Druga, bosanskohercegovačka mladost čike Adolfa

Nije čudo što u novije vrijeme holivudski redatelji i glumci, Brangeline i Tangerine, otkrivaju Bosnu i Hercegovinu kao zlatni rudnik svježih tema za nove filmove. Jer naša zemlja je zemlja čudesa u kojoj je doista sve moguće. Onoga što je kod nas moguće, i što se smatra normalnim, postidjeli bi se i najmaštovitiji redatelji znanstvene fantastike. U širokom arsenalu mogućeg i nemogućeg kod nas je nedavno svoj medijski prostor zaslužila i za naše prostore primjerena interpretacija nacional-socijalizma.

Pa ako je Führer ostao ugodno iznenađen nakon što je Oslobođenje feljtoniziralo opskurnu knjigu Admira Pozderovića, koja donosi nova, originalna rješenja židovskog pitanja, njegovoj sreći nije bilo kraja nakon što je u bh. dvotjedniku Start pročitao anonimni razgovor na pune četiri stranice sa „Rasistima i nacionalistima kojima je Bosna sve“, s Bosanskim Pokretom Nacionalnog Ponosa. Adolfovi maleni švalerski brčići zadovoljno su zatitrali zbog laskavih komentara upućenih njemu, Himmleru, SS „Handžar diviziji“.

Razdragan tekstom iz Starta čika Adolf je malo proguglao da dodatno istraži put kojim su krenuli njegovi nasljednici. Posjetio je stranicu Bosanskog Pokreta Nacionalnog Ponosa i u Načertaniju pokreta pročitao kako je Bosanski Pokret Nacionalnog Ponosa neslužbeni pokret bosanskih nacionalista koji u svoju ideologiju uključuju i određene aspekte nacional-socijalizma. Već prva rečenica koja govori o usvajanju „određenih aspekata nacional-socijalizma“ obradovala je Führera, ponovno zatitrala švalerske brčiće, i deprimirala sve nerealne sanjare koji maštaju o BiH kao imalo normalnom društvu.

Kao takav on promiče nacionalizam tj. jedinu misao koja dosad nije bila prisutna u glavama naših ljudi. Taj dio je čiki Adolfu bio malo nejasan. Kako to da je nacionalizam jedina misao koja dosad nije bila prisutna u glavama naših ljudi, kad je na tim prostorima – kako u doba Trećeg Reicha, tako i u doba Otoman-Reicha, Jugo-Reicha i današnjih mikro-mini-Reichova – nacionalizam vazda bio jedina misao u glavama većine tih Balkanaca?

Bosanski pokret nacionalnog ponosa se zalaže za uspostavljanje nacionalne sekularne države Bošnjaka shodno europskoj praksi gdje svaka nacija ima pravo na vlastitu državu. U kojim granicama? Pokret u ovom trenutku svoje djelovanje ograničava na sadašnje granice Bosne a s vremenom će nastojati da se izmiri historijska nepravda i da se obnove granice iz doba kraljevine kada je naša zemlja bila najjača balkanska država. Zabrinute Srbija i Hrvatska nakon ovih redaka prelistavaju povijesne udžbenike, omjeravaju granice Bosanskog kraljevstva. Dok se Hrvati već mire s linijom Karlovac-Virovitica-Karlobag, Srbi oplakuju Rašku kao novi izgubljeni teritorij, a Mađari u panici istražuju gdje je bila sjeverna granica Bosanskog kraljevstva. Čika Adolf je ovdje malčice razočaran, švalerski brčići su mu se objesili. Dok je on maštao osvojiti svijet, njegovi nasljednici maštaju o nekim tamo srednjovjekovnim kraljevstvima, ljiljanima i historijskim nepravdama.

Kako bi se zvala ta „bošnjačka nacionalna država“? Rečeno je kako se ne bi zvala: Naziv Bosna i Hercegovina  je neprihvatljiv jer je nastao kao simbol izdaje bošnjačkog nacionalnog ustanka Zmaja od Bosne od strane hercegovačkih velikaša i nastao je kao ustupak Otomanske imperije istim. Hercegovina (Hum) nikada nije bila zasebna država, niti u rangu sa Bosnom, već je uvijek bila sastavu Bosne. Osim lošeg pravopisa onoga koji je sastavio ove retke, čika Adolf je uočio i animozitet prema Hercegovini, najbližoj satelitskoj državi Bosnien-Reicha.

Na stranici je uredno donesen popis neprijatelja bošnjačke nacionalne države. Ideologije koje su nepoželjne u našoj Bosni su: cionizam, komunizam, kapitalizam i islamizam.

Na stazama napretka ekonomije treba se držati nekih načela: Sve nekretnine u Bosni moraju biti u rukama Bošnjaka. To je jedini način za uspostavljanje ekonomski snažne nacije. Svi koji doprinose prosperitetu nacije su samim sistemom povlašteni u odnosu na one koji žele uzimati a ne davati ništa zauzvrat.

Da bi stvar funkcionirala, nije važna samo ekonomija, nego i zdravo društvo: Temelj zdrave nacije je porodica i upravo zbog te činjenice naša borba je dijelom usmjerena na uništenje svih  aspekata društva koji svojim nemoralnim djelovanjem ruše familijarne vrijednosti.  U tu grupu spadaju mediji i razne grupacije koje u svom programu nude  promiskuitetno ponašanje uključujući razne  seksualne perverzije i bolesti tipa homoseksualnosti. Bosanski čovjek i žena moraju  postati oličenje moralne čistoće zato je odstranjivanje zaraženih elemenata iz našeg društva jedan od primarnih zadataka.

Bilo kako bilo, osnovna ideja novog Bosnien-Reicha je da Bosna mora pripadati Bošnjacima u svakom smislu – ekonomskom i nacionalnom. A što onda s nebošnjačkim građanima Bosnien-Reicha? Bosna je prvenstveno država Bošnjaka ali i svih ostalih građana koji su joj odani. Dakle, i ostali narodi su dobrodošli, ali bosanski jezik, kao nacionalni jezik Bošnjaka, treba i mora biti jedini službeni jezik u Bosni. Također: Pripadnikom jedinog državotvornog naroda Bošnjaka ili Bosanaca smatramo svakog bijelog stanovnika Bosne koji joj je odan bez obzira na religijsku i podrasnu pripadnost. Prema tome odbacujemo vezanje Bošnjaka za samo jedan religijski identitet što se pokazalo štetnim za naš nacionalni razvoj i dignitet.

Čika Adolf primijeti da je na stranicu zalutao i lik nekog fratra, malo progugla, i ustanovi da je riječ o Ivanu fra Franji Jukiću. Iako se dobrano potrudio, nije uspio pronaći kakve bi uopće veze mogao imati taj fratar s nacional-socijalizmom?! Ali, povijest ga je naučila da je Balkan zemlja čudesa u kojoj je sve moguće, pa tko zna?

Nakon pročitanog, čika Adolf se zavalio u fotelju, odvrnuo Wagnera i osladio se čokoladicom. Osjetio se ponovno mlad i vitalan, zadovoljan što unatoč porazu njegovog Reicha na svijetu još uvijek postoje bastioni u kojima se njegove ideje njeguju i inkulturiraju, uz pomoć političkih vođa koji ih vježbaju u svojoj praksi, budala koje ih slijede, te medija koji im darežljivo priskrbljuju publicitet. Prost, Kamaraden, zadovoljno zatitraše švalerski brčići, a Führer nazdravi za sretnu i uspješnu budućnost svojih balkanskih nasljednika koji su njegovom duhu omogućili novi život, drugu mladost.

2 comments on “Druga, bosanskohercegovačka mladost čike Adolfa

  1. Pero Panonski says:

    Slobo je imao kategoriju “poštenog Albanca” kao kvislinške verzije vjerne manjine, o ovi imaju “građana koji joj je odan”. A Jukić tu ima ulogu mokrih snova ekipe s Poskoka, dakle svi koji imaju veze s Bosnom ili za nekakvu Bosnu, opasnost.

  2. neverin says:

    glupost nema pasoš ni nacionalnost…

Sharing Buttons by Linksku