Njegovo Veličanstvo AK

Avtomat Kalašnjikova jedno je od najuspješnijih i najraširenijih oružja ikada. Pušku je dizajnirao Mihail Timofejevič Kalašnjikov. U uporabi je diljem svijeta, čak i nakon više od pola stoljeća razne inačice se i dalje proizvode i koriste u mnogim zemljama. Iako  nikada nije imala  vrhunsku ergonomiju i preciznost kao neka druga jurišna oružja, puška je postala ikona mnogih krvavih sukoba druge polovice dvadesetog stoljeća. Robusna, jednostavna za uporabu i jeftina za proizvodnju u milijunskim primjercima puška je prešla put od simbola komunističkih armija u Hladnom ratu, simbola revolucije i raznih oslobodilačkih pokreta i simbola međunarodnog terorizma i kriminala.

Puška se nalazi na nacionalnoj zastavi Mozambika, također se može naći na nacionalnim grbovima Zimbabvea i Istočnog Timora. Mnogi teroristički vođe pozirali su s tom puškom, tako i Osama bin Laden koji je pozirao sa jednom od inačica AK 47. Brojem od oko 100 milijuna proizvedenih primjeraka puška je najproizvođenije oružje ikada.

Mihail Kalašnjikov

Prva inačica pod nazivom AK – 47 proizvedena je 1947.u bivšem SSSR – u, iako u širu uporabu ulazi tijekom 1950 – ih. Puška koristi streljivo kalibra 7,62×39 mm koje je nastalo na temelju njemačkog 7,92×33 mm tzv. kurz kalibra koji je stvoren za prvu pravu jurišnu pušku SturmGewehr 44. Upravo prema njemačkoj StGW 44 Kalašnjikov je razvio svoj AK- 47. Sličnost između ta dva oružja je izrazita. Proizvođena je u dvije inačice sa drvenim kundakom (AK – 47) i preklopnim, metalnim (AKS). Puška je  postupno postala uobičajeno formacijsko oružje zemalja varšavskog pakta.

Kućište puške strojno je izrađivano. Kvalitetni čelik je korišten za izradu dijelova i drvo od kojega su napravljene drvene obloge. Ovakvom kombinacijom materijala postignuta je pouzdanost u svim vremenskim uvjetima. Jednostavnost i pouzdanost AK -47 dovela je do značajno manjeg broja zastoja nego kod drugih pušaka.

Zbog malo rotirajućih dijelova rastavljane puške je bilo jednostavno i moglo se postići sa minimalnom obukom vojnika što je bilo vrlo bitno jer je Crvena armija u vrijeme nastanka puške bila milijunska vojska slabo obučenih i opremljenih vojnika koji su nastankom AK – 47 dobili oružje koje gotovo nikada ne izdaje u borbi.

Saveznici SSSR – a dobivali su licence za proizvodnju AK – 47 besplatno. Puška je više –  manje uspješno proizvođena u Poljskoj, ex DDR – u, Mađarskoj, Bugarskoj, Rumunjskoj, ex SFRJ, Kini, Albaniji i mnogim drugim. Zemlje poput Finske, Izraela, Švicarske i Indije kopirali su tehnička rješenja sa AK – 47 na svoje puške.

 

Kasnih 1950 – ih  puška je redizajnirana i nastao je Avtomat Kalašnjikova Modernizirovanji odnosno AKM koji je vanjskim izgledom sliči prethodnici. Poboljšanje se sastojalo u uvođenju usporivača udarača igle, što je poboljšalo sliku pogodaka jer se puška manje tresla prilikom pucanja. Umjesto štitnika usta cijevi na cijev je dodan je kompenzator pucnja koji je pri brzometnoj paljbi vraća os cijevi u crtu koja je poravnana sa linijom ciljanja. Ciljna razdaljina  povećana je sa 800 m 1000 m. Kućište i poklopac kućišta izrađivani su tiještenjem a ne više glodanjem čeličnog lima. Kundak se više nije proizvodio od punog već lameliranog drveta.

Inačica AKM nije odmah zamijenila AK – 47. Proizvodne linije zemalja varšavskog pakta postupno su prelazile na proizvodnju AKM. Mađarska je počela sa proizvodnjom AKM – 63 koja se od originala razlikuje samo izgledom ali je zadržala osnovni mehanizam AKM. Također proizvođena je i inačica AKMS koja je ista kao i original samo što ima preklopni kundak.

Ranih 1970 – ih Sovjetski Savez odlučio se na ponovni redizajn AK puške i na uvođenje novog streljiva malog kalibra po uzoru na NATO vojske. Na temelju puške AK – 47  stvorena je puška AK – 74 u kalibru metka 5.45×39 mm. Isto kao i sa ranijim inačicama AK – 47 i AKM  zemlje Varšavskog pakta započele su vlastitu proizvodnju puške.

Puška AK – 74 temeljila se na inačici AKM ali sa bitnim izmjenama na zatvaraču i nosaču zatvarača. Puška je dobila novi spremnik od plastike, plinsku kočnicu čijom je ugradnjom smanjen odskok cijevi prilikom pucanja. Nova puška zadržala je sve temeljne značajke prethodnica, jednostavnu proizvodnju, uporabu i izdržljivost dok je sa uvođenjem novoga metka i njegovim učinkom na cilj, puška postala opasan protivnik novim jurišnim puškama zapadne proizvodnje.

 

Za razliku od starog metka kalibra 7,62×39 mm korištenog na prijašnjim inačicama AK – 47 i AKM, koji je na žrtvama izazivao čistu ustrijelnu ili prostrijelnu ranu, novi metak 5,45×39 mm izazivao je na žrtvi teške eksplozijske rane sa cik – cak kanalom jer zrno prilikom leta nije stabilizirano. Poput zapadnog streljiva 5,56×45 mm, pogodak takvim zrnom odlikovao se povećanim termalnim učinkom na ranu i deformiranjem zrna što je kod preživjelih izazivalo trajan i težak invaliditet.

Unatoč tome dizajn metka  je  zaobišao međunarodne sporazume koji su zabranjivali dum – dum i streljivo sa zabušenim vrhom koja izazivaju teške ozljede. Iako izgledom drugačije od zabranjenog streljiva učinak je ostao isti.

Puška je dolazila u tri inačice sa drvenim (AK – 74), preklopnim, metalnim kundakom (AKS – 74) i kao kratka strojnica (AKS – 74U).

Kraj SSSR –a nije bio kraj serije AK pušaka. Modifikacije osnovnog dizajna dovele su do pušaka serije „100“. Puške koje koriste NATO kalibar 5,56×45 mm proizvode se pod oznakom AK – 101, dok je inačica AK – 102 sa skraćenom cijevi. Inačica AK – 103 koristi izvorno 7,62×39 mm streljivo dok je inačica AK – 105 skraćene cijevi koja koristi streljivo kalibra 5,45×39  mm.

M-70

Bivša SFRJ započela je sa proizvodnjom vlastite inačice AK -47 1970 – ih pod nazivom M – 70. Puška je izrađivana u dvije inačice sa drvenim kundakom (M – 70B) i preklopnim, metalnim (M – 70A). Za razliku od AK – 47 puška M – 70 opremljena je tako da može ispaljivati tromblonske mine. Osim jugoslavenske i poljske inačice puške AK, druge inačice nemaju mogućnost ispaljivanja tromblonskih mina jer nemaju regulator plinova i tromblonski nastavak.

Iako je postojala mogućnost ispaljivanja tromblonskih mina, puška nije bila predviđena za dugotrajniju paljbu jer je već nakon desetak ispaljenih mina dolazilo je do smanjenja preciznosti. S puške M -70 mine su se ispaljivale samo u krajnjoj nuždi.

Za razliku od Kalašnjikova puška M – 70 ima tri utora za hlađenje na drvenoj oblozi i cijev nije kromirana zbog čega je puška preciznija ali sklonija hrđanju ako se redovito ne čisti i održava. Mogući razlog ne korištenja kroma, osim gore već navedenog, leži u činjenici da bivša SFRJ nije imala velika nalazišta te rude zbog čega bi cijena proizvodnje porasla.

Tijekom Domovinskog rata i predaje vojarni JNA u ruke hrvatskih branitelja dospjele su veće količine jurišne puške M – 70. Uz ostale inačice AK, puška M – 70 postala je osnovno oružje Hrvatske vojske i policije. Za većinu branitelja ex SFRJ inačica M – 70 predstavljala je najbolju inačicu AK korištenu u Domovinskom ratu.

 

Namjena puške je uništavanje i onesposobljavanje protivničkih vojnika i ratne tehnike.   Kapacitet spremnika je 3o metaka iako postoje spremnici sa više ili manje metaka. Puška radi na načelu povrata barutnih plinova s dugim hodom klipa, koji ujedno i nosač zatvarača. Plinski cilindar i komora su smješteni iznad cijevi. Zatvarač je obrtni s dvije bradavice kojima bravi cijev. Povratna opruga nalazi se djelomično u nosaču i zatvaraču klipa. Izbornik paljbe je ujedno i kočnica. Puška može gađati brzometno i pojedinačno.

Uspješna daljina gađanja je: pojedinačnom paljbom 400 m, kratkim paljboredom 300 m, dugim paljboredom 200 m, združenom paljbom više strijelaca 600 mi može gađati ciljeve u zraku do 500 m.

Teoretska brzina gađanja puške je 600 metaka u minuti dok je praktična brzina gađanja 120 metaka u minuti.

 

Vrste streljiva koje puška koristi su bojno, manevarsko, školsko i vježbovno.

Tehničke značajke AK – 47                                  Tehničke značajke AKM

Kalibar: 7,62×39 mm                                             Kalibar: 7,62×39 mm

Dužina: 869 mm                                                    Dužina: 876 mm

Dužina cijevi: 414 mm                                          Dužina cijevi: 414 mm

Težina sa punim spremnikom: 4,8 kg              Težina sa punim spremnikom: 3,8kg

Spremnik: 30 metaka                                             Spremnik: 30 metaka

Brzina zrna: 710 m/sek                                           Brzina zrna: 710 m/sek

Tehničke značajke AK -74

Kalibar: 5,45×39 mm

Dužina: 930 mm

Dužina cijevi: 400 mm

Težina sa punim spremnikom: 3,3 kg

Spremnik: 30 metaka

Brzina zrna: 900 m/sek

Comments are closed.

Sharing Buttons by Linksku