U rat bez SAD-a kao u lov bez streljiva

 

Ilustracija: toonpool.com

Prije mjesec dana počela je operacija NATO-a „Odisejeva zora“ (američki naziv) u Libiji. Iako je iz medija poznato da snage NATO-a vojno djeluju protiv libijskih snaga Moamaera Gaddafija, nije poznat konačni cilj ove akcije iz jednostavnog razloga – to još točno ne znaju ni sami saveznici unutar NATO saveza. Povod za ovu akciju je rezolucija Vijeća Sigurnosti UN-a 1973 od 17. ožujka ove godine. Rezoluciju je podržalo 10 zemalja članica Vijeća Sigurnosti (tri stalne članice: SAD, Velika Britanija i Francuska; i sedam nestalnih članica: Bosna i Hercegovina, Gabon, Kolumbija, Libanon, Južna Afrika, Nigerija i Portugal). Ostalih 5 članica je bilo suzdržano (dvije stalne članice: Rusija i Kina, te tri nestalne članice: Brazil, Indija i Njemačka). Ključne točke rezolucije 1973 su sljedeće: trenutni prekid vatre i uspostavljanje primirja u cilju sprječavanja daljnjeg nasilja i napada protiv civilnog stanovništva, uspostava zone zabrane leta iznad Libije, zaštita civila i civilnih zona, jačanje embarga na oružje, zamrzavanje imovine libijskih vlasti i njihova upotreba u korist libijskog naroda (po rezoluciji Vijeća Sigurnosti UN-a 1970) i uspostava organa za nadzor i implementaciju sankcija.

NATO u svojoj najnovijoj afričkoj epizodi ponovno pokazuje sve boljke ovog glomaznog vojno-birokratskog sustava. Dva dana nakon donošenja rezolucije 1973 na inicijativu Francuske počela je vojna operacija u Libiji u kojoj su u početku sudjelovali Francuska, Velika Britanija i SAD. 31. ožujka SAD je prepustio zapovijedanje akcije strukturama NATO-a – NATO naziv za operaciju od tada je „Ujedinjeni zaštitnik“. SAD se vojno povukao iz akcije, prepuštajući Francuskoj i Velikoj Britaniji da vode kolo na sjeveru Afrike, iako pomaže akciju logistički i na druge načine (što god to značilo).

Mediji su ovih dana izvijestili, pozivajući se na neimenovane visoke američke dužnosnike da NATO snage u Libiji nemaju dovoljno streljiva i bombi za djelotvoran nastavak vojnog djelovanja u Libiji, što pokazuje da je NATO bez američkog aktivnog sudjelovanja ne može voditi ni skromnu vojnu operaciju. Američki oprez u Operaciji Ujedinjeni zaštitnik može se promatrati kroz činjenicu da je SAD-u trenutni vojni prioritet Afganistan u kojem nastoji koliko-toliko provesti izlaznu strategiju iz epizode koja sada traje već 10 godina. S druge strane, administracija predsjednika koji je dobio Nobelovu nagradu za mir (do danas nepoznato zašto) pokušava što više ograničiti nepotrebne vojne aktivnosti, pogotovo ako se uzme u obzir da već sada polako počinju pred-pripreme za nadolazeću predsjedničku kampanju.

 

foto: images.politico.com

Francuska inicijativa za vojnu operaciju i vodstvo mogu se protumačiti raznim motivima. Jedan bi svakako bio francuski utjecaj u Libiji – ne treba zaboraviti da je Gaddafijev veliki pravi saveznik (ne računajući kvazi-saveznike poput bivšeg predsjednika Hrvatske Stjepana Mesića) uz Berlusconija u Europi upravo bio francuski predsjednik Sarkozy – a sada je možda došlo vrijeme da se Francuska konkretnije uključi u komad libijskog kolača. Također jedan od motiva je Francuska opsjednutost sjeverom Afrike koji ona smatra svojom zonom interesa od kolonijalnih vremena, a u vezi s time i činjenica da je Francuska izgubila Alžir 60-ih godina pod palicom De Gaulea. Jedan od motiva mogao bi biti i nastojanje Francuske da povrati reputaciju izgubljenu za vrijeme Busheve invazije u Iraku (koja nije bila NATO operacija) kad je Francuska odbila sudjelovanje u koaliciji. Treba se samo podsjetiti kako su u SAD-u prženi krumpiri (koji se tamo zovu „french fries“ – francuski krumpirići) postali „liberty fries“ – slobodarski krumpirići ili još bolji primjer je poredba pripisana stožernom generalu Scwartzkopfu: „Ići u rat bez Francuza je kao ići u lov na jelene bez harmonike“.

Činjenica da NATO nema sredstava za uspješan nastavak operacije pokazatelj je nekoliko čimbenika. Prije svega globalna recesija je ostavila i traga na vojskama u zapadnoj Europi. Velika Britanija je de facto druga vojna sila u NATO savezu i četvrta zemlja u svijetu po vojnom budžetu. Međutim, Velika Britanija je napravila neke bolne rezove u vojnoj potrošnji tako da trenutno u operativnoj službi ima jedan nosač aviona kojeg planira zamijeniti u budućnosti modernijim. Također su i legendarni britanski zrakoplovi Harrier umirovljeni, a njihovo mjesto u budućnosti trebaju zauzeti američke F-35-ice na budućim modernim nosačima zrakoplova klase Kraljica Elizabeta. Slična situacija je i sa ostalim velikim vojnim silama u zapadnoj Europi.

Drugi faktor bio bi sudjelovanje u Afganistanu, što pokazuje da NATO snage bez aktivnog učešća SAD-a (ili „liderskog“ učešća) nisu u stanju voditi simultano više operacija, pa makar se radilo o realno malim ograničenim sukobima.

Svakako odlučujući čimbenik je vojna doktrina vojnih sila zapadne Europe koja uvijek pretpostavlja koalicijska djelovanja (Bosna i Hercegovina, Kosovo, Afganistan, Irak), a to se prije svega odnosi na američku moć, pogotovo na američku zračnu nadmoć.

„Ograničeno“ sudjelovanje SAD-a u Libiji treba promatrati kao veliki test za Europu. Test koji će, vrlo vjerojatno, pasti. Trenutno među članicama NATO-a ne postoji konsenzus oko Libije. Pretpostavimo da će, unatoč tehničkim ograničenjima, NATO intervencija završiti povoljno (ipak NATO kao najjača vojna sila neće sebi priuštiti poraz) – pitanje je što dalje. Jedna od mogućnosti je da naprave isto ono što su napravili u Bosni i Hercegovini – tj. ništa – još jednu zemlju bez budućnosti. Također europski lideri ne mogu se dogovoriti hoće li Gaddafija ostaviti na vlasti ili će ga skloniti. A to su, složit ćete se, prilično ozbiljna pitanja. To da Europska Unija ne može postići zajednički stav o nekom vanjskom političkom pitanju (poput npr. Kosova) nije novost, ali je pogubno za onoga koga se to pitanje izravno tiče. Iako, možemo biti sigurni, lako će se dogovoriti na „demokratskom i slobodnom“ natječaju tko će dobiti koncesiju za eksploataciju libijskih naftnih polja i za obnovu zemlje koja je upravo izašla iz građanskog rata.

Trenutno je za NATO  snage najvažnije, nastranu sve političke makinacije, spriječiti novu Srebrenicu u Libiji. Poznato je da Međunarodna Zajednica nije vična sprečavanju humanitarnih katastrofa, nepravdi i genocida (što smo na vlastitoj koži osjetili), ali ako je netko sposoban onda je to NATO. Na kraju krajeva NATO operacija „Namjerna sila“ dovela je do kraja rata u Bosni ili kako je operacija „Savezna sila“ (za koju se u Srbiji dan-danas vjeruje da se zove „Milosrdni anđeo“, iako ta operacija nema to, niti tome slično, ime u niti jednom NATO dokumentu, nego je vješta tvorenica tadašnjeg Miloševićevog propagandnog stroja) ublažila teror na kosovskim Albancima (i da, dobro, posljedično stvorila američku mega vojnu bazu Bondsteel kraj Uroševca – ili kako je jednom jedna blogerica vulgarno/šaljivo konstatirala, parafraziram anatomskim rječnikom – navučen prezervativ na američki penis uperen prema ruskoj vagini – za točan i šokantniji tekst zamijenite riječi poznatim domaćim vulgarizmima) . Problem je taj, barem iz perspektive nas koji smo osjetili na sebi arsenal ex-JNA, što je ta akcija kasnila nekih 8-9 godina (sličnu stvar je zagovarao pokojni Stevan Dedijer, makar samo demonstracijom zračne sile SAD-a nad Srbijom).

No kako će izgledati situacija u Libiji – teško je reći. To pitanje vjerojatno ne može proniknuti niti jedan vojni ili politički analitičar, kako to obično biva, jer tko će znati što je u glavama euro-birokrata. Samo se možemo nadati da će nova Srebrenica u Libiji biti spriječena. Prvenstveno zbog ljudskosti, a i pragmatično gledano zbog naše odgovornosti unutar NATO-a (bilo iz perspektive Hrvatske koja je sama član NATO-a ili iz BH perspektive koja je „Jedinstvena na putu ka NATO“)

 

Umjesto predviđanja i zaključka

Na wikileaksu je objavljen obavještajni dokument NATO-a  o ruskoj vojnoj vježbi iz 2009. Ovako je NATO ocijenio ruske vojne snage:

Ova vježba pokazuje da Rusija ima ograničene mogućnosti za združene operacije sa zračnim snagama, i dalje se oslanja na zastarjelu i istrošenu opremu, nedostaju joj mogućnosti za djelovanje u svim vremenskim uvjetima i strateška transportna sredstva, nije u mogućnosti izvesti središnje umreženo ratovanje, nedostaje joj fleksibilnosti unutar časničkog zbora, nedostaje joj i ljudstvo.

NATO IMS zaključuje da ruske oružane snage: mogu odgovoriti na manje do srednje-velike lokalne i regionalne konflikte u svojoj zapadnoj regiji; ne mogu odgovoriti na dva manja konflikta u različitim geografskim područjima simultano; ne mogu izvesti konvencionalnu operaciju širih razmjera; i dalje se oslanjaju na korištenje taktičkog nuklearnog oružja, čak u lokalnim ili regionalnim konfliktima.

Ilustracija: lefttoonlane.com

 

Bez daljnjih dodatnih analiza i komentara dodao bih samo dvije stvari:

  1. Rusija je imala svoju vojnu ekskurziju 2008. u Gruziji. Ono što je potrebno spomenuti da je Rusija sa vojnom doktrinom starom 40-ak godina (a i gotovo toliko starom vojnom tehnologijom) uspješno izvojevala pobjedu. Ono što je također značajno da je Gruzija prije toga opremljena uglavnom NATO opremom (najviše od strane Češke).
  2. NATO analizu sada pročitajte tako što ćete riječi „Rusija“ i „ruske oružane snage“ zamijeniti riječju NATO, također zanemarite ovu glupost o taktičkom nuklearnom oružju i potom to stavite u libijski kontekst.

Drugarska samokritika.

 

9 comments on “U rat bez SAD-a kao u lov bez streljiva

  1. Jesi skužio kako na prvoj ilustraciji, na tenku sjedi svećenik …

  2. nedorecen says:

    Dijelovi doktrine možda (zapravo vrlo vjerojatno) jesu stari preko 40 godina ali nova vojna doktrina je stara nekoliko godina, moguće najviše 5. A uz to da se podsjetimo riječi voditeljice dnevnika na FTV: “08.08.2008 u Pekingu otvorene Olimpijske igre, U GRUZIJI POČEO RATTTTTT!!!!!!!!!!!”

  3. jimbo says:

    Mislim da nije bio FTV, nego PTPC 🙂

  4. Ateist says:

    Polako, Braca krscanska, sijat ce Andjeo biblijski Pultonijuma jos!!!
    Kad se bude zagadio sav taj plavi Planet, kada bude bio postao potpuno nenastanjiv, onda ce te samim sebi u Ime Vaseg biblijskog Boga kopati Jame! Zvali se Vi Pravoslavci, Katolici, Advenstisti, Protestanti!!!
    Raka je Raka, samo i Ateiste trpate u njih, mada vam nisu nikakva
    Zla pocinili, i bez njihove volje! Trpate u ime biblijskog Boga
    cijeli Svijet u Raku!

  5. Ateist says:

    Sada imamo vec 400.000 Nagasakija: Srbija, Bosna, Irak i Afganistan! Nije
    tog ludila dovljno, evo novog Rata uskoro sa Iranom! imat cemo 1.000.000
    Nagasakija! Cijeli Planet je vec u Kurcu, ali krscankog Armageddona nije
    dovljno, Biblije nije dovljno, koja nam svima kopa Raku!

    Pa Prost!

  6. Ateist says:

    Nema kriminalnije Bande na ovoj Kugli zemljinoj, nego je cionisticko-krscanska! Vec 2012 Godina ubija diljem Svijeta, sve sto se mice po
    Kontinentima! Ratova do Kurca, Milijarde se bacaju na Oruzje, pa bili
    to Rusi, Nijemci, Americani ili Israelci, to je sve isto Smece! Glad,
    Bijeda i Siromastvo se sire po Kugli, sa sve ubitacnjim Oruzjem, ko
    je se pravi protivu nas! A Mi svi, spavamo i zavaravamo se na kreten
    ski nacin, cekajuci isusov dolazak iz nebeske Magle! Ideologija za
    Kretene 100%!!!

    Ateist!

  7. Ateist says:

    Srbija zraci neuporedivo vise i od Hirosime i Nagasakija!
    Irak i Afganistan su po Zivot opasne Zemlje, jer zrace. Dakle, Ameri siju
    uranijevu Smrt, nevidljivu Smrt diljem zemljine Kugle, nikog to ne brine!
    Ali srpski Ateisti upozoravaju srpski Narod i uopce Evropljane na srpskom,
    da su americki nuklearni Ratovi nasa Smrt Buducnosti. Tko je tukao Srbiju?
    Americko-krscanski Cionisti i zidovski cionisti, Cionisti Evrope! Tom Ludi
    lu nema kraja, jer NATO se kao Uljez uvukao u Evropu, sireci uranijevu De
    mokratiju.

    Ateist!

  8. Ateist says:

    Moram naglasiti, da se divim srpskim Ateistima!
    Jer su rekli: Bude li Uran dosao u Ruke religioznim Fanaticima, (G.W. Bush) bit ce to svima nama kraj! Pogledajmo u Internetu Djecu u Iraku!
    Americki Vojnici, koji su bili u Iraku, bolesni su, radjaju Djecu bez
    Nogu, Ruku, Glave! Obama je nastavio Politikom Busa, pomaze i dalje
    Oruzjem Israel, kao i Njemacka! Israel sprovodi Genocid u Palestini.
    Nikog to ne zanima, da li ginu Djeca u Palestini. Ali Ateisti upozo
    ravaju na jednu Avet, koja siri Smrt Svijetom, a to su Amerikanci!

    Ateist!

Sharing Buttons by Linksku