Boravak u prirodi

Iskustvo  boravka u prirodi može biti ugodno samo ako su zadovoljene tri osnovne ljudske potrebe. Voda, hrana i toplina jedino su bez kojih ni jedan čovjek ne može preživjeti.

Izazov višednevnog boravka u prirodi može biti pozitivno iskustvo za čovjeka.  Boraveći u prirodi i prolazeći kroz preživljavanje u raznim vremenskim uvjetima i na raznim lokacijama, stječu se određena znanja i vještine koje imaju pozitivan učinak na ljudsko samopouzdanje i osjećaj zadovoljstva samim sobom. U divljini nije važno biti jak, važno je osjećati se jakim. Zaboravljene vještine paljenja vatre, izrade zaklona i sakupljanja hrane su vještine koje su ljudi izgubili na putu napretka. Zaboravili smo da je ljudski rod započeo svoj hod kroz povijest u afričkim stepama.  Ljudsko oko  služilo je za raspoznavanje boja plodova a ne za gledanje sivila modernih gradova, ljudski sluh služio je za osluškivanje kretanja lovine i šum vjetra u krošnjama a ne za slušanje buke prometala. Srž ljudskog duha je u novom iskustvu i spoznaji.

Kako se pali vatra?

Jedna od najpotrebnijih i najvažnijih vještina za preživljavanje u prirodi je paljenje vatre. Ako niste adekvatno odjeveni, uz pomoć vatre možete preživjeti i u najhladnijem okolišu. Osim što služi kao izvor topline, vatra će na sigurnoj udaljenosti držati i sve divlje zvijeri. Uz pomoć vatre možete skuhati ili ispeći svoju hranu, ali i prokuhati vodu sumnjive kvalitete i tako se sačuvati od mogućeg trovanja,  osušiti mokru odjeću. Ako ste izgubljeni u prirodi vatra može poslužiti i kao signalizacija spasiteljima.

Uvijek sa sobom nosite resurse za najmanje tri načina paljenja vatre. Uvijek sa sobom ponesite šibice, upaljač i kremen.

Koristite  šibice za potpalu prije nego se odlučite zapaliti vatru drugim metodama. Nemojte ih uzalud trošiti, koristite ih ako bilo koja druga improvizirana metoda podbaci.

Ako šibice zakažu najbolje je koristiti tzv. „brener“ upaljač sa Piezo – Electric sustavom za paljenje koji ne zahtijeva baterijske uloške ili kremen. Takav upaljač je otporan na vjetar za razliku od popularnog Zippa ali cijenom nešto skuplji. Svaka bolja trgovina opremom za kampiranje trebala bi ga imati.


Kremen može bacati iskru i kada je mokar, a sigurno će biti uporabljiv i dugo nakon što ponestane šibica.

Osim gore navedenim sredstvima vatru je moguće zapaliti uz pomoć kemikalija ili električne struje.

Za paljenje vatre uz pomoć kemikalija najčešće se koristi reakcija kalijevog permangana poznatijeg pod nazivom hipermangan i glicerina. Kalijev permanganat (KMnO4)  je jako oksidacijsko sredstvo. Koristi se za dezinfekciju rana, dezinfekciju vode, sanaciji kožnih bolesti i kao tvar za dekontaminaciju prilikom izlaganja radioaktivnim tvarima. U obliku je tvrdih, tamno ljubičastih kristalića. Kalijev permangan  više se ne može dobiti u slobodnoj prodaji zbog svoje velike reaktivnosti. Dostupan je samo u 1% otopini. Kao takav idealan je za dezinfekciju rana.  Za prikaz reakcije korišten je hipermangan kupljen prije zabrane slobodne prodaje.

Glicerin se koristi u medicini i farmaciji kao lubrikant, koristi se kao otapalo, kao antifriz, kao laksativ. Nalazimo ga u sirupima za kašalj, u preparatima za njegu kože, u pastama za zube, u sapunima i šamponima. Koristi se  u prehrambenoj industriji te u industriji eksploziva (nitroglicerin). Čisti glicerin može se bez problema kupiti u ljekarnama, po cijeni od oko desetak kuna po 100 ml.

Miješanjem ovih tvari dolazi do snažne egzotermne reakcije odnosno spontanog zapaljenja.

Na pripremljenu platformu od suhih drvenih prutića stavi se suha kora ili dovoljno veliki suhi list na koji stavimo čajnu žličicu hipermangana. Sa strane stavimo dovoljno suhe potpale koju ćemo staviti na mješavinu hipermangana i glicerina kada dođe do reakcije. Prije loženja vatre, potrebno je sakupiti dovoljno suharaka koji se u šumi nalaze na tlu. Pogotovo će dobro doći suhe jelove, smrekove i borove grane te brezova kora. Sve sakupljene suharke potrebno je istrgati na kraće komade. Za suhu potpalu najbolje je koristiti suho lišće, paperje šaša, piljevinu, suhe borove iglice ili vatu.

Na hipermangan potrebno je nakapati tri do četiri kapi glicerina i već nakon dvije do tri do minute dolazi do reakcije. Prvo se pojavljuje dim a zatim i plamen na koji postupno treba dodavati suhu potpalu i suharke.

Uz pomoć električne struje i čelične vune vrlo lako i brzo se može dobiti plamen. Čelična vuna, ekstra fine gradacije 000, u doticaju sa električnim strujnim krugom brzo izgara stvarajući pritom plamen. Čelična vuna koristi se za poliranje bakrenih i mesinganih artikala, poliranje lakiranog drva i slično. Može se nabaviti u svakoj željezariji.

Na pripremljenu platformu od suhih drvenih prutića stavi se čelična vuna. Na čeličnu vunu stavi se suha potpala.

Baterijom od 9 volta lagano se prelazi površinom vune zbog čega dolazi do samozapaljenja vune a preko vune do zapaljenja suhe potpale.

Čeličnu vunu moguće je zapaliti i uz pomoć kremena. Priprema za paljenje čelične vune uz pomoć kremena ista je kao i kod paljenja uz pomoć baterije. Kremen je potrebno postaviti što bliže vuni tako da iskre kada se započne sa kresanjem kremena padaju po vuni.

Vatru treba ložiti sasvim sitnim grančicama. Suho ali debelo granje teže je upaliti od sasvim sitnog ako je ono imalo vlažno. Također, vatra za gorenje mora imati dovoljno zraka. Natrpano drvo se “guši” jer nema zraka, stoga drvo ne smije biti polegnuto jedno uz drugo. Loženje granjem ili granama koje se rašljaju na sve strane također nije uspješno jer je prevelik međusobni razmak između grana tako da ih plamen ne dostiže. Najvažnije je mirno i pažljivo složiti drva jer od brzine obično nema vatre. Cijepano drvo bolje gori nego oblice s korom. Korijenje daje jaku toplinu. Ne treba koristiti grane koje se nađu ispod suhog lišća jer su redovito u stanju truljenja, a takvo drvo slabo gori.

Za pripremu ogrjevnog drveta potrebno je nositi sjekiru ili pilu. Sjekira i pila zauzimaju mnogo prostora u naprtnjači. Zato je poželjno koristiti elastičnu pilu. Pila je izrađena od isprepletene nazubljene žice od nehrđajućeg čelika, izdržljiva je i lagana. Jednostavna je za uporabu, lako režu drvo, plastiku, kosti, mekane metale. Elastična pila može poslužiti čak i pri rezanju većih i debljih stabala. Također, moguće ju je postaviti kao ravnu pilu. Elastična pila može se nabaviti u svim trgovinama vojnom opremom i cijenom od pedesetak kuna trebala bi biti dio opreme svakoga tko želi provoditi više vremena u prirodi.

Skloništa i njihova izrada

Višednevni boravak u prirodi zahtijeva zaklon ili sklonište. Zaklon ili sklonište u većini slučajeva primarna je potreba i to u uvjetima ekstremnih klima ili temperatura, ne samo u smrznutim predjelima i vrućim pustinjama, nego i na maglovitim brežuljcima i vlažnim šumama. Sklonište je potrebno za pružanje hlada, suzbijanje naleta vjetra i kiše te zadržavanje topline. Spavanje i odmor su bitni, a vrijeme i trud koji je uložen u izradu što udobnijeg skloništa, to pruža.

Ako se nalazimo na izloženom zemljištu, potrebno je spustiti se niže i pronaći zaklonjen položaj. Isto tako sa niskog i vlažnog položaja valja se popeti na više, suho mjesto. Ujedno potražiti mjesto zaklonjeno od vjetra na uzdignutom terenu gdje nema opasnosti od plavljenja i obrušavanja kamenja ili odrona snijega. Kako se topliji zrak uzdiže, a hladan spušta, dna udolina često sadržavaju nakupine hladnog zraka. U područjima sa puno kiša, stepenaste površine preko obronaka češće će biti prekrivene maglom nego oni viši i niži predjeli. Idealno je smjestiti se u blizini vode i u području sa dosta drveća. Podići tabor preblizu vode može donijeti nevolje sa insektima. Na obalama rijeka potrebno je pronaći  mjesto na kojem je voda označila svoj najviši vodostaj. U planinskim predjelima strujanja rijeka mogu prerasti u bujice, drastično podižući razinu vode. Čak i u ravnici poželjno je biti udaljen od starih tokova rijeka bez obzira koliko suhi bili. Obilne kiše u obližnjim brdima mogu uzrokovati navalu vode i neizbježne poplave, bez ikakvog prethodnog upozorenja. Najbolje je odabrati ravno zemljište bez kamenja i stijena. Gnijezda pčela ili stršljena, odnosno trulo drveće ili grane koje se mogu slomiti i pasti pri jačem naletu vjetra treba izbjegavati. Usamljena drveća privlače gromove.

Ako nema dostupnih sredstava za izradu skloništa, treba upotrijebiti bilo kakav pokrov ili zaštitu koja je pri ruci. Na potpuno otvorenim prostorima, treba se smjestiti tako da su leđa okrenuta prema vjetru, svu opremu treba staviti iza sebe kao vjetrobran.

Vodootporna pelerina, komad plastičnog pokrova, kakav podmetač za tlo ili šatorsko platno mogu poslužiti u brzoj i lakoj izradi različitih skloništa.

Sklonište napravimo u obliku trokuta s vrhom usmjerenim prema vjetru. Podupremo ga kolcima ili postavimo težinu na rubove pokrova.  Za izradu ležišta koristi se suha trava ili paprat. Ne treba ležati na hladnoj ili vlažnoj zemlji. Gusto tkano platno, iako ne nepropusno, zadržat će kišu ako se postavi pod strmim kutom. Kada se koristi tkanina za pokrov, treba izbjegavati dodirivanje unutarnje površine tkanine dok pada kiša jer će ona u protivnom promočiti.

Za izradu privremenog skloništa može se koristiti kišna pelerina čiji se krajevi uzdignu sa dva štapa jednake duljine koji se zabiju u zemlju i dodatno učvrste užetom. Rubni kutovi pelerine  učvrste se kolcima.

Oprema za preživljavanje i taktike preživljavanja zavise od raznih situacija i raznih podneblja u kojima se može zateći. Zato se ekstremno preživljavanje uči, proučava i uvježbava duže vremena. Za to je potrebna praksa, a samo mašta je limit u tehnikama preživljavanja.

 Znanja i vještine opisane u ovom članku ne smiju se koristiti za bilo koje svrhe koje nisu u skladu sa Zakonskim i ostalim pravnim propisima na području RH. Uredništvo Fanfe ne preuzima nikakvu odgovornost.

4 comments on “Boravak u prirodi

  1. Adam says:

    Elastičnom pilom može se po potrebi odsjeći i u viška 🙂

  2. Pero Panonski says:

    A područje BiH? 😀

  3. Neverin says:

    hahaha kak ste se oprali ovom zadnjom izjavom 🙂
    zaista korisni savjeti

Sharing Buttons by Linksku