Zaustavite Internet! #1

Internet kill-switch

Parola „zaustavite Reuters“ upotrebljava se uvijek kada se govori o pokušaju kontrole medija. Teško je reći iz internetskih izvora odakle potječe ova parola, pošto je neki pripisuju Hitleru, neki pak Moši Pijadi iz vremena informbiroa, a postoji i teorija da je to izviknuo jedan od partijskih aparatčika prilikom demonstracija na Kosovu 1981. kada je srbijanski partijski vrh pokušao kontrolirati i fabricirati njima pogodne informacije, a da bi im ova izvjestiteljska agencija uspjela pomrsiti račune.

Prošle godine u američkom Senatu predstavljen je prijedlog zakona o tzv. Internet kill-switchu., tj. mehanizmu koji bi Vladi dao mogućnost rada s privatnim sektorom u slučaju cyber prijetnje. Jednostavnije rečeno – američki predsjednik bi mogao izdati zapovijed za isključivanjem cijelog Interneta u SAD-u (a možda i šire). Ovdje „mogućnost rada s privatnim sektorom“ zapravo znači da bi američka vlada mogla zavrnuti Internet pipu pružateljima internetskih usluga (ISP-ovima). Drugog načina zapravo i nema.

Logika „kill-switcha“ se opire samoj naravi interneta od samoga početka i zamisli interneta. Naime, Internet je nastao od vojne mreže ARPANET. ARPANET je nastao nakon što su se  američki sigurnosni stručnjaci bavili pitanjem komunikacije u slučaju nuklearnog napada. Ako Sovjeti bace bombu na Washington ili koji već centar komunikacije, sve pada u vodu. Tako je razvijana i nastala ideja o decentraliziranom sustavu za razmjenu informacija – ARPANET – koji je kasnije prerastao u Internet. Iz ovoga vidimo da je cijela poanta Interneta (ARPANETA) u tome ga ne može ugasiti kill-switch, ili uništenje nekog „mozga“ ili „srca“ interneta. Uostalom, koncept interneta je više-manje poznat svakom aktivnom korisniku, tj. danas svakom.

Zagovornici ovog zakona argumentiraju opravdanost „Internet kill-switcha“ odgovornošću za kibernetičku sigurnost (cyber defence) koja uvelike nadilazi javni i ulazi u privatni sektor u kojem se nalaze kritične infrastrukture, mreže, komunikacije koje bi mogle uvelike naštetiti gospodarstvu ako budu duže ugrožene od strane stranih sila ili cyber-terorista (od nedavno SAD cyber napad na svoju infrastrukturu tretira kao objavu rata).

Kritičari ovog zakona kažu da on neće pomoći nacionalnoj sigurnosti, nego će joj kao centralizirani sustav, naprotiv, štetiti. U slobodnim tržištima po načelu laissez-faire sigurnosni proizvodi najbolje funkcioniraju bez velikog utjecaja državne kontrole, što svakako ima smisla ako pogledamo razlog nastanka i samu bit Interneta.

Građanske udruge koje zagovaraju građanske slobode, posebice slobodu govora upozoravaju na potrebu jasnijeg definiranja „kritične infrastrukture“ jer bi u protivnom to moglo pokrivati i elemente Interneta koje Amerikanci upotrebljavaju svaki dan u cilju izražavanja svog prava slobodnog govora i prava slobodnom pristupu informacija (kao što su egipatskom slučaju „kritične infrastrukture“ bile Facebook i Twitter).

Rasprava o ovom zakonu povučena je s dnevnog reda upravo u vrijeme arapskog proljeća i Mubarakovog gašenja Interneta u Egiptu. Jasno je da je ovaj potez u javnosti povećao sumnju u narav i svrhu američkog „kill-switcha“. I najoptimističniji koji ipak takav scenariji ne bi očekivali u razvijenoj zapadnoj demokraciji ostali su zatečeni nedavnom izjavom britanskog premijera da su za građanske nemire u njegovoj zemlji krivi – ni više ni manje Facebook i Twitter preko kojeg izgrednici komuniciraju.

Uz sve to, „Internet kill-switch“ u SAD-u nije odbačen kao ideja, nego je samo sklonjen iz prvog plana zbog gore navedenih događaja.

Lech Walesa, karizmatični vođa sindikalnog pokreta Solidarnost i prvi demokratski izabrani predsjednik Poljske nakon pada Berlinskog zida u jednom intervjuu je pričao o čimbenicima raspada socijalističkih sustava u Istočnoj Europi . Pa tako za jedan od razloga Walesa, i sam korisnik „mreže svih mreža“, navodi pojavu Interneta. Walesa tvrdi da se totalitaristički sustavi u SSSR-u i ostalim istočnoeuropskim satelitima jednostavno nisu mogli nositi s nekontroliranim protokom informacija. Uči li Zapad iz tog iskustva?

U vremenu kriza – moralnih, političkih, ekonomskih na Zapadu, u vremenu kada menadžeri i banke ruše gospodarstva kao kule od karata, kada Zapad dovodi u pitanje svoje vrijednosti – ukratko pred možebitnim raspadom zapadne civilizacije kao takve (ili onakve kakvu smo je dosad poznavali) – prekidač kojim bi se ugasio Internet nameće se kao logični korak. Prema kraju.

Comments are closed.

Sharing Buttons by Linksku