojeva hrvatske zajednice u BiH nam je jedini kolut za spašavanje za koji se možemo uhvatiti u teškoj situaciji u kojoj smo se našli. Što se može napraviti u našoj Posavini?

–       što se tiče naroda, nužni su buđenje i promjena dosadašnje svijesti. Tu je najveća odgovornost intelektualaca i duhovnika. Oni po svom pozivu moraju biti generatori promjena, oni trebaju odgajati ljude za kritičko mišljenje, za veću osviještenost, a ne šurovati s pokvarenim političarima i gledati kakve će tu biti koristi za njih. I stalno laprdati o ugroženom identitetu. Ajde onda, ako je taj identitet već tako ugrožen, zašto ne bismo kušali napraviti neki duhovno, kulturno i društveno zdraviji identitet, umjesto da se iscrpljujemo u jadikovkama i optuživanju drugih koji žele satrati naš jadni identitet.

–       što se tiče vodeće stranke, HDZ-a, nije rješenje u demoniziranju i uništavanju te stranke – što god se demonizira i uništi, samo dobije status mučenika, čeka u potaji na novu povijesnu priliku, i onda se vraća u još nakaznijem obliku – rješenje je u pročišćavanju, lustraciji stranke. Pri tom ne mislim na spašavanje HDZ-a na račun hrvatskog naroda, a pod krilaticom jedinstva Hrvata, nego spašavanje HDZ-a na račun najpokvarenijih iz redova stranke. Demoniziranje HDZ-a neće ništa riješiti, osim možda nakratko ublažiti frustracije i ogorčenja mnogih. Zašto radije ne pokušati lustrirati bh. HDZ? Da na njegovo čelo dođu novi, svježi, čestitiji ljudi koji će zaokrenuti na neki razumniji kurs od ovog koji nas zadnjih dvadesetak godina kontinuirano vodi u propast? Ne znam da li bi HDZ bio jači, uspješniji, u očima međunarodne javnosti priznatiji, kad bi se pročistio od kriminalne vrhuške koja parazitira na vitalnom nacionalnom interesu i reputaciji stranke, ali o tome neka dobro razmisle razumni članovi HDZ-a kojih svakako ima i koji bi trebali nešto poduzeti za moralni, politički spas svoje stranke. Dragi razumni članovi HDZ-a, dajte vi lustrirajte vlastitu stranku i pokušajte ju usmjeriti na neki razumniji politički kurs, dajte to vi uradite, nemojte čekati da to urade državne institucije i strani sudovi, jer oni neće pitati tko je unutar HDZ-a kriv a tko prav, i po običaju, stradat će oni najnesnalažljiviji.

–       što se tiče stranaka koje želi biti opozicija HDZ-u, neka se trude izaći s kakvim programom i neka se zapitaju da li njihovo sudjelovanje u velikodržavnim unitarističkim projektima poput SDP-ovog znači zapravo alibi i demokratski dekor za stvaranje kamufliranih bošnjačkih nacionalističkih teritorijalnih jedinica? Jer preglasavanje Hrvata, pozivanje na demokratsko načelo jedan čovjek jedan glas, na antifašizam, nesebična borba protiv nacionalizma u srpskim i hrvatskim redovima jezivo podsjećaju na Miloševićevu politiku 90-ih. Nije rješenje demonizirati Dodika, Čovića, HDZ – treba pokušati nešto pozitivno napraviti inače se i mi iscrpljujemo u logici protivljenja kao ideološka pješadija, dok jače figure beru vrhnje. Jačanje opozicije može se postići samo kvalitetnim programima za boljitak županije.

–       što se tiče položaja Bosanske Posavine unutar cjelokupne BiH, možda je rješenje u – distriktu. Ne znam koliko je ostvariva zamisao predsjednika Federacije Živka Budimira da se formira Posavski distrikt, jer Srbi, pozivajući se na Dayton, nikad neće dopustiti da im se dira u teritorij, ali nije loša ideja o priključivanju distriktu Brčko, ako je to ikako moguće izboriti. Dok smo od Federacije i Herceg-Bosne teritorijalno odvojeni i ne dobivamo ništa, s Brčkom smo teritorijalno povezani, ekonomski bismo se razvili, te bi izbalansirali odnose nacionalne zastupljenosti u stanovništvu i vlasti u tom distriktu. Tako bismo možda riješili problem teritorijalne odvojenosti od Federacije i od naših prijatelja iz Zapadne Hercegovine, kao i ekonomsku zapostavljenost kao posljedicu teritorijalne odvojenosti i političke anarhičnosti.

Alternativa buđenju naroda, lustraciji HDZ-a, jačanju opozicije, te promišljanju o mogućnostima povezivanja s recimo Brčko-distriktom, a distanciranja od dosadašnje nerazumne politike i projekta Herceg-Bosne, je:

–       status quo i tihi nastavak političkog, ekonomskog, duhovnog odumiranja hrvatskog naroda u Posavini na rate;

–       ili, još gore, izolacija u rezervat unutar rezervata (enklavica teritorijalno odvojena od Trećeg entiteta), gdje ćemo životariti poput onih od kauboja poraženih, onemoćalih, pijanih i nadrogiranih Indijanaca.

Comments are closed.

Sharing Buttons by Linksku