God bless America, God bless Twitter

Ako se i dalje pitate da li je Osama bin Laden doista mrtav, kako kažu Amerikanci kojima ne bi bilo prvi put da lažu cijelom svijetu, ili je i dalje živ i skriva se poput šišmiša u nekoj špilji, neka vaša nedoumica bude riješena krunskim dokazom Osamine smrti koji nam nisu ponudili ni Bijela kuća ni neka svjetska tv-kuća, nego – društvena mreža Twitter. Stanovnik Abbottabada, gradića u blizini Islamabada, Osamin komšija Sohaib Atar, na oduševljenje virtualne svjetske javnosti uživo je tvitao o napadu. Prijenos uživo na Twitteru ipak nije spriječio da Obamin malo zakašnjeli govor o smrti bin Ladena prati više od 56 milijuna razigranih Amerikanaca. Novinari su donijeli zanimljiv podatak: „Američki idol“, najgledaniji zabavni show na američkoj televiziji prati u prosjeku 25 milijuna gledatelja po epizodi. Samim tim što se govor o ubojstvu bin Ladena uopće uspoređuje s „Američkim idolom“, to mnogo govori o američkoj javnosti, koja smaknuće čovjeka tretira kao show. Normalan čovjek, pogotovo vjernik kojemu sveti spisi sugeriraju „Ne ubij“, ne bi se trebao nimalo veseliti nečijem ubojstvu, a pogotovo ne bi trebao oduševljeno slaviti, kao što su to Amerikanci radili čak na stadionima za vrijeme utakmica. Rulja koja se veseli smaknuću jednog čovjeka prizor je dobro poznat i čest u povijesti čovječanstva, i nipošto nije pobjeda demokracije i ljudskosti, nego njihov najdublji poraz. Dapače, taj prizor mnogo govori o mračnoj strani ljudskog roda. Kad bi se danas uveli prijenosi smaknuća uživo, gledanost bi oborila rekorde. Duh mase se nije popravio od srednjeg vijeka, kad su trgovi za vrijeme spaljivanja heretika i vještica bili puni oduševljene gomile. Javnost je i danas željna da uživo iskusi nasilje i ubijanje. Nemojte se začuditi ako u skoroj budućnosti nakon Osame još neki neprijatelji američke demokracije svoje zadnje trenutke života provedu pred tv-kamerama.

Snimak princeze Diane koja u agoniji umire, a koji su prikazale američke komercijalne TV mreže, najavio je vrijeme u kojemu ni čas umiranja više neće biti trenutak privatnosti. Društvene su nam mreže konačno donijele to blaženo vrijeme u kojem nijedan čas života i smrti više nije privatan. Svatko u svakom trenutku može i treba znati što radite, s kim se družite, što mislite, što jedete, kamo idete, što slušate, s kim spavate, kako izgleda vaš kućni ljubimac, koliko ste sinoć popili, u kojem ste kafiću bili, i još mnogo toga. Trend sveopće tehnologizacije došao je do tih razmjera da na svakom koraku osjećamo pritisak da budemo „povezani”. Ako nemate Facebook, to je skoro kao da ne postojite. Ili ste čudak, sumnjivac. Mediji prenose kako su Osamu Amerikanci otkrili upravo po tome što u svom skrovištu nije imao internet. Ipak, čini mi se da bi nas pretjerano otkrivanje podataka o sebi na internetu u bližoj budućnosti moglo koštati puno više od toga da, poput Osame, uopće nemamo internet. Iako Osama vjerojatno nije imao profil na Facebooku ili Twitteru, posthumno je stekao popularnost na tim društvenim mrežama, na kojima je njegovo ubojstvo odmah postalo viješću dana. Mediji su ovih dana bili preplavljeni nizom detalja vezanih za taj događaj. Tako saznajemo da je Obama zbog prijenosa Osamine smrti uživo prekinuo partiju golfa, da je vijest o Osaminoj smrti objavljena na isti datum kad i vijest o Hitlerovoj smrti, da su uz ogradu kompleksa gdje se Osama skrivao pronađene stabljike marihuane (mašala!). Britanski dnevnik Independent se potrudio istražiti Osamin privatni život da zadovolji znatiželju javnosti i ustanovio da je Osama imao nesretno djetinjstvo, da je puno čitao, volio nogomet, navijao za Arsenal. Uz prve vijesti o Osaminoj smrti obično je bila slika Obame i njegovog ureda kako uživo promatraju ubijanje Osame na tv ekranu. Još samo da su im u rukama kokice, čips i pivo, i atmosfera bi bila potpuna. Novinari, doduše, još nisu otkrili što je Osama radio u trenutku smrti – da li je rezao nokte, pušio travu iz dvorišta, gledao utakmicu, ili sastavljao bombu – ali nije isključeno da zbog silnog interesa javnosti „procure“ i te informacije. Nitko da se zapita, zašto bi ubojstvo bin Ladena bila toliko važna vijest za cijeli planet, da se o njoj mora toliko raspredati? Malo tko uviđa da nam se ovdje nameće dualističko shvaćanje situacije u svijetu: ili si na strani Amerike/Dobra ili islamskog terorizma/Zla. A riječ je zapravo o dvoboju dvaju terorizama i fundamentalizama, islamskog i američkog. I islamskom terorizmu odgovara ovakvo postavljanje situacije, jer good vs. evil pričom o vjerskom ratu novače mnoge mlade izgubljene i naivne ljude za svoje opake planove. Pretjeranim čitanjem i razmatranjem vijesti o Osaminoj smrti dajemo legitimitet tvrdnji SAD-a kako oni rade važnu stvar za cijeli planet, a zapravo rade samo u cilju vlastitih interesa. Također, popuštamo pritisku da se moramo svrstati ili uz Amerikance ili uz islamske teroriste, kao da na globalnom planu nema nikakvih drugih opcija.

U moru vijesti o Osami kojima je zatrpan naš medijski prostor jedna me posebno zaintrigirala. Mediji iz BiH i Hrvatske javljaju kako su hakeri Al Qaide hakirali – ni krivu ni dužnu – web stranicu Franjevačke teologije u Sarajevu i obogatili ju vjerskim pjesmama na arapskom. Ovaj teroristički atak označen je kao računalna provokacija na vjerskoj razini. Dosta se tih medija sarajevskih katolika i Hrvata sjeti samo kad im trebaju za neke ideološke i propagandne ciljeve (govor o majorizaciji, ugroženosti Hrvata, ocrnjivanje Sarajeva). Šteta što uncensored herzegowinian portal nije prenio ništa o ovome. Vjerojatno bi njihova vijest govorila o „novom udaru na Hrvate i katolike u Sarajevu“ i „stalnoj prijetnji radikalnog islamizma ugroženim Hrvatima u BiH“. Sve ove vijesti ipak previše pretpostavljaju. Tko je doista napao stranicu, bin Ladenov nasljednik Kinder Laden, antikristi il’ masoni, komunisti, ovi, oni, to se ne može znati. Ono što me kopka: zar bi Al Qaida u početku svoje surove odmazde Zapadu napala baš web stranicu Franjevačke teologije? Neupućen bi čitatelj iz svih ovih vijesti mogao pomisliti kako je Franjevačka teologija moćan i vjekovni saveznik Amerikanaca, sada silno zabrinutih zbog rušenja stranice na kojoj su krili podatke važne za državnu sigurnost. Ne znam tko je u ovoj priči luđi, onaj tko misli da bi Al Qaida, koja inače preferira bombaške napade i rušenje tornjeva, napadala web stranice vjerskih fakulteta, ili budale koje su srušile web stranicu prepoznajući valjda Franjevačku teologiju kao američke saveznike i glumeći Al Qaidu, budale koje koristeći sveti tekst za provociranje vjernika druge religije pokazuju duboko neshvaćanje vjere. Za one koji vole na ovim prostorima uvijek popularne teorije zavjera: možda je web stranicu hakirao i netko tko želi raspiriti nacionalne i vjerske sukobe, ili netko tko želi od svega toga napraviti vijest, ili netko tko želi potencirati prisutnost Al Qaide na ovim prostorima i opravdati veću prisutnost Amerikanaca na Balkanu. Ako se tko čitajući ovu vijest zabrinuo da pokvareni Al Qaidini hakeri ne bi slučajno napali naše Facebook profile, neka ne brine: svi naši profili, osobni podaci, mišljenja, stavovi, fotografije na internetu su u sigurnim rukama američkih informatičara čije budno oko brižno pazi na naše profile, odnosno naše živote, da ih ne bi slučajno napali zli teroristi i hakeri.

Ne zaboravimo u cijeloj priči ni stanovništvo Abbottabada, presretno dolaskom demokracije u svoj gradić (premda je demokracija stigla smaknućem čovjeka uživo). Velika dobra im je donio i Twitter – da nije bilo te bogomdane društvene mreže, vjerojatno se nikad ne bi ni čulo za Abbottabad. Sohaib Atar, vlasnik lokalnog kafića koji je na Twitteru prvi uživo potvrdio bin Ladenovu smrt, postao je svjetski poznat. Gotovo svi svjetski mediji stupili su u kontakt s njim. Ne bih se čudio da ga zbog ovog izvanrednog djela časopis Time nominira za Osobu godine. Dok Sohaib Atar, nova faca na Twitteru, potvrđuje milijune zahtjeva za prijateljstvom, presretni mještani Abbottabada su, zajedno s američkim novinarima koji poput strvinara traže najnovije pikanterije i detalje vezane uz Osaminu smrt, složili i malu pjesmicu da obilježe dolazak demokracije: Kill Osama, praise Obama, God bless America, God bless Twitter!

3 comments on “God bless America, God bless Twitter

  1. jimbo says:

    Čini mi se da sam upravo ja bio prvi koji je otkrio infiltraciju vesele skupine zvane Qatar-attack na stranice Franjevačke Teologije Sarajevo 🙂
    I kratka ispravka: na twitteru nema prijatelja, samo followera, a njihovi zahtjevi se ne potvrđuju (osim ako account nije zaključan).

  2. Bane says:

    Kad prije objavi 🙂 i hvala na ispravci! nemam profila na Twitteru (da li se uopće kaže: profil na Twitteru?), slabo poznajem tu društvenu mrežu, pa otuda greška.. zacijelo neki lokalni sitnež koji se potpisuje kao Qatar-attack..

Sharing Buttons by Linksku