Političko ludilo u Hrvata

Nevjerojatno je, ali HDZ odbija umrijeti. A postoji konzensus među oporbom, medijama u Hrvatskom, većinom Internet korisnika i među Mladenom Bajićem da je HDZ na samrtnoj postelji. Čemu uopće izbori? Najbolje da ih ukinemo i proglasimo DrIvu Josipovića doživotnim predsjednikom, Čačića doživotnim ministrom gradnje, velegradnje, cestogradnje, mostogradnje, uništavanjem željezničke mreže i mecenom svih autokuća u Hrvatskoj, svetoga, blaženog i bezgrešnog Ivana Grubišića ministrom za moral, a sve ostalo ovako nije važno. Suprotno očekivanjima, Kerum je odlučio donijeti HDZ-u pobjedu u Dalmaciji. Nekako ne vjeruje anketama. Kao i svaka zdravorazumska osoba u Hrvatskoj.

HDZ je lopovska organizacija. HDZ je grozan. HDZ bi trebao sići s vlasti. Ali, ovdje je riječ o demokratskom procesu. Ako narod, glasači, državljani, kako god ih nazovemo, odluči da HDZ ima i dalje većinu u demokratskom sustavu hrvatske države, onda je to tako.

Iskreno, grozim se Kukuriku-koalicije. Grozim se i HDZ-ovih koalicijskih kombinacija koje neće imati granica, samo da ostanu na vlasti. Ali isključivo favoriziranje Kukuriku-koalicije u medijima, nasuprot svima ostalima, to nije u redu.

Mislio sam da ću glasati za Dragutina Lesara. Neću, jer mi se ne sviđa nositelj i prvi na listi u mojoj izbornoj jedinici. Doduše, to sam ja, volim znati za koga glasam. Pripadam ogavnoj jedinici i izbor mi je vječno loš. I dalje čvrsto vjerujem da svatko treba izići na izbore. Kažnjavao bih s tri mjesečne prosječne plaće one koji doma sjede i prepuštaju HDZ-SDP mašineriji da bira izbornog pobjednika.

Bit demokracije nije da pobijedi najbolji, nego da pobijedi onaj tko ima najviše glasova. Doduše, 20 godina nakon početka rata zabezeknut sam spoznajom da ne vidim nikoga drugoga, osim Franje Tuđmana, dovoljno pragmatičnog i dovoljno pokvarenog da vodi Hrvatsku u ratu i da je izvede iz rata cjelovitom. Iako sam mišljenja da najveća suvremena tragedija hrvatske politike je ubojstvo Ante Paradžika, smatram s druge strane da je hrvatski narod bio preglup da si izabere takvog vođu. S druge strane, ostaje činjenica da nakon Tuđmana nedostaje ličnost koja bi lupila šakom o stol i donijela odluku. Pa bila loša odluka ili dobra. Račan je cijeli život bježao od odgovornosti, Sanader je sve loše odluke dao potpisivati nekome drugome i prao sa sebe odgovornost većom brzinom nego Poncije Pilat, Jadranka Kosor nema objektivne snage i nema pozadine da donosi odluke, a Zoran Milanović je prelijen da donosi odluke. Mali smo narod, beznačajan u europskim razmjerima, nikada nismo odlučivali za sebe. Ali valjda je došlo vrijeme da odrastemo.

Negativna selekcija po ideološkom ključu (samo se ti upiši u SKH/HDZ/SDP, naći ćemo ti posao), po rodijačkom modelu (alo, imam jednu malu, završila vakultet, da vidiš kako sve zna, deder je uposli) i po modelu “zaposli glupog, pametni će osnovati sindikat” dovela nas je u stanje da u 21. stoljeću u hrvatskoj politici, hrvatskoj javnom životu i hrvatskoj znanosti nema jakih ličnosti, nego je sve puno lignji bez kralježnice i ljudi koji bi se radije ubili i vlastitu nogu pregrizli, nego donijeli odluku. Svi smo krivi. Oni koji su se penjali na društvenoj ljestvici po takvom kretenskom modelu i mi koji smo zbog ezgistencije šutili kao zaliveni. Sve nas može biti sram.

Pero Panonski

2 comments on “Političko ludilo u Hrvata

  1. Neverin says:

    kako sam znao da si ti ovaj post napisao 🙂 tvoj stil bi prepoznao i bez očiju 🙂 moje mišljenje znaš sa bloga tako da nema smisla sa ga ovdje prenosim

  2. Stalni mizantrop says:

    “Izbori” su nešto kad imaš izbora.
    “Demokratske institucije” su nešto što postoji da ne bi svatko svoju pravdu provodio. Kad njih nestane, onda nema niti demokracije niti izbora.
    Već se neko vrijeme nalazimo u “alternativi demokracije”. Samo glavni protagonist nije lik sa slike nego kolektivne zvjeri hdz-sdp-…
    s njima nema izbora…

Sharing Buttons by Linksku