Urbani mit: Thulava baba

U urbanim mitovima balkanske mitologije vrlo često možemo naći neki mit u kojem se traži rupa u zakonu ili se zakon zaobilazi na groteskne načine, e kako bi se što više omastio brk.

Ljudi iz naših krajeva često idu na skijanje. Netko preko agencije autobusom, netko preko agencije ali svojim autom, netko nešto treće. Jedan ode zatim u BiH na Kupres ili Vlašić, drugi će u Francusku u Val d’Isere, treći u Austriju u Nassfeld, u Sloveniju na Vogel, u Italiju u Sestriere …. svuda skijaš voli otići. I kao i svi mi voli što više uštediti. U našim krajevima se štedi na svakojake načine, koji u trenutcima graniče i s ludilom i s groteskom.

Ovo je jedan mit za koji sam čuo iz dvoje usta i pročitao nekad davno negdje na Internetu, ne znam točno gdje ni kada. Kako editor in-chief voli davat imena mitovima, potrudit ću se i ja: Thulava baba. Radi se o dobro stojećoj obitelji koja se sa svojim autom/karavanom/SUV-om sa kutijom za robu na nosačima, uputila na skijanje u Austriju, vjerojatno na Hrvatima neko popularno skijalište. S njima je išla i gospođa baka, ne zna se da li je punica ili sevkrva. Ispričat ću ovo kao priču upotpunjenu detaljima koji se nisu dogodili, a čisto da se fino uobliči priča. Vjerujem da će te sami shvatiti gdje nestaje mit a gdje počinje moje opisivanje.

Lijepo im je bilo u apartmanu, tamo negdje u Alpama. Baka iako stara, izdržala je uspješno put pa i topli austrijski apartman u kojem je vjerojatno pravila ručak i tople obroke. Ali baka je bila bolesna i na zimovanju je dotuklo iznenada. Dobro jutro unuci, dobro jutro kćeri/zete, sine/snajo, fini dan, dajte vi na skijanje, bit će topla sarma danas. Obitelj je otišla skijati na padinama austrijskih Alpi, bezbrižno kao i svaki dan. Došlo je vrijeme kad se trebalo vratiti kući, svi su se našli dolje u nizini, kako je bio i dogovor. Stavili su skije i opremu u auto i udaljili se 5 minuta dalje do apartmana. Parkirali su ispred bezbrižno. Djeca su istrčala prema apartmanu, da probaju bakinu sarmu, unatoč tome što su roditelji vikali da ponesu svoje stvari sa sobom. Šta dijetetu znači vikanje roditelja kad je baka napravila sarmu.

Osjetila se sarma, ali baka je odmarala na podu kuhinje. “Bako, bako”, povikaše djeca. “Bakooooooooooooooooo”, tresli su je sve da bi se umorna baka probudila. Dojurili su i roditelji.

Ali baka je i dalje ležala. Roditelji su joj provjerili tlak. 0 bodova. Baka je umrla. Šok i nevjerica. “Djeco, baka je jako umorna, hajd’te vi u svoju sobu”, reče jedan od roditelja.

Ženo/mužu šta ćemo? U Austriji smo, stranoj zemlji. Kako ćemo prijeneti mamu/punicu/svekrvu? Da dođe naša pogrebna služba u drugu državu treba platiti toliko i toliko. Treba platiti prijevoz. Treba prijaviti smrt u drugoj državi i treba platiti očevid njihove policije. To sve košta.

Odlučili su se zbog svih tih nepredviđenih troškova, nakon prepirki, svađi i suvislih razgovora, baku spremiti u Thule kutiju na krovnim nosačima. Pa će se svi spremiti, na mjesto bake staviti tu robu što je bila gore u Thule kutiji i krenuti natrag. Nitko neće primjetiti. Mi smo skijaši, vraćamo se kući, proći ćemo bez problema kroz Austriju i Sloveniju. Proći ćemo…

Roditelji su sjeli još jednom u kuću i razmislili o svome planu. Nije bio loš. Nije bio ni idealan. Bio je skoro pa idelan. “Znaš ženo/mužu, ionako bi sutra nakon ručka trebali ići kući, pa zašto ne bi još taj jedan, ionako plaćeni dan, ostali ovdje na skijalištu. Djeci ćemo reći da je baka morala zbog zdravstvenih problema otići kući, mi ćemo još danas i sutra ujutro skijati, pa ćemo svi kao sretna obitelj, bez bake, krenuti kući. Kad dođemo kući, djeci ćemo u Zagrebu objasniti da je baka na putu umrla”. Složili su se, kako i doliči bračnome paru, te su zaključili da će ostaviti Thulavu baku gore u kutiji do sutra, i da će se ponašati ispred djece kao da ništa nije bilo.

Obitelj je otišla na skijanje nakon ručka. Roditelji su objasnili djeci da je baka morala ranije otići zbog zdravstvenih problema. Skijali su i dalje. Došla je i noć i svi su se vratili u apartman. Baka je, kako su unuci mislili , vjerojatno već i došla u Zagreb. Pa to nije tako daleko. Ali baka je ležala u Thule kutiji. Roditelji su još jednom provjerili prije spavanja. Sutra ujutro idemo još jednom niz spust i idemo kući. A onda ćemo sve ovo zaboraviti…. ili ne.

Preko noći je napadalo snijega, odlično za još jedan spust prije nego krenemo kući. Al’ idemo provjeriti kako je baka. Otvaraju se vrata apartmana, krene roditelj kročiti prema autu, auta nema. Pogled lijevo, pogled desno. Auta nema. NEMA!!!! Ukraden je. Gdje je nestao?????

Do ovog dijela se priča poklapa u dva puta što sam čuo i jednom što sam pročitao priču. I tu bi urbanoj legendi trebao biti kraj. Ne, nisu je vidjeli s Morissonom negdje u Andama ili kako prosi na ulicama Beča. Ali drugi sugovornik mi je pričao kako su, nakon svega toga, roditelji odlučili prijaviti nestanak vozila. Ne zna se da li su prijavili i baku. Ne zna se da li je vozilo pronađeno … da li su prijavljeni roditelji.

Svjedoka naravno nema.

Ovakva priča se ne završava na dvije priče i jednom tekstu … ili da? Ili završi kao urbani mit … o Thulavoj babi.

5 comments on “Urbani mit: Thulava baba

  1. […] This post was mentioned on Twitter by FANFO web, Jimbo Jonez. Jimbo Jonez said: Urbani mit: thulava baba http://dlvr.it/FKDxS […]

  2. Neverin says:

    ne bi htio pokvariti mit ali zar nije u takvim slučajevima predviđena konzularna pomoć naših veleposlanstva diljem svijeta baš za takve slučajeve?

  3. nedorecen says:

    Neverin, slažem se da je između ostaloga i zbog takvih slučajnih stvari postoje veleposlanstva. Veleposlanstvo bi posjetio ti, posjetio bi ja. Da li je ovaj skijaš to znao, bespredmetno je raspravljati. Samo dodaje težinu toj cijeloj priči

  4. j says:

    nikad’ cuo…ali mi zvuci kao (predpristupna eu) verzija balcan can-a…

  5. nedorecen says:

    ja sam to još čuo prije 6-7 godina da je tad prošlo nekoliko godina. Ne bih rekao da je predpristupna priča

Sharing Buttons by Linksku