Kornatska tragedija

Prije četiri godine gaseći požar na otoku Velikom Kornatu od 13 vatrogasaca koji su došli gasiti požar, 12 ih je poginulo odmah ili su preminuli u bolnicama, jedini je preživio Frane Lučić. Poginuli su izvršavajući svoju dužnost i oni su uz hrvatske branitelje istinski heroji.

Uskoro su se u hrvatskoj javnosti i medijima pojavile mnoge teorije o uzroku stradavanja vatrogasaca. Najčešće ponavljane teorije su:

  • Eruptivni požar, koji je i službeno objašnjenje nesreće
  • Teorija o curenju goriva iz helikoptera
  • Eksplozija zaostale NATO bombe

Prilikom svake obljetnice u medijima istupaju razni „stručnjaci“ koji vrlo samouvjereno iznose svoje viđenje nesretnog događaja. Tako je i dnevniku hrvatske televizije na samu obljetnicu nesreće 30. kolovoza 2011., Pavle Kalinić ravnatelj Ureda za upravljanje u hitnim situacijama Grada Zagreba kazao:  “Ono što se šest mjeseci pričalo i o čemu je ekspertni tim zasjedao, i zaključio da se radi o eruptivnom požaru, ne odgovara činjenicama ni u kom slučaju. Također ne prolazi ni teorija da je gorivo curilo iz helikoptera, jer bi se u tom slučaju i on zapalio, s obzirom na to da postoji direktna veza. Međutim, postoji mogućnost da se zaista radi o eksploziji bombe kako je rekao Lučić.“ Dakle,  svojom izjavom pobio je prve dvije teorije i svojim iskustvom i znanjem o minsko – eksplozivnim sredstvima potvrdio hrvatskoj javnosti postojanje urote i širokog prikrivanja istine vezane uz tragediju na Velikom Kornatu.

Mnoge novine i internet portali prenijeli su njegovu izjavu kao nešto neupitno i samo po sebi logično. Navest ćemo samo nekoliko primjera koji jasno pokazuju da većina naših novinara i tzv. „stručnjaka“ ,čiji se novinski napisi i izjave prihvaćaju bez ikakve sumnje, nisu u pravu i da namjerno ili slučajno obmanjuju javnost.

Članak na novinskom portalu Index.hr  odličan je primjer neznanja i neinformiranosti novinara. Većina informacija koja se navode kao neupitni dokazi za potvrdu eksplozije zaostale NATO bombe mogu se provjeriti na internetu. Članak možete u cijelosti pročitati na: http://www.index.hr/vijesti/clanak/pavle-kalinic-o-kornatskoj-tragediji-hrvatska-je-zataskavala-istinu-da-se-ne-zamjeri-natou/569010.aspx

Prenosimo iz članka: Podsjetimo, teoriju po kojoj su  vatrogasci na Kornatima izgubili živote u eksploziji zaostale  NATO-ove bombe prvi je u javnost iznio umirovljeni časnik HV-a Nediljko Pušić. On smatra da je bomba nakon bombardiranja Beograda umjesto u moru završila na otoku, a s njegovom teorijom slaže se i jedini preživjeli kornatske tragedije Frane Lučić. Pušić tvrdi da i vrsta opeklina podsjeća na napalm. S njim se pak ne slažu vojni stručnjaci Branko Šimara i Dražen Šćuri, koji misle da bi eksplozija bombe morala ostaviti neke tragove, poput šrapnela u tijelima vatrogasaca ili na okolnom kamenju. Dalje u istom tekstu piše: Kalinić je dodao kako se sumnja na američku bombu CBU-88, te da je sastav te bombe američka državna tajna. Naveo je kako postoji i satelitski snimak na kojem se vidi pirokumulus iz kojeg se može zaključiti o kakvom tipu eksplozije se tu radi.

Kazetna bomba CBU-87

Kalinić bi kao stručnjak trebao znati da bomba CBU – 88 ne postoji ili se radi o novinarskoj greški. Možda je mislio na bombu CBU – 87 koja spada u red kazetnih bombi. Kazetna bomba je kontejner sa stotinama malih bombi, stavljen u granatu ili avionsku bombu, a namijenjen je uništavanju uzletišta ili žive sile, jer se bombice rasprše na površini velikoj kao nogometno igralište, a obično ih 10 do 15 posto ne eksplodira odmah, pa naknadno ugrožavaju područje na koje su bačene.

Tijelo kazetne bombe CBU – 87 sastoji  se od tri dijela koji se eksplozivom razdvoje da bi raspršili 202 bombice. Bombice se sastoje od eksplozivnog kumulativnog punjenja i čeličnog kućišta, služe za uništavanje žive sile i lako oklopljenih vozila. Zašto je ovo bitno? U taktičko – tehničkim značajkama bombe koje se lako mogu naći na internetu (toliko o američkoj državnoj tajni), nigdje se ne spominje napalm za koji, gore navedeni umirovljeni časnik HV – a Nediljko Pusić tvrdi da je spalio vatrogasce.

Eksplozija kazetnih bombica bio zasigurno ostavila neke tragove ili je i to dio zataškavanja hrvatskih vlasti u strahu od NATO –a? Neke od njih se sigurno ne bi aktivirale jer uvijek određeni postotak minsko – eksplozivnih sredstava zataji. Istražitelji nesreće sigurno bi našli neeksplodirane bombice ili krhotine. Sama kazetna bomba teži  430kg, zar je vatra bila toliko jaka da se toliko količina metala istopi i nestane? Iako Kalinić spominje da je izrađena od duraluminija, pojedini dijelovi bombe su od čelika.

Također se često u medijima spominje nazočnost vojske odnosno Bojne za specijalna djelovanja neposredno nakon nesreće. Nazočnost elitne postrojbe HV – a na mjestu nesreće nekima je dokaz zataškavanja. Činjenica je da je Bojna uz Hrvatsku gorsku službu spašavanja jedina osposobljena i obučena djelovati i spašavati živote u izvanrednim stanjima kao što je bila nesreća na Velikom Kornatu.

Ne treba zaboraviti ni činjenicu da su Oružane snage pružile potporu spašavanju teško opečenih vatrogasaca svojim MI – 8 helikopterima. Često se zaboravlja da zadaća vojske nije spašavati zalutale češke turiste sa planinskih vrhova, pogotovo ako se zna da transportni helikopteri kojima vojska raspolaže nisu namijenjeni za zadaće traganja i spašavanja.

Iako je istraga nesreće bila ishitrena i u nekim slučajevima površna, sumnje obitelji nastradalih vatrogasaca i dijela javnosti o nekakvim zavjerama i namjernom zataškavanju istine nisu opravdane. Sustav je dijelom bio zakazao ali nesebičnim djelovanjem pojedinaca u tom istom sustavu, koji se neutemeljeno optužuju za nesposobnost, spašen je život vatrogasca Frane Lučića. Isti ti vatrogasci, gorski spašavatelji i piloti Oružanih snaga svakog dana ugrožavaju svoje živote da bi spasili druge. Prave krivce treba tražiti u raznim „stručnjacima“ koji stoje na čelu službi koje su zadužene za čuvanje i spašavanje života hrvatskih građana. Većina čelnih ljudi raznih službi za spašavanje je očito postavljena na temelju političke podobnosti a ne stručnosti.

Jedini koji se našao na sudu i čije je postupak još u tijeku je bivši zapovjednik šibenske Županijske vatrogasne postrojbe Dražen Slavica.  Zar je Slavica jedina osoba koja će snositi odgovornost za propuste toga dana? Što je sa moralnom odgovornošću pojedinaca na vrhu piramide? U razrješavanju uzroka tragedije mediji nisu doprinijeli svojim izvještavanjem jer su izvještaji bili napisani većinom senzacionalistički i tendenciozno.

Mnoga pitanja vezana uz tragediju su još neodgovorena a odgovorni i dalje šute. Zadaća mjerodavnih službi Republike Hrvatske je učiniti sve da se slične nesreće nikada više ne ponove i ako se ponove da se njihov poguban utjecaj na živote i imovinu smanji. Također, ljudima koji svaki dan ugrožavaju svoje živote trebamo iskazati poštovanje i zahvalnost ne samo riječima već i osiguravanjem najbolje opreme i sredstava kako bi i dalje mogli obavljati svoju opasnu dužnost.

Comments are closed.

Sharing Buttons by Linksku