Urota za počinjenje novinarstva

Autor: James C. Goodale

Preveo: jimbo

 

Daniel Ellsberg, bivši istraživač u Ministarstvu obrane koji je pustio tajne Pentagonove spise novinarima, svjedoči pred kongresom

 

Dok obilježavamo 40-godišnjicu izlaska “Pentagon Papersa”, Obamina administracija  uporno pokušava optužiti Juliana Assangea i WikiLeaks za urotu za počinjenje špijunaže. Sada, kao i onda, to predstavlja uzaludni pokušaj da se kriminalizira novinarstvo – pokušaj koji će propasti, kaže James C. Goodale.

 


Taman na vrijeme da pokvari 40-godišnjicu izlaska Pentagon Papersa, Obamino Ministarstvo Pravde pokušava ono što nije uspjelo Richardu Nixonu – optužiti medijsku organizaciju.

Istraga sudskog povjerenstva protiv osnivača WikiLeaksa Juliana Assangea po zakonima o Špijunaži i Računalnoj prevari i zloupotrebi je u tijeku u Alexandriji, Virginia. Ministarstvo pravde je već uručilo sudske pozive mnogim bivšim volonterima WikiLeaksa u cilju prikupljanja njihovih elektronskih zapisa, a najmanje troje ljudi je dobilo poziv da svjedoči u slučaju koji bi mogao potencijalno kriminalizirati forme istraživačkog novinarstva.

Napravljene su mnoge usporedbe između slučaja Pentagon Papersa i WikiLeaksa, i većina njih se usredotočuje na značajnu odluku u slučaju New York Times protiv SAD-a koja je u suštini zabranila prijašnja ograničenja –  ili cenzorske odredbe –  za novine. Ali ono što je davno zaboravljeno u Nixonovom ratu protiv novinara je jednako opasan pravni manevar: Nixon je sazvao sudsko povjerenstvo da sastavi optužbu protiv New York Timesa i njihovog reportera, Neila Sheehana za urotu za počinjenje špijunaže – istu optužbu po kojoj Obamino Ministarstvo Pravde danas istražuje Assangea.

1971., nakon što je izgubio slučaj Pentagon Papers na Vrhovnom sudu, Nixon je očajno želio podići kaznenu prijavu protiv Timesa. Državni odvjetnik John Mitchell prvo je otišao do saveznog tužioca Whitneya Northa Seymoura ml. u New York gdje ga je zamolio da podigne optužnicu protiv Timesa. Kada je Seymour odbio, sudsko povjerenstvo je sazvano u Bostonu, gdje je tužitelj konačno dovukao gotovo svakog novinara i anti-ratnog akademika na području Cambridgea na sud pomoću sudskih poziva. Ministarstvo Pravde je željelo točno znati tko je sve znao za Pentagonske dokumente prije nego što su objavljeni i kako su se pojavili u Timesu.

Vladina teorija „urote“ usredotočila se oko toga kako je Sheehan uopće dobio Pentagonske dokumente. Dok je Daniel Ellsberg imao svoju kopiju pohranjenu u svom stanu u Cambridgeu, vlada je vjerovala da je Ellsberg dao dio dokumenata anti-ratnim aktivistima. Kasnije je teorija razvijena u smjeru da su aktivisti raspravljali sa Sheehanom o objavi dokumenara u Timesu, a sve to je dovelo do urote da se prekrši zakon o Špijunaži.

Sheehanova supruga, Susan, novinarka New Yorkera, također je pozvana u vladinom slučaju pred sudskim povjerenstvom. Novinari iz Bostona i anti-ratni aktivisti su prisiljeni da svjedoče, uključujući novinara Timesa Davida Halberstama, anti-ratne aktiviste Noama Chomskog, Howarda Zinna, i dva senatorska pomoćnika Mikea Gravela i Teda Kennedya. Profesor s Harvarda Samuel Popkin je čak odrobijao tjedan u zatvoru zbog odbijanja da svjedoči o svojim izvorima, pozivajući se na Prvi Amandman i pravo da ih ne oda.

Istraga sudskog povjerenstva je trajala više od godine i Times je bio toliko siguran da će Sheehan biti optužen da je izdavač Timesa Arhtur Sulzberger napravio izjavu koja u jednom dijelu govori: „Optužnica protiv Neila Sheehana za to što je radio svoj posao novinara nije uperena samo protiv jednog čovjeka i jednih novina, nego je uperena protiv čitave institucije novinarstva u Sjedinjenim Državama. Prilikom odlučivanja da se protiv gosp. Sheehana podigne otpužnica, vlada je osporila pravo slobodnih novina da traži i izdaje ključne informacije bez uznemirivanja i zastrašivanja.“

Ali zahvaljujući naporima mnogih odvjetnika koji su se pozivali na Prvi Amandman i svjedocima koji su u potpunosti odbijali svjedočiti o svojim saznanjima o Pentagonskim dokumentima, ova izjava nikad nije bila izdana. Vlada je konačno bila prisiljena raspustiti sudsko povjerenstvo nakon što je postalo jasno da je nemoguće podignuti optužnicu.

Ista stvar se danas odigrava u sobi sudskog povjerenstva u Alexandriji. Juliana Assangea istražuju za urotu za počinjenje špijunaže jer je navodno razgovarao sa  mogućim doušnikom Bradleyem Mannigom. Zapisi chata između Manniga i informatorom FBI-a Adrianom Lamom upućuju na to da su njih dvojica zaista jednom razgovarali, a ako je vjerovati zapisima, možda su razgovarali o zatvaranju WikiLeaksa.

Ovo, međutim, nije važno. Novinari komuniciraju s izvorima stalno, redovno ih pokušavajući nagovoriti da daju informacije. Prvi Amandman je dugo štitio prijenos informacija novinarima – čak i ukradenih informacija – sve dok novinari ne pomažu u krađi. Kao što je štitio Neila Sheehana kada je dobio Pentagonske dokumente, tako štiti Juliana Assangea za dobivene WikiLeakse dokumente, i stoga ne bi trebao brinuti da će biti optužen za, kao što Sulzberger kaže „izvršavanje svog novinarskog posla.“

Ako optužba i osuda Assangea ikada uspije, scena iz sudnice prije 40 godina bi mogla postati uobičajena. Ne samo da će novinari biti pozvani i ispitivani („Jeste li ovo pisali da naudite američkoj vanjskoj politici?“ „Jeste li protiv rata?“), nego će drugi novinari, čak i koji ne pišu o ovoj temi, biti također dovučeni na sud. Halberstam i dugi nisu posjedovali Pentagonske dokumente, ali su opet pozvani samo da se sazna koliko su znali o njima.

Optužiti Juliana Assangea za „urotu za počinjenje špijunaže“ značio bi učinkovito postavljanje presedana za optužbu koja se točnije može opisati kao „urota za počinjenje novinarstva.“

 

James C. Goodale, savjetnik New York Timesa u slučaju „Pentagon Papers“ trenutno piše knjigu: Borba za novinstvo: Zašto je slučaj Pentagon Papersa još uvijek značajan, također je i ko-producent TV programa Digital Age na Channel 25 u New Yorku.

_

 

* objavljeno 12. lipnja 2011. na The Daily Beast pod naslovom WikiLeaks: Pentagon Papers Injustice Deja Vu, autor James C. Goodale, preveo jimbo

One comment on “Urota za počinjenje novinarstva

  1. Neverin says:

    ako su isti uvjeti trebao bi i rezultat biti jednak onom prijašnjem

Sharing Buttons by Linksku