Američki talibani

Autor: PAUL ROSENBERG

Preveo: JIMBO

Brzorastuća desničarska političko-religiozna prisutnost namjerava provesti eshatološku kršćansku teokraciju u SAD-u

Prije 11. rujna talibanska vlada u Afganistanu nije bila mnogo zapažena u SAD-u, osim jednog značajnog izuzetka: kada je raznijela dvije kolosalne slike Bude u provinciji Bamiyan početkom 2001. Ali uništenje dragocjenih artefakata nije pridržano samo Talibanima.

U SAD-u postoji desničarsko političko-religiozna prisutnost, s globalnim dosegom, koja se angažirala u sličnoj praksi, uništavajući religijske i kulturne artefakte kao ključni aspekt svoje ideologije „strateške razine duhovnog ratovanja“ (SLSW).

 Do nedavno rubni evangelički pokret, označen kao devijantan, „duhovno ratovanje“ se ubrzano pozicionirao unutar mainstreamea američke političke desnice. Odavno je došlo vrijeme da politički novinari prate namjere ovog pokreta.

Na primjer, vođe su se hvalili na internetu oko uništenja religijski artefakata američkih domorodaca, što njihova izvrnuta ideologija nekako vidi kao oslobađajući čin, koji promovira „pomirenje“ između otuđenih skupina ljudi. Kritičari, međutim, ovo vide kao refleksiju eliminacionističkog razmišljanja, dok su tradicionalni konzervativni evangelici ovu ideologiju odbacili kao ne-biblijsku. Neki čak tvrde da je ovo zapravo forma poganske prakse obučena u kršćansko ruho, budući da sama biblija osporava duhovnu moć takvih artefakata.

Konačni cilj je zamijeniti sekularnu demokraciju, i u SAD-u i u svijetu, s kršćanskom teokracijom, ideologijom poznatom kao „dominionizam“. Navodni razlog je „očistiti“ svijet za Kristov povratak – opet, upadljivo slično talibanskom vjerovanju, ali još značajnije u sukobu s uobičajenim, dugovječnim kršćanskim vjerovanjem  o „zadnjim vremenima“, kao i u sukobu s prirodom i svrhom molitve, i ulozi čovjeka i božanske sile.

Opis se može čini nevjerojatno bajkovit, ali obilni dokazi za to su skriveni u sjeni, raspršeni po internetu, u knjigama, na YouTubeu, te ih prate male zajednice istražitelja na mjestima poput Talk2Action.org i RightWingWatch.org, kao i evangelički kritičari. Pitanje je: Kada će američki mainstream mediji početi?

Propuštena priča u kampanji 2008.

Poznat kao  New Apostolic Reformation (Nova Apostolska Reformacija – NAR), termin koji je skovao njegov intelektualni kum, C Peter Wagner, ovaj pokret je izbio na površinu u kampanji 2008., s video snimkom jednog od svojih najistaknutijih članova, kenijskog lovca na vještice Thomasa Mutheea koji pomazuje Sarah Palin – ali su mainstream mediji uglavnom propustili donijeti pravu priču.

Oni  uglavnom nisu uspjeli shvatiti da je Muthee dio zapadanjačkog pokreta, zaista, on je bio u svom prvom „obraćenjskom“  videu, pseudo-dokumentarnoj seriji koja je promovirala SLSW, koja se reklamira kao serija koju je vidjelo preko 200 milijuna ljudi na 70 jezika.

Mediji su također previdjeli jasni dokaza da je Palinova uključena u aljašku grupu koja je uključena u SLSW, što još datira iz vremena dok je imala samo 24 godine. Još osnovnije, mediji nisu uspjeli shvatiti radikalnu narav NAR-a, kao i njihovo napuštanje ranije evangeličke prakse. Ovo je toliko novo da se mnogi akademski stručnjaci nisu uspjeli uhvatiti u koštac s tim.

Uz to, mnogi u medijima su se oslanjali na magazin Charisma kao vodič – publikaciju koja je duboko povezana s NAR-om. Ovome treba dodati glavnu medijsku ubrzanost kada ih se prozove za naklonost Palinovoj i njenim pristalicama i rezultat je savršeno prikrivanje priče, gdje se mnogo toga čini prilično razumnim.

Rijetki izuzetak, koji se dogodio tek potraj kampanje, bila je priča Laurie Goodstein od 24. listopada u New York Timesu „YouTube filmovi privlače pozornost na vjeru Palinove“ (“YouTube Videos Draw Attention to Palin’s Faith”), u kojoj je raspravljano o duhovnom ratovanju i Palinovoj umiješanosti, ali se jedva očešala o glavni plan dominionizma i uznemirujućih implikacija.

Ovaj put – priča

U ovom izbornom ciklusu mediji će imati novu šansu da poprate pravilno ovu priču. NAR je napravio velike korake od 2008., i već sada, članovi NAR-a su duboko umiješani u organiziranje molitvenog sastanka  teksaškog guvernera Ricka Perrya 6. kolovoza, koji nosi naziv „The Response“ (Odgovor).

12. srpnja, Rachel Maddow s MSNBC-a je radila prilog u kojima je istakla neke bizarnije tvrdnje u seriji video klipova. Među njima je Wagnerova izjava u kojoj kaže da se japanska burza srušila zato što je car imao spolne odnose s demonom (božanstvom sunca), druga vodeća ličnost NAR-a, John Benefiel, naziva Kip Slobode „demonskim idolom“, a treći – Mike Bickle, Oprah Winfrey naziva „predvodnicom bludnog pokreta“, ili, kako Maddow kaže „nagovjestitelj antikrista“.

Ali ovo nije samo zbirka nasumičnih bizarnih tvrdnji. Istraživačica Rachel Tabachnik, koja proučava NAR od 2008. – napisala je dan kasnije: „Ovi video klipovi bi trebali dobiti puno veće nacionalno izlaganje, ali oni trebaju biti promatrani u kontekstu pokreta kojeg zastupaju.“

Ovo nije religijska desnica vaših očeva

Obuhvaćajući raznovrsne organizacije i mreže aktivističkih grupa, NAR se ne bavi samo partikularnim pitanjima, poput pobačaja ili prava homoseksualaca, čak ni tzv. „vrijednostima“, što je utisak koji daje priča Goodsteinove iz 2008.

Prije svega, NAR je posvećen cilju da zamjeni demokraciju religijskom diktaturu, što oni vide kao potrebni uvod za Kristov povratak na Zemlju.

Posljedično, NAR je otvoreno posvećen uništenju religijskih i kulturalnih skupina koje ne dijele njihovo mišljenje – čak i druge u kršćanskoj desnici. Oni otvoreno osuđuju mormonstvo i katoličanstvo kao demonsko, ali na kraju na sve protestantske denominacije se gleda kao prepreku za stvaranjem jedne ujedinjene religijske ustanove koja bi zauzvrat kontrolirala čitavo društvo, u potpunosti zamjenjujući američku sekularnu demokraciju, dovodeći do vlastite verzije „svijeta s jednom vladom“.

Ovo je eksplicitno doneseno u „Mandatu Sedam Planina“ (Seven Mountains Mandate), koji zahtjeva ustanovljenje kršćanske dominacije nad sedam kulturno-oblikovanih sfera djelatnosti: poslovanja, uprave, medija, umjetnosti i zabave, obrazovanja, obitelji i religije. Na jednom od svojih posjeta crkvi Sarah Palin u Wasilli, Muthee je govorio oko deset minuta o Mandatu Sedam Planina.

NAR-ova ne-crkvena, ne-denominacijska apostolsko/proročka organizacija je ključ vlastitog brzog rasta i svoje relativne nevidljivosti za strance, ali također se značajno odvaja od tradicionalnih biblijskih učenja kojima su bili privrženi evangelici, kao i mnogi drugi.

Zaista, u kolovozu 2000., Božja Skupština (Assemblies of God), najveća američka pentakostalna denominacija, usvojila je izjavu u kojoj se upozorava na mnoštvo tendencija, pod naslovom „Odbijena devijantna učenja“ (Deviant Teachings Disapproved), koja uključuju, ali nisu samo na njih ograničena, neke istaknute elemente NAR-a. Međutim, Tabachnik me obavijestio da su „nažalost mnogi u Božjoj Skupštini promijenili mišljenje i prigrlili NAR“.

Ipak mnogo toga se nije promijenilo, i upozorenja još uvijek služe da istaknu kako posljednji razvoji događaja nisu isti kao religijska desnica u vremenu vaših očeva.

Jedna tendencija na koju se upozoravalo je sam dominionizam, kojeg dokument naziva „ne-biblijski trijumfalizam“. Također upozorava na „problematično učenje da bi današnji uredi apostola i proroka trebali upravljati crkvenim službama na svim razinama“, i na „pretjeranu fiksaciju na Sotonu i demonske duhove“. Ovo su sve glavni aspekti NAR-teologije, kao i koncept „generacijskih kletvi“, na koje dokument također upozorava.

Ukratko, NAR možda dobiva suštinsku potporu na religijskoj desnici, ali čineći to, jasno potkopava temelje biblijskih učenja na koje se ogromna većina evangelika oslanjala do nedavno. Ovo, zaista, nije religijsko pravo vaših očeva. Ovo nedvojbeno uništava religijsko pravo vaših očeva.

Strateška razina duhovnog ratovanja: Mit? Hereza? Ili još gore?

Zato što je cilj dobiti dominaciju na čitavim društvom, duhovno ratovanje, koje treba otjerati demone koji navodno stoje na putu ostvarenja ovog cilja, igra središnju ulogu u ideji NAR-a. Postoje tri razine duhovnog ratovanja, kako objašnjava Talk2action.org u svom rječniku NAR pojmova:

Temeljna razina duhovnog ratovanja  je izopćenje demona iz individua. Okultna razina duhovnog ratovanja i sukob s demonima koji djeluju kroz vračanja i ezoterične filozofije (primjeri su slobodni zidari i tibetanski budizam). Strateška razina duhovnog ratovanja je najviša razina, koja se bavi suočavanjem s teritorijalnim ustrojstvima koje kontroliraju čitave zajednice, etničke grupe, religije i nacije.

Iako postoje mnogi evangelički kritičari duhovnog ratovanja i NAR-a, kao i velika količina materijala na internetu, biskup Michael Reid – koji ima tri diplome s Oral Roberts University, uključujući počasni doktorat iz teologije – doslovno je napisao knjigu o ovoj temi.

Iako je od tada imao vlastiti homoseksualni seks skandal – poput Wagnerovog bliskog suradnika, Teda Haggarda – njegova knjiga iz 2002., Strateška razina duhovnog ratovanja: moderna mitologija? (Strategic Level Spiritual Warfare: A Modern Mythology?) ostaje razorna kritika bazirana na bibliji, u kojoj piše, vezano za SLSW:

„Nema uporišta u Starom Zavjetu za ovakvu praksu, niti ikakvog nagovještaja da đavao ima unutrašnju snagu autoriteta. Sotonino jedino oružje je obmana i njegova jedina sfera utjecaja je ona koju  mu Bog dopušta za svoje vječne svrhe.“

„U Novom Zavjetu, slika je slična: ne postoji dokaz koji bi upućivao na to da su kršćani pozvani na sukobljavanje s trajnim sukobom duhovnih sila u kozmosu. Pismo je prilično jasno u svom naučavanju da je Krist porazio Sotonu na Kalvariji i da su kršćani oslobođeni njegove moći.“

Reid vidi ovu ne-biblijsku ideologiju kao svojatanje božje uloge i podizanje običnih smrtnika na veće mjesto – točno ono za što vodeći zagovornici NAR-a optužuju sekulariste:

„Čitava točka usmjerenja SLSW-a je vrag i njegovi demonski domaćini… čovjek je postao točka oslonca otkupljenja, držeći ravnotežu moći između Boga i đavla u bitci za ljudske duše, i samo evanđelje se čini nemoćnim bez preliminarnog čina rušenja demonske utvrde… Ovo su ozbiljne stvari koje stavljaju u pitanje samu osnovu kršćanske vjere.“

Ukratko, u SLSW se prešutno radi o egoima „spiritualnih ratnika“, prije nego o kršćanskoj poniznosti.

Reid također ponavlja da je SLSW zapravo u svojim korijenima poganski,  i time forma sinkretizma, sama mješavina kršćanstva i starijih poganskih religija koje biblijski pisci odbacuju. Na primjer:

„Hesslegrave pravi analogiju između molitve za ratovanje i molitve tipične za indo-europski paganizam s svojim dualističkim razumijevanjem vječnog supostojanja dobra i zla. Potonje se promatrao kao sredstvo „kontrole bogova“, za razliku od biblijske misli „’podvrgavanja’ Bogu“.

Ideja da je duhovno ratovanje koju prakticira NAR u sebi poganska praksa je možda čak i forma demonske borbe ili izdizanja čovjeka iznad Boga, doživljava se kao primjer onoga što psiholozi nazivaju „projekcija“, obrambeni mehanizam ega.

Ali mnogo prije nego što je bilo psihologa, biblija kaže u Matej 7,5: „Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun iz oka bratova!“ Sada se okrećemo takvim primjerima.

Oprah i Antikrist – slučaj projekcije?

12. srpnja Rachel Maddow je počela prilog, koji smo ranije spomenuli, s video snimkom NAR-ove velike zvjerke, Mikeom Bickleom, u kojem on kaže:

„Babilonska bludnica priprema naciju da primi antikrista. Babilonska bludnica biti će religija afirmacije, tolerancije, bez apsoluta, krivotvoreni pravedni pokret. Oni će hraniti siromašne, raditi humanitarne projekte, nadahnjivati djela samilosti iz krivih razloga. Neće to ni znati… vjerujem da je jedan od glavnih pastora kao predvodnica bludnog pokreta Oprah.“

Iako se Maddow logično fokusirala na tvrdnju da je Oprah nekakav prethodnik antikrista, još je interesantnije to da Bickle toliko točno – možda nehotice – opisuje jednu od NAR-ovih omiljenih praksi, kada prizivaju „pomirenje“ između grupa koje su se otuđile jedne od drugih, po svojoj etničkoj, rasnoj ili nacionalnoj osnovi. One često, ali ne uvijek, uključuju uništenje religijskih/kulturalnih artefakata koje navodno skidaju „generacijske kletve“.

Jedan takav primjer se vrtio oko guvernera Kanzasa Sama Brownbacka, bivšeg američkog senatora.

„Browback je uzeo ulogu u NAR-ovim ‘Pomirdbenim’ skupovima od 2003. te potom predstavio Senatu rezoluciju isprike američkim urođenicima“. Tabachnik je napisao za Talk2Action.org prošle godine. „Ovo pomirbene ceremonije nemaju veze s pluralizmom, nego s prozelitizmom – i za karizmatsko evangeličko vjerovanje i desničarsku politiku.“

Na kraju jedna takva rezolucija je uklopljena u zakonodavstvo. S druge strane, određeni broj američkih domorodaca, vođa NAR-a, je bilo uključeno u uništenje objekata za koje su rekli da predstavljaju lažne bogove. Uzimajući u obzir višestoljetnu povijest u kojoj je bijela Amerika uništavala kulturu američkih domorodaca, u najmanju ruku je apsurdno tvrditi da „pomirenje“ može donijeti daljnje kulturalno uništenje. Ipak, upravo to NAR prakticira.

Ovo je, najbolji primjer za, da koristimo Bickleove vlastite riječi, „krivotvoreni“ pokret.

Druga naznaka koliko su krivotvorene ove „pomirbe“ leži u članovima koji zastupaju svaku stranu. U ovom primjeru, na jednoj strani je bila vlada SAD-a, a na drugoj strani religijska mreža sebe-mrzećih američkih urođenika. Ako se čini malo nategnutim, to je više tipično nego što nije.

Sličan obrazac se može naći u pomirbenim ritualima sa „Židovima“ koji se nazivaju „mesijanskim Židovima“ – što znači da oni zapravo praktični novo-rođeni kršćani. To je gotovo kao „pomirba“ između talijanskih i brazilski nogometnih navijača, stoga da su brazilski navijači iz talijanske ambasade u Brasiliji.

U drugom slučaju, religija nije zapravo ni bila čimbenik, poput malog, privatnog pomirbenog rituala u Teksasu koji je učinjen da bi doveo nazad crnu populaciju Republikanskoj Stranci. U svoji knjizi, Povezujući rasnu i političku podjelu: Koliko božanski politika može preobraziti naciju (Bridging the Racial and Political Divide: How Godly Politics Can Transform a Nation), Alice Peterson objašnjava kako je Susan Weddington, tada predsjednica teksaške Republikanske Stranke, organizirala obred.

Kada je došlo vrijeme, piše Petersonova, očekivala je da Weddingtonova zatraži oproštenje za bilo što što su napravili bijeli republikanci – čini se da nije imala pojma što bi to moglo biti. Umjesto toga, Weddington je zatražila oproštenje za crne republikance koji su napustili stranku.

Nigdje Peresonova ne daje naslutiti da su crni postali demokrati kada su demokrati odbacili svoju rasističku prošlost tijekom borbi za građanska prava 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća, a da su republikanci željeno dočekali desetine milijuna bijelih demokrata koji su zbog toga pobjegli iz svoje stranke. Ukratko, u takvim izmišljenim „pomirbama“ ništa nema veze sa duhovnom istinom, i sve ima veze s povijesnim lažima.

Posao koji treba napraviti

Ako se sve ovo čini silnim, to je zato što je tako.

Da su se mediji bavili kritičkim pogledom na religiozna uvjerenja Palinove 2008., sve gore navedeno i mnogo više bi se moglo ispitati i o tome detaljno raspraviti u protekle tri godine. Kako je sada, dosta toga treba stići.

Nije upitno dali su američki politički novinari dorasli zadatku – ukoliko se usredotoče na to. Jedino pitanje je, hoće li? Hoće li se usuditi da ozbiljno razmisle o dokazima pokreta poput talibanskog u desničarskoj kršćanskoj americi, koji želi nametnuti svoju vlastitu formu „božanske“ vlade umjesto sekularne demokracije ustanovljene prije više od 200 godina.

Novinari bi mogli početi s odgovorom na to pitanje ako se jasno poprate NAR članove koji će pratiti molitveni događaj Rick Perrya 6. kolovoza. Nadajmo se da hoće.

7 comments on “Američki talibani

  1. neverin says:

    ako pročitaš neki knjigu iz povijesti kršćanske religije vidjet ćeš da je i tako bilo na početku, sve nešto fanatično sve do izbijanja nasilja

    • jimbo says:

      Ne bih se složio. Prve kršćanske zajednice su bile utoliko “fanatične” zato što su ljudima nudile alternativu koju nisu mogli naći drugdje pa stoga tu njihova privlačnost. Sigurno se nisu bavili uništavanjem artefekata drugih religija, dapače, kršćanstvo je bilo vrlo “fleksibilno” od Jeruzalema do Male Azije, od Antiohije do Kine. Pavlovska eklessia sigurno nije bila ni slična konceptu teokracije koju zastupa NAR ili SLSW.
      Kršćanstvo mijenja svoj položaj u društvu u IV. stoljeću, Milanskim ediktom kada postaje “mainstream”.

  2. neverin says:

    da, no klica netolerancije je od samog početka, misliti da su pogani u krivu i da su kršćani jedini u pravu dovodi do izbijanja nasilja jednom kad je zakon s njihove strane. Politeizam vidim kao tolerantniji od monoteizma pošto je suziti sve pod jedan nazivnik opasno …

  3. neverin says:

    da ali zašto nije vršila progon na druge religije? kršćani automatski idu ka tome da stvore državu u državi iako je Isus lijepo rekao daj cezaru što je cezarovo..

  4. neverin says:

    no dobro, stvar se pogoršala sa time što je Crkva jednostavno prihvaćala imovinu koju su joj davali na početku vjernici i onda je sve postalo stvar materijalizma kao i sad

    • Tudorica Prva says:

      ako je NAR posvećen cilju da zamjeni demokraciju religijskom diktaturom evidentno je da u tome neće uspjeti. Još je kraljević Marko rekao da se boj oružjem ne dobiva. Iliti, tko se mača laća od mača i pogiba…

Sharing Buttons by Linksku