Pošto papa?

Prije nekog određenog vremena velika prašina se digla oko potencijalne marketinške akcije koja je za cilj imala ateiste u Hrvata jasnije afirmirati na ideološkom tržištu. Po uzoru na ateiste Velike Britanije, koji su platili reklame na autobusima u Londonu na kojima je pisalo: „There’s probably no God. Now stop worrying and enjoy your life“ (Bog vjerovatno ne postoji. Stoga prestanite brinuti i uživajte u životu) hrvatski ateisti su htjeli platiti reklame na zagrebačkim tramvajima na kojima bi pisalo: „Nema B/boga – nema gospodara“. Naravno, velika se buka digla po tom pitanju od turbo-katolika, katolika, obraćenika, vjernika preko humanista do agnostika i ateista. ZET je odbio mogućnost da na tramvajima nosi takve natpise strahujući od eventualnog pada prometa jer je veliki broj ljudi najavio bojkot vožnje u prometalima koji bi nosili tu reklamu.

Naravno, postoji pozadina priče oko kampanje „ateističkog autobusa“ u Velikoj Britaniji. Nešto prije te kampanje, neke određene kršćanske (fundamentalističke?) grupacije platile su reklame na vozilima javnog prijevoza na kojima je pisalo, parafraziram: Obratite se, u protivnom ćete gorjeti u paklenom ognju. Stoga je kampanja „ateističkog autobusa“ bila reakcija na prvotnu kampanju širenja straha od paklenog ognja. Inače, fenomen ateizma je uvijek reakcija na religijske manipulacije: dovoljno je podsjetiti se da je Katolička Crkva u Francuskoj prije revolucije držala veliku većinu zemljišnih posjeda, kao i činjenica da je terorom vladala kraljevskom Francuskom (Kardinal Richelieu, crvena eminencija). Po tome – ne valja te vi, ne valja ni vaš bog.

 

Pokojni papa Ivan Pavao II. u Đakovu pozdravlja šokačkim šeširićem

Četvrti pastoralni pohod rimskog biskupa u modernu Hrvatsku i prvi pape Benedikta XVI. opet je uzburkao vode ideoloških prepirki između vjernika i ne-vjernika. Pitanje je jasno: koliko će Republiku Hrvatsku u ovim teškim vremenima koštati ovaj izlet Pontifexa Maximusa u našu zemlju? I odgovor je jasan: 43 milijuna kuna ili oko 5.5 milijuna eura. Teško se oteti dojmu da je upravo i ovo pitanje još jedan od uvezenih trendova sa Zapada: prošle godine se isto pitanje postavilo u Engleskoj koju je pohodio papa. Cijena: 12 milijuna funti ili oko 100 milijuna kuna. Zanimljivo je da je trodnevni posjet u Velikoj Britaniji bio nešto više nego dvostruko skuplji od cijene dvodnevnog posjeta Hrvatskoj, što zaista postavlja pitanje kako to da jedna mala Hrvatska troši toliko novaca na organizaciju i osiguranje dolaska poglavara Katoličke Crkve – nije Zagreb London ni u organizacijskom, niti u sigurnosnom pogledu – srećom nismo imali situaciju da su zagrebački tramvaji letjeli u nebo poput londonskih doubledeckera u ljeto 2005. Naravno, u sigurnosnim pitanjima transparentnost je uvijek problem zbog same osjetljivosti problema, iako je teško oteti se dojmu da u cijeloj priči nema hrvatske poslovne logike „tko je jamio – jamio“, ili pervertirane, u ovom slučaju prigodne, kvazi-teološke logike „pomozi si, pa ćete i Bog pomoći“ – stoga ne treba čuditi da se netko malo potpomogne izdašnim troškovima.

 

 

Henrik VIII.

Ipak, pozadina cijelog pitanja oko troškovnika dolaska pape u Hrvatsku nije zapravo sama cijena, nego potreba njegovog dolaska u Hrvatsku, a pričom oko tog troška samo se direktno izbjegava postavljanje tog pitanja. Već sam spomenuo da je teško oteti se dojmu da se radi o još jednom fenomenu uvezenom sa Zapada, konkretno iz Velike Britanije. U britanskom pitanju treba imati na umu dvije stvari: prvo, Velika Britanija je zemlja s tradicionalnim ateističkim uporištem, možda ne u demografskom smislu poput Češke, ali svakako s jakom filozofskom tradicijom – dovoljno je spomenuti Richarda Dawkinsa, britanskog etnologa i biologa koji je vjerojatno najveći zagovornik „agresivnog ateizma“ i scijentizma u svijetu, inače vrlo popularnog u borbenim ateističkim krugovima. Druga stvar je britansko anti-papističko/anti-papinsko raspoloženje koje svoje korijene vuče iz doba reformacije. Engleski kralj Henrik VIII. je u 16. stoljeću, periodu vjerskih sukoba u početku bio „rimski igrač“ – 1521. napisao je knjigu u obranu katolicizma, uz pomoć Thomasa Morea „Obrana sedam sakramenata“ te za svoje zasluge dobio od tadašnjeg pape Lava X. laskavu titulu „Fidei Defensor“, odnosno „branitelj vjere“. Međutim ljubav između engleskog kralja i Rima je pukla onog trenutka kada je od pape zatražio poništenje braka – kao što je poznato u Katoličkoj Crkvi vrijedi princip nerazrješivosti braka, međutim uz izdašnu financijsku pomoć Rimu europsko plemstvo je uvijek moglo dobiti „poništenje braka“. Kada je pak branitelju vjere Rim odbio zahtjev, on se, kao što je i poznato, odbio od Rima i osnovao Anglikansku Crkvu postavivši sebe za vrhovnog vjerskog poglavara. Neki evangelički teolozi (npr., Dietrich Bonhoeffer) Anglikansku Crkvu definiraju kao „državno-institucionalizirano katoličanstvo“ u kojoj je anti-papizam ono što je jasno razlikuje od Katoličke Crkve. Iako je danas pitanje o eklezilogiji Anglikanske Crkve dosta kompleksnije od toga, poput pitanja o odnosima engleskih, afričkih i američkih crkvenih zajednica te tradicije, pitanja odnosa tzv. visoke i niske Anglikanske Crkve, međutim to je pitanje za drugu temu.

Razlozi su također i globalnog poimanja Katoličke Crkve. Na stranu pitanja neuspješne reformacije zacrtane na II. Vatikanskom Koncilu, konkretni problemi potresaju samu strukturu Katoličke Crkve od kojih je najveći nevjerojatan broj zločina katoličkog klera nad djecom, tj. brojni pedofilski skandali. Katolička Crkva nije uspješno stala u obranu žrtava i rješavanja tog problema iako je papa prošle godine u pastoralnom pismu irskim katolicima izrazio stid i kajanje zbog zločina, obećanje da će zločinci biti procesuirani kao i traženje oprosta od žrtava (Jutarnji List – Papa: Svećenici koji su napastovali djecu odgovarat će Bogu i sudu).

 

Biskupski dvori

 

Lokalni problemi vezani za Crkvu u Hrvata su poznati jer su redovno praćeni u medijima: pitanje financiranja Katoličke Crkve jamčeno konkordatom Svete Stolice i Republike Hrvatske, koketiranje određenog broja svećenstva s politikom, nejasan odnos Država-Crkva i nikad jasna sekularizacija u Hrvatskoj, apsolutna netransparentnost Crkve u pitanju financija, kao i neki konkretni problemi poput izgradnje nenormalno skupe zgrade Biskupske Konferencije Hrvatske. Svakako treba spomenuti i Miklenićeve paranoidne tekstove u Glasu Koncila koji iz broja u broj uveseljavaju kritičare Crkve, a samoj Crkvi čine više štete nego koristi iako njegovi tekstovi nisu službena priopćenja Crkve. Paternalistički odnos vrha Crkve u Hrvatskoj prema državnim vlastima stvorio je takvu klimu da se svako javno istupanje Katoličke Crkve dočekuje „na nož“ pod optužbom da se Crkva opet petlja u svjetovno radilo se zaista ili ne radilo se  o uplitanju u vlast – najsvjetliji primjer je priopćenje Franjevačkog Svjetovnog Reda o pitanju projekta Družba Adria prošle godine (Bussines.hr: Franjevački svjetovni red protiv projekta Družba Adria). Problem je u tome što su pojedini novinari ovo priopćenje okarakterizirali kao „još jedno miješanje sakralnog u sekularno“ očigledno ne shvaćaju što znači zapravo sekularizacija, tj. da ne znači to da Crkva ili određene organizacije unutar Crkve (poput FSR-a) nemaju pravo izraziti svoje mišljenje po bilo kojem pitanju, pa i u slučaju strateških projekata – konkretno je porazna činjenica da kritičari nisu napravili barem kratko istraživanje o franjevačkoj tradiciji vezanoj za pitanja ekologije. Također poprilično je mlako popraćena reakcija komisije „Iustitia et Pax“ Biskupske Konferencije Hrvatske koja je de facto zaustavila privatizaciju voda u Hrvatskoj, koja bi, da je uspješno provedena, imala dugoročne pogubne posljedice za građane i za samu zemlju.

 

(izvor: niktitanik.com)

U svijetlu svih tih pitanja pomno se promatra i dolazak Svetog Oca u Hrvatsku. Iako je zaista potrebno postaviti pitanje troškova, mislim da dolazak pape u Hrvatsku, po mom skromnom mišljenju, uopće ne bi trebalo dovoditi u pitanje. Hrvatska je još uvijek, koliko-toliko, katolička zemlja gdje većina vjernika s oduševljenjem i velikom radošću dočekuje pastoralni pohod svog vjerskog poglavara. Naravno, papa je također i državni poglavar i to zemlje koja s najvećim naporima lobira za ulazak Hrvatske u Europsku Uniju, tako da njegov dolazak ima i karakter državnog posjeta. Ne sjećam se da se postavljanje pitanje potrebe dolaska Vladimira Putina, tada predsjednika Ruske Federacije, na energetski summit jugoistočne Europe u Zagreb, kao i pitanje cijene troškova osiguranja (sjetimo se samo zavarivanja šahtova i ostalih mjera osiguranja), ili godinu dana kasnije dolazak tadašnjeg američkog predsjednika Georgea W. Busha u Zagreb nakon primanja Hrvatske u NATO – kada je Zagreb bio doslovno pod opsadom što hrvatskih, što američkih sigurnosnih snaga. Tada je glavno bilo životno važno pitanje kršenja vladine odredbe o zabrani javnog okupljanja na Markovom Trgu od nje same i šačica aktivista na Trgu Bana Jelačića – taman toliko da se i mi pokažemo da imamo svoje konje za trku u anti-američkim anti-imperijalističkim krugovima.

Čini se da je papin dolazak u Hrvatsku i fokusiranje na problem  potrebe njegovog dolaska još jedna uvezen trend kao i u pitanju ateističkih tramvaja bez razmatranja okolnosti koji su doveli do postavljanja tih pitanja u Engleskoj. Da smo monarhija, vjerojatno bi i mi napravili histeriju i brzo bi oženili kojeg princa. Što bi rekao naš narod: „Vidjela žaba da se konj potkiva pa i ona digla nogu“.

6 comments on “Pošto papa?

  1. sonja says:

    Fantastičan tekst, jako objektivno i realno 🙂

  2. => “kao što je poznato u Katoličkoj Crkvi vrijedi princip nerazrješivosti braka” A MPT? 😀 I drugovi aktivisti-kontra-Bushu su bili na Trgu dr. Franje Tudjmana 🙂

    Sad kad sam ocjepidlacio svoje, moram reci da nisam ocekivao da ce se karte za Papu toliko razgrabiti karte, kako se ja sjecam kako to da se nitko od ove ekipe nije usudio 1994. prigovarati? Mene ide na zivce da ateisticki aktivisti prigovaraju da su ugrozeni i da ih kao katolici proganjaju na vecer s bakljama, inkvizicija radi prekovremeno (da budemo nadovezemo na tvoj zadnji filmic, Nobody expects the Croatian Inquisition! Our three chief weapons are the dull sermons, being lost in space&time and not wanting to think.). Neka trpe!

    • jimbo says:

      Ma ja načisto ne mogu vjerovat da MPT nije konzumirao Danijelu, mislim ja bih… A uz to nema drugih razloga za poništenje… jedino ako nije ušla s nekom turbo tajnom u brak… ko će ga znat.
      A čitao si vjerovatno Dežulovića, kaže čovjek vole Hrvati Papu.
      A ovo za Croatian Inquisition je pogođeno baš u sredinu 🙂

      • Kako se ja sjecam, mislim da je bila finta da ima u Kanonskom da ako jedna osoba laze da je neplodna, a to je znala, da se onda brak moze ponistiti i nest je bilo da je to bio razlog. Kao Danijela njemu lagala da moze imati djece, a on kao turbokatolik to nikako nije mogao progutati.

  3. Boki says:

    Jako dobar članak; definitivno širi obzore! Jimbo – svaka čast!

  4. A jel ima tog Pape u Kauflandu? 🙂

Sharing Buttons by Linksku