Vojna arheologija

Nekako dok sam se vraćao sa Željave razmišljao sam o NATO-voj akciji u Libiji i novinskom članku kako se NATO-ove snage nisu pripremile kako treba. Dali su primjer sa švedskim vojnim avionima koji su došli u bazu na jug Italije, Sicilija, Sigonella, odakle su vojni zrakoplovi zemalja sudionika polijetali prema Libiji. Kada su trebali napuniti kerozin, shvatili su da eskadrila Švedskih aviona koristi benzin (koji se koristi za osobne automobile) a tog goriva nije bilo u bazi, jer avioni koriste kerozin. Koliko je to tada bilo smiješno (jedan švedski pilot hrvatskih korijena, a koji nije mogao reći da li on sudjeluje ili ne, mi je potvrdio to), toliko je to s druge strane od velike koristi. Švedska je još tokom WWII donjela taktiku o disperziranom razmještaju objekata namjenjenih zrakoplovstvu. Činjenica je da je sama zrakoplovna baza najranjiviji dio zrakoplovstva u slučaju rata. Bombarderi prođu PZO, ispuste bombe na pistu i dok se ta pista ne popravi, desetine aviona koji su smješteni na dotičnom aerodromu je van upotrebe.Šveđani su u vojnu doktrinu uveli gradnju bunkera i/ili bušenje planina uz vojne aerodrome, gradnju više paralelnih pista u zrakoplovnoj bazi i korištenje cesta u svrhu sletanje/polijetanja aviona ako su piste u blizini onesposobljene.

Željava je objekt za koji je vojni vrh išao često u Švedsku kako bi se upoznao sa takvom vrstom objekata, tj. ratnog aerodroma. Ono što su naučili u tim posjetama Švedskoj je i taj disperzivni razmještaj objekata kako zrakoplovstvo nebi bilo ograničeno samo primarnim aerodromima. Tako su vojni aerodromi u ex-Yu imali neku vrstu backupa ukoliko dođe do rata. Neki aerodromi su imali kompletno pričuvne aerodrome (Željava -> Udbina), ili dugačke široke staze prema dijelu baze unutar planine (Željava piste 3, 4, 5, Priština, Podgorica) neki su imali samo pričuvne uzletno/sletne staze na cesti:

Cerklje ob Krki -> cesta Cerklje ob Krki – Krška Vas i Sajevce – Veliko Mraševo

Tuzla -> cesta Dubravica

Rijeka Grobnikautocesta

SkopjeSkopski petrovac

dok su neke ceste bile prilično daleko od vojnih aerodroma a služile su u istu svrhu (JNA je pazila o kvaliteti tih cesta i redovno ih održavala i krčila raslinje okolo njih:

Glamoč

Kočevo (Prnalija)

Nakon podužeg uvoda dolazimo do pomoćnih vojnih objekata zbog kojih je nastao ovaj članak. Zagreb je imao specifičnu situaciju. Kraj aerodroma Pleso koji je građen 60ih godina, izgrađen je i Zrakoplovno tehnički zavod Zmaj (današnji ZTZ Velika Gorica) kao pomoćna pista. Južno od pomoćne piste je bio nekadašnji aerodrom Kurilovec koji su koristili talijani do 1942. godine a zatim ustaše, domobrani i Nijemci. Taj je aerodrom nekoliko puta bombardiran i JNA je smatrala da aerodrom nije na dobroj poziciji. Od tog aerodroma su ostali bunkeri za avione koje je JNA dodatno ojačala i izgradila vojarnu na mjestu nekadašnje. Između bunkera postoji cesta (koja je sada obrasla raslinjem) kojom su bez problema mogli rulati avioni. Udaljeni dio vojarne (vjerojatno za smještaj ustaških činovnika) je predan Velikoj Gorici i tamo se danas nalazi sajmište.

Nekadašnji aerodrom je smješten na području Kurilovca, gdje je izgrađena vojarna i 4 bunkera za avione. Vojarna je iseljena 2007. godine i cijelo to područje je MORH proglasio neperspektivnim te dao u nekakav državni fond za raspolaganje državnom imovinom koji onda te objekte prodaje/iznajmljuje. Kad se uključi timeline u Google earthu, može se vidjeti kako se mijenjalo to područje. Na najstarijim satelitskim snimkama je vidljivo kako je tamo još 2002. godine bilo vojske. Već na idućim snimkama iz 2006. godine se ne vide vozila u sklopu vojarne.

Ovo je razmještaj objekata u Kurilovcu:

Prije vojarne je smješten civilni radar kojeg koristi kontrola leta u zračnoj luci (iako sve manje radi i sve se više koristi vojni radar na Sljemenu).

Odmah poslije radara je rampa (dugačka, da mogu proći avioni) i vojarna koja je sada u derutnom stanju

Iza vojarne je također pregrada, no ovaj puta ne rampa nego ograda na kotače. Od te ograde počinje područje gdje se nalaze bunkeri.

Inače cijelo to mjesto izgleda sablasno kao na gornjoj slici. Svuda smeća, otpada, fekalija. Ne razumijem kako je nekom jednostavnije doći tu baciti stvari nego odnjeti na otpad ili pričekati da se odvozi krupni otpad. Uglavnom, kad se prođe ograda dolazi se do 4 bunkera na razdaljini od 1.5km. Na početnom dijelu je cesta dosta proširena, vjerojatno za manevriranje.

Na 1. 2. i 4. bunkeru je vidljivo da je postojala betonska zavjesa kako bi samo MiG-21 mogao ući, kao što je to slučaj na Željavi. Inače sva 4 bunkera se koriste sada u privatne svrhe, što se najbolje vidi kod bunkera 4 (četvrta i peta slika iznad teksta)

Ovo je pogled kod prvog bunkera (vidljiv na drugoj slici)

A evo kako to vidi editor-in-chief 🙂 (vjerojatno ga Ivan Selak – Divljak vozi)

Na kraju, sve to izleda jadno i bijedno, ali to sam već napomenuo. Sve više nekadašnjih vojnih objekata propada i postaju mjesta za arheološka istraživanja, poput Kurilovca. Bunkeri su očito dani privatnicima, a vojarna i zemljište njeno, koliko znam, još uvijek nije prodana ili dana u najam. Ali se sve glasnije priča da bi se tu otvorila velikogorička poslovna zona. Živi bili pa vidjeli

7 comments on “Vojna arheologija

  1. jimbo says:

    Da te ispravim, photoshop nisam radio ja nego naš tehnički urednik znan kao Zoltan Veličanstveni – nikoinist.

    Nadalje, samo da dodam: čini mi se da su bila predviđanja da bi u slučaju invazije na SFRJ zrakoplovstvo JNA izdržalo kao struktura ne više od 15 dana. Po DSZ/ONO zrakoplovi su razvijani tako da djeluju neovisno o središnjoj komandi, pa čini mi se da je i Orao ili Jastreb (ko će ga znat sad) bio prvi mlazni avion koji je mogao polijetat/slijetat s prilagođenih travnatih površina (partizanska eskadrila). Kasnije dolazi do promjene vojne doktrine, što zbog pada ideološke pozadine, što iz drugih razloga pa SFRJ želi razvijati vlastiti višenamjenski mlazni vojni zrakoplov (famozni NV – Novi Avion). NV, jugoslavenski Raffale, totalno je ispadao iz DSZ/ONO okvira. Projekt je napušten što zbog nedostatka novca za razvoj, a ponajviše zato što se država koja ga je trebala pravit raspala.

    • nedorecen says:

      Nisam znao da je Zoltan V pravio photoshope jer sam to tebi dao tako da se ispričavam ovim putem.

      To što JNA JRV ne bi izdržala 15 dana po predviđanjima mi je slično tvome članku kako je NATO zaključio da Rusija može voditi samo lokalne konflikte, dok bi za nju veće bojno djelovanje bilo pogubno – što je ispalo s NATO-om u Libiji bez USA. Valja napomenuti da JRV nije bilo koncipirano da napada neprijatelje već isključivo da pomaže kopnenim jedinicama (zato nije imalo bombardere). Što bi drugim riječima reklo – pusti da neprijatelj uđe i bombardira, avione čuvaj na pričuvnim lokacijama i onda pomaži cijelom narodu koji se ide boriti protiv horde Mađara ili Bugara. Ili NATO-ovaca.

      Nije ni Orao ni Jastreb nego G-2 Galeb. Kako misliš prvi mlazni avion koji je mogao slijetati na travnate površine? U našoj avijaciji ili općenito?

      Što se tiče promjene vojne doktrine, čini mi se da si kopirao ili svojim riječima prenio dio dokumenta “Jedinstvo – posljednji preustroj JNA” koji je potpisao Branko Mamula a koji je osporio ONO i DSZ. I ne slažem se. Ali bih volio čuti tvoje pojašnjenje zašto mlazni avion ispada iz okvira ONO i DSZ.

      • jimbo says:

        Predviđanja o opstanku vojnih struktura su radili yu vojni analitičari. To koliko bi stvarno izdržala, teško je reći: kada se zna za koliko je, npr., u Iraku desetkovana njihova vojska, kao i to da je slavna fraza o JNA kao “trećoj sili europe” velika glupost. Ali je dobro zvučalo u vrijeme rata.
        Nisam shvatio s čim se ne slažeš. Da se promjenila vojna doktrina ili s razvojem NA?
        Ako se radi o NA, onda se radi o tome, a to kažu oni koji su upućeniji po tom pitanju, da razvijanje takvog multirole mlažnjaka, i to samostalno, ispada iz okvira DSZ i ONO, što zbog financijske računice (to je i glavni razlog zašto nije ni počeo razvoj) a dio i zbog tog što takav avion ovisi o popratnim strukutrama, upravo kako si ti naveo na početku članka. Ali JNA je ionako bila prepuna nelogičnosti i gluposti, no to je drugi par opanaka.
        Inače nisam konzultirao “jedinstvo”, iskren da budem nisam se ni sjetio 😀

      • jimbo says:

        E evo dijela iz zanimljivog teksta kojeg potpisuje umirovljeni pilot mr. Tino Jelavić, iz njegovog komentara Polemosa, broj 3. iz 2003. gdje je obrađivano “Jedinstvo”:

        “Sukladno tome pad Beograda i Zagreba mjerio bi se u satima, a lovačko zrakoplovstvo postojalo bi maksimalno tjedan dana.” Ne zaboravimo pritom da je to uključivalo i dva puka lovačkih aviona ukopanih u Plješivici i na Slatini, a koji su doslovno mogli preživjeti izravni pogodak taktičkog nuklearnog projektila. Stoga su sa završetkom operacije “Allied Force” Amerikanci bili nemalo iznenađeni, jer je iz potkopa tog najžešće napadanog aerodroma pored Prištine izletjelo 18 lovaca MiG-21.

        Stoga je bilo potpuno neisplativo i protivno zdravoj logici ulagati u razvoj vlastitog lovačkog zrakoplova. Drugim rječima utući milijarde dolara u oružni sustav koji će u slučaju sovjetskog napada trajati najviše tjedan dana. Međutim, SFRJ je trebala lovačko-bombarderske i jurišne zrakoplove, koji su trebali usporavati napredovanje oklopnih armija. Isto tako nakon pada većih gradova oni su morali biti sposobni djelovati s nepripremljenih uzletišta u “bastionu” kao što su ravni dijelovi vijugavih bosanskih i ličkih cesta te hercegovački pašnjaci. U tu svrhu na Galeba i Jastreba su se mogle montirati i startne rakete za skraćivanje dužine polijetanja. No, usprkos svemu tome u slučaju napada s istoka, Jugoslavensko RV i PVO generalno bi prestalo postojati unutar mjesec dana. Znači može se zaključiti kako tadašnji oslonac zasigurno nije bio “zastarjeli” lovac MiG-21, pa ni LBA koju je činila cijela lepeza jurišnika od Kraguja do Orla. Glavni oslonac SFRJ nije uopće bilo ratno zrakoplovstvo, već TO u kombinaciji s ONO i DSZ. Tek prestankom postojanja SSSR-a i nestanka realne prijetnje iz tog pravca, pokrenute su ozbiljnije studije razvoja jednomotornog lovačkog aviona, a koji je u suradnji s Amerikacima na području motora i elektronike trebao biti namjenjen trećim zemljama. No, raspad SFRJ prekinuo je taj projekt poznatiji kao Yu-supersonik ili NA (Novi Avion).

    • darki says:

      Avion na koji misliš je Soko J-21 Jastreb a vojno uzletiše Kurilovec Talijani nikada nisu koristili jer nije bilo u njihovoj okupacijskoj zoni. Uzletište je privremeneo služilo kao vojni logor za talijanske junačine nakon kapitulacije Italije 1943. JNA je svoju doktrinu temeljila na iskustvima iz NOB-a što je bilo potpuno krivo. Ta doktrina se sjajno pokazala 1991. Vojska nije imala odgovor na unutarnje ugroze a silni dolari uloženi u “odbranu” od vanjskih neprijatelja su otišli u dim. Graditi podzemno uzletište je besmislica. Dovoljno je samo zarušiti ulaze u tunele i zrakopovi postaju neupotrebljive skupe igračke.

      • jimbo says:

        Za ovo zadnje baš ne znam, Srbi u Slatini nisu izgubili niti jedan avion iako je NATO “dejstvovao”.

  2. Zrakoplovstvo NDH nikada nije bilo pod jačim ustaškim utjecajem, iako su ustaše ga čistile od nepoćudnih elemenata (uglavnom HSSovaca i prevjernih oficira Krenu, moj djed letio iz zrakoplostva 1943. zbog neke kombinacije ovo dvoga), a bilo je svih naroda i narodnosti u tadašnjem HRZ-u.

    Inače genijalni članak. Dok sam imao auto davnih dana, onda sam lunjao oko Velike Gorice i zalutao sam jednom na ovom području, sve su bili još natpisi po pojedinim cestama da su rezervirane za HV i MORH, doduše vidio sam jednog vojnog policajca, bilo je nešto tragikomično i tužno u svemu.

    Braća Srbi smatraju jednim od svojih najvećih uspjeha da su kompletnu opremu Zmaja prenijeli u Srbiju 1992.

Sharing Buttons by Linksku